III. tjedan došašća, nedjelja, 15. 12. 2024.
ČITANJA: Sef 3,14-18a; Iz 12,2-4bcd.5-6; Fil 4,4-7; Lk 3,10-18

Draga braćo i sestre!
Današnja nedjelja radosti donosi nam kao rijetko koja jasnoću uputa Božjih tako da nemamo baš izgovora da ne znamo što Bog u stvari hoće od nas jer su njegove zapovijedi ili proročanstva nejasna, jako široka i općenita ili misteriozna.

Sveti Ivan Krstitelj je na općenito pitanje naroda Što nam je činiti odgovorio jako konkretno: Budite darežljivi, budite nesebični, podijelite odjeću i hranu, učinite nekome milostinju, darujte svoje vrijeme ili znanje ili novac ili svoju vještinu nekome. Ne može se sve dijeliti unedogled i nije u redu iskorištavati nečiju dobrotu te očekivati sve na pladnju bez vlastitog zalaganja. Tko neće da radi, neka i ne jede, kaže Biblija, a lijenost je jedan od sedam glavnih grijeha. Stoga, namjerno iskorištavanje tuđe dobrote nije u redu, kao ni profesionalno bavljenje prošnjom. Niti razbacivanje ili nerazborito dijeljenje ili trošenje vlastite imovine nije pravi put. Ako netko nema dviju haljina, nego samo jednu, ne može tu jednu darovati dalje i hodati gol po svijetu jer tako sveti Ivan nije rekao da se čini.

Vidimo da nam i dalje treba mudrost, znanje, savjet i razum od Duha Svetoga, barem četiri njegova dara, da bismo u svakodnevnom životu pronašli pravi put između škrtosti i uskogrudnosti koja nam priječi pomagati drugima i učiniti nekome ljubav i uslugu, te drugog ekstrema, a to je razbacivanje i rastrošnost, nerazboritost i nehaj za vlastiti život. Pa ipak, pozvani smo na dobrotu, darežljivost, sućut i suosjećanje. Nije nimalo nerazborito ili razmetljivo nakon kolinja staviti u jednu plastičnu vrećicu jednu krvavicu, par kobasica i nekoliko krmenadla ili šaku čvaraka, pa to donijeti župniku. Ili desetak kokošjih jaja kad ih ima viška. Ili nešto povrća s vrta, kakvu glavicu salate, par mrkvica ili glavicu zelja. Kad se to pretvori u novac, darovana hrana ne bi vrijedila više od nekoliko eura ili 10 do 15. Nije samo stvar u vrijednosti hrane, nego i u tome da smo se sjetili nekoga u potrebi i darovali nešto što bi možda ionako propalo, ako se radi o nekom višku povrća ili voća.

Kad su carinici pitali što je njima činiti, nisu dobili odgovor da promjene posao. Naime, u vrijeme svetog Ivana Krstitelja nad Židovima su vladali Rimljani koji su neke od Židova postavljali za poreznike, a zvali su se carinici jer su u ime rimskoga cara ubirali porez ili carinu za rimsku državu. Nikome nije drago davati od svojih prihoda, pa tako ni Židovima onoga vremena nije bilo drago davati poreze stranoj državi koja ih je okupirala. A poreznici ili carinici su imali zaduženje dati rimskoj državi određenu svotu novca procijenjenu prema broju stanovnika na nekom području za koje su bili zaduženi ili prema ekonomskoj snazi neke pokrajine i slično. Ukoliko su skupili više od procijenjenog, to je ostajalo njima. Stoga su carinici utjerivali razne poreze i raznom žestinom jer nisu bili sigurni hoće li u nekom vremenu nakupiti dovoljno da plate državi. Ukoliko bi skupili manje od propisanog, država je progonila onda njih, pa su oni bili na šteti. Stoga, kako bi se osigurali, a ponešto i iz pohlepe, nastojali su od narod ugrabiti što više pa im je zato sveti Ivan Krstitelj rekao da ne utjeruju više od onoga što im je određeno.

Vojnicima je savjetovao da ne budu pretjerano grubi ili neljudski, te da budu zadovoljni sa svojom plaćom. Svi smo mi nekakvi vojnici u duhovnom ratu i prema zlodusima i prema napastima ne smijemo imati sućuti i popustljivosti. Tu se moramo boriti ili oduprijeti do krvi, kako bi reklo Sveto pismo. Međutim, prema svojim bližnjima ne smijemo biti bešćutni ili bezosjećajni. Od malih nogu treba djecu odgajati da imaju sućuti ili suosjećanja i ljudskosti za druge, da ne budu nasilni, grubi, bezobrazni, sebični, drski, samovoljni i goropadni. A onda se na tom putu velikodušnosti, uslužnosti, dobrote i požrtvovnosti treba i dalje usavršavati kroz cijeli život. Ovi poticaji današnjeg evanđelja ne odnose se samo na ove tri kategorije ljudi, na narod općenito, na carinike i vojnike, nego na sve ljude koji se trude živjeti u skladu s Božjom voljom.

Zlodusi ili demoni, pali anđeli i zli duhovi nisu sposobni ni za kakvu sućut ili suosjećanje, oni ne znaju ni za kakvu dobrotu, te sve što nude ili savjetuju ljudima, daju po visokoj, a skrivenoj cijeni i nastoje zavesti svojom slatkorječivošću i dodvoravanjem te raznim prividima i lukavošću svakog čovjeka, samo da počini grijeh, pogrešku ili zlo. A kad se čovjek nađe na tankom ledu i kad počne tonuti, kad mu se iluzije i prividi, prazna đavolska obećanja počinju urušavati i kad shvati da je nasamaren i naveden na tanki led, onda je kasno tražiti savjet ili pomoć ili razumijevanje ili uputu od zloduha koji je čovjeka i doveo u lošu situaciju i propast.

Mi smo ljudi sposobni za suosjećanje, sućut, dobrotu, finoću, popustljivost, ljubav, prijateljstvo i slično. To nam na dugi rok ipak mora pomoći Duh Sveti i davati nam svjetla i snage jer ne živimo sami, ne živimo u dobrom ili neutralnom svijetu, nego duboko zločestom i izloženi smo nadnaravnim napadima zla, kao i zloćom ljudi oko nas, nesavršenostima ovoga svijeta i vlastitim ograničenjima. Stoga, da bismo činili dobro i da bismo bili dobri, da bismo imali svjetla, razloga i motiva da činimo dobro, a osobito da bismo imali snage činiti dobro i tako se pripremiti za raj, treba nam pomoć Božja. On neće sve napraviti umjesto nas, a mi bez njega ništa stvarno dobro na duge staze ne možemo ostvariti. Moramo surađivati s njim, pa nam treba i molitva i sakramenti i duhovni život općenito jer ćemo jedino tako biti donekle dobro u ovom životu i postići spasenje svoje duše.

Amen.