Nedjelja, 10. 12. 2023., DRUGA NEDJELJA DOŠAŠĆA
ČITANJA: Iz 40,1-5.9-11; Ps 85,9ab-14; 2 Pt 3,8-14; Mk 1,1-8

Draga braćo i sestre! Nastavljamo naš adventski put prema Bogu koji nam dolazi u susret. Ovo je došašće ili vrijeme dolaska našega Boga k nama. On je već jednom zauvijek došao u tijelu kao utjelovljena druga božanska osoba, Isus Krist, Sin Božji i Sin čovječji, Spasitelj svijeta. On će doći na kraju vremena i svijeta na oblacima nebskim s anđelima svoje moći ili vlasti da preobrazi ovaj svijet i uspostavi novo nebo i novu zemlju u kojima pravednost prebiva, sigurnost, mir, dobrota, pravednost, ljubav, milosrđe, blagohotnost i svako drugo dobro.

            Između prvog i drugog Isusovog dolaska stoji treća vrsta njegovoga dolaska, a to je osobni, mistični, otajstveni, nadnaravni i sakramentalni dolazak u dušu svakog čovjeka. Mi koji smo kršteni već imamo u sebi nastanjenoga Boga koji se nastanio osobno, sakramentalno, po svojoj milosti, po svojem čistom nezasluženom i nezasluživom daru u najdubljem dnu naše duše, u središtu naše duše, u najunutarnjijoj prostoriji našega duhovnoga zamka, dvorca ili palače, jer naša je duša stvorena kao duhovni prostor u kojem treba stanovati i kraljevati Bog, pa je naša duša stvarno dvor, dvorac, rezidencija, prijestolna dvorana za velikoga Kralja, za Kralja kraljeva, za Kralja nad kraljevima, za Stvoritelja, Svevladara, Gospodina i Gospodara, za Spasitelja, Otkupitelja, Utješitelja, Branitelja i Prijatelja našega. Mi nismo zatvor, štala, svinjac, potleušica, garsonijera, apartman ili stančić, nismo čak ni obična kuća. Mi smo zamak, dvorac, dvor, palača, vila, rezidencija, ako ima pravi Gazda da u nama stanuje. Jer ako Bog ne stanuje u nama, a on je jedini Svjetlost, nestvorena, vječna, prava i istinita, onda je u nama tama. Ako u nama ne stanuje mudri Bog koji će nas čistiti, njegovati i održavati, onda će naša nutranja kuća, naša duša kao duhovni grad, kao palača i dvorac postati puna pučine, prašine, prljavštine, smeća, nereda. Ako u nama ne stanuje Bog, onda smo kao put kojim nitko ne prolazi i koji se ne održava, a takav put zaraste u korov, po njemu gmižu zmije i gušteri, kukci i gamad, zvijeri divlje i ostavljaju na njemu svoj izmet. Ako u nama ne stanuje Bog mi smo poput lađe ili broda bez kormilara ili kapetana, nema nikoga za kormilom, za upravljačem, a takav brod pluta besmisleno po bespućima hrvatske povijesti, nošen morskim strujama, valovima i vjetrovima bez cilja i smjera, kad tad će se nasukati, potonuti, zalutati, ostati na pučini ili na dnu mora posve sam i truo.

Između prvog i drugog Isusovog dolaska stoji treća vrsta njegovoga dolaska, a to je osobni, mistični, otajstveni, nadnaravni i sakramentalni dolazak u dušu svakog čovjeka.

            Dakle, u nama mora biti Bog kao naš Branitelj i Utješitelj, kao naš Prosvjetlitelj i Pokretač, motivator, animator, kao naš osnažitelj, Učitelj, trener i Spasitelj. Mi ne živimo u normalnom niti u neutralnom svijetu, a ne živimo niti u dobrom i pozitivnom svijetu. Dosta je pogledati oko sebe i ispitati svoje ljudsko iskustvo. Vidimo i primjećujemo da ima mnogo zla oko nas i da na nas i na naš život djeluju ne samo mnogi zločesti ljudi nego i nešto zlo i zločesto, a nevidljivo što moramo jednostavno nazvati pravim imenom: zli duhovi, vragovi, đavli. Jer ne radi se samo o nekakvim “silama zla” nego o zlim osobama, nevidljivim, ali inteligentim i podlim, zločestim. Isus je te zle duhove nazvao pravim imenom: lašci i ubojice ljudi od početka.

            U ovom svijetu nitko ne može biti posve slobodan i samostalan. Umisliti si da možemo biti posve neovisni i slobodni, da možemo posve gospodariti svojim životom, novcem, posjedom, ugledom, položajem u društvu, svojim zaposlenjem, svojom obitelji, svojim odlukama, mislima, osjećajima ili vezama, svojim ili tuđim događajima, to je opasna iluzija. Ovaj je svijet isprepleten ovisnostima, skrivenim ili javnim gospodarima, naredbodavcima, upravljačima, direktorima, šefovima, nadređenima, moćnicima, uglednicima… Gotovo da nema čovjeka kojega se ne može potkupiti ili ucijeniti nečim, nad kojim se ne može gospodariti ovako ili onako. Ako, dakle, ne služimo svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom Bogu, onda će nad nama gospodariti moćnici i vladari ovog mračnog i zlog svijeta u kojem gospodare zli duhovi koje su u ovaj svijet pustili ljudi po svojim grijesima, počevši od Adama i Eve putem proizvodećeg i proizvedenog istočnog grijeha, pa sve do današnjih ljudi i putem njihovih osobnih grijeha.

            Ovo došašće je vrijeme da se ozbiljno preispitamo, da učinimo ispit savjesti i svojega života, da umanjimo i broj svojih grijeha i promijenimo vrstu grijeha, da ne činimo više smrtnih ni teških grijeha, a da iskorijenjujemo i lake grijehe jer ćemo time zatvarati pukotine kroz koje u ovaj svijet prodire smrad i dim iz pakla, utjecaj zlih duhova i podlih, mračnih i zločestih gospodara ovoga sadašnjega svijeta koji je bio povjeren ljudima da ga čuvaju i obrađuju, a oni su ga nagrdili, opljačkali i u njega pustili zle duhove i demone.

            Čuli smo u prvom čitanju i u Evanđelju poziv: “ Glas viče: »Pripravite put Gospodnji u pustinji, poravnite u stepi stazu Bogu našemu. Svaka dolina nek se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti; što je krivudavo, neka se izravna, što je hrapavo, neka se izgladi! Objavit će se tada slava Gospodnja i svako će je tijelo vidjeti, jer Gospodnja su usta govorila.« ” Kako ćemo pripraviti put Gospodnji? Tako da ćemo se svaki dan kratko pomoliti i s Bogom porazgovoriti svojim riječima, dakle – tako da ćemo prakticirati duhovnu molitvu, ne samo usmenu, ne samo čitanje iz molitvenika, ne samo ponavljanje napamet naučenih molitava kao što su Očenaš, Zdravomarijo, Slavaovu ili Anđele čuvaru… nego tako da ćemo kratko razmatrati ili meditirati. Koji je to put Gospodnji? To je onaj koji pripada Gospodinu, Adonaju, Bogu, Svevišnjemu… To je put kojim on prolazi, kojim on dolazi u naš život, u našu dušu, u naš svijet. Trebamo pripraviti put Gospodin, i put Gospodnji. Trebamo pripraviti put da Gospodin može doći i ostati u našem životu, a trebamo pripraviti i put koji će pripadati Bogu da bude poput kanala ili tračnica po kojima će u naš život i ovaj svijet dolaziti Božja ljubav, milosrđe, istina, svjetlo, dobrota, pomoć, blagoslov…

            Obično mislimo na grijehe koji posebno ponižavaju čovjeka kad čujemo Sveto pismo da govori: “Svaka dolina nek se povisi” jer osobito grijesi bludnosti, ali i pohlepe ili zavisti čine čovjeka osobito niskim, poniženim, pa se te duhovne doline ili udubine moraju povisiti, iz dubine duhovne bijede i sramote se moramo podići u blistave i čiste visine. Kad u Bibliji čujemo poziv: “svaka gora i brežuljak neka se spusti” onda odmah pomislimo na grijehe oholosti, uznositosti, umišljenosti i dizanja nosa uvis, preziranja drugih, gaženja, omalovažavanja, ravnodušnosti, lijenosti, nemara i slično.

            Kada se svaki čovjek osobno potpuno duhovno pročisti i posveti, kad se u potpunosti pobožanstveni i postane sličan Bogu, kad se svaka dolina grijeha i zla povisi, a svaka gora i brežuljak spusti, onda ćemo imati savršeni svijet, onda ćemo imati novo nebo i novu zemlju, onda ćemo imati raj, i onda će se ostvariti ovo proroštvo koje nam još odzvanja u ušima: “Objavit će se tada slava Gospodnja i svako će je tijelo vidjeti, jer Gospodnja su usta govorila.” Tada, na sudnji dan će se objaviti posve jasno i vidljivo slava Gospodnja, tada će Bog ući osobno u ovaj svijet i ovaj svijet u Bog, tada će materijalni, vremeniti i prostorni svijet postati duhovan, vječan i božanski. Tada će svako tijelo vidjeti slavu ili vlast, gospodstvo, moć, ugled i sjaj Božji jer će sva tijela tad uskrsnuti: koji su činili dobro na uskrsnuće života, a koji su radili zlo na uskrsnuće patnje i pakla. Ali svako će tijelo vidjeti Boga, jer će sva tijela biti besmrtna, vječna, duhovna, preobražena i prilagođena za život u vječnosti. Na vrijeme krenimo s molitvom, s izbjegavanjem grijeha, sa činjenjem dobrih djela, s milostinjom, s darežljivošću, s odgovornošću, s požrtvovnošću, s ljubavlju i milosrđem da si olakšamo osobno pročišćenje i pobožanstvenjenje i da što brže, lakše i sigurnije prispijemo u sigurnu luku spasa, u raj i prijateljstvo s Bogom zauvijek.

Amen.