Netko iz mnoštva reče Isusu: »Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.« Nato mu on reče: »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?« I dometnu im: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.«
Kaza im i prispodobu: »Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’ Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.« Lk 12,13-21

Draga braćo i sestre!

Središnja misao današnjeg evanđelja je Koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje. Drugim riječima, mi sebi nikada ni na koji način ne možemo osigurati život ni na ovom svijetu, a ni u vječnosti. To je nam je osobito pokazao sveopći društveni eksperiment koji je sotonistička skupina moćnika provodila nad cijelim čovječanstvom od 2020-2022. pod kodnim nazivom pandemija bolesti covid-19 ili „event 201“. Naime, događaj 201 ili event 201 ovako se opisuje na službenim stranicama Johns Hopkins Bloomberg Scool of Public Health: „The Johns Hopkins Center for Health Security in partnership with the World Economic Forum and the Bill and Melinda Gates Foundation hosted Event 201, a high-level pandemic exercise on October 18, 2019, in New York, NY. The exercise illustrated areas where public/private partnerships will be necessary during the response to a severe pandemic in order to diminish large-scale economic and societal consequences.“ = „Centar za zdravstvenu sigurnost Johns Hopkins u partnerstvu sa Svjetskim ekonomskim forumom i Zakladom Billa i Melinde Gates bio je 18. listopada 2019. u New Yorku, NY, domaćin Događaja 201, vježbe na visokoj razini vezane uz pandemiju. Vježba je ilustrirala područja u kojima će javno-privatna partnerstva biti potrebna tijekom odgovora na tešku pandemiju kako bi se ublažile velike ekonomske i društvene posljedice.“ Molim vas sve koji slušate ili čitate ovu propovijed da obratite pozornost na datum održavanja eksperimentalnog događaja 201: 18. listopada 2019. A u prosincu 2019. je navodno izbila u Kini pandemija onoga što je nazvano bolest izazvana novim koronavirusom -19. Nikada novi koronavirus nije fotografiran elektronskim mikroskopom, a američki CDC i EK (Europska komisija) su službeno odgovorili na upit skupine znanstvenika da nigdje u svijetu nije učinjen ili postignut IZOLAT NOVOG KORONA VIRUSA, niti je igdje javno objavljen genom toga virusa, pa proizlazi da sa znanstvenog stajališta nije potvrđeno stvarno postojanje novoga korona virusa jer je za znanstvenu potvrdu potreban IZOLAT virusa, a ako virus stvarno postoji, onda se današnjom tehnologijom elektronske mikroskopije može proizvesti i njegova stvarna fotografija, a nikada nigdje nije nikome prikazana takva fotografija niti je potpuni genetski kod toga virusa objelodanjen. Stoga postoji opravdana sumnja u postojanje toga virusa. Tim više što je dva mjeseca prije izbijanja tako zvane pandemije covida19 javno izvršen misaoni eksperiment pod nazivom događaj 201 koji se i opisuje upravo na službenim stranicama Johns Hopkins Bloombergove škole javnog zdravstva kao vježba na visokoj razini vezana uz pandemiju. „Događaj 201 bio je 3,5-satna vježba sa simulacijom pandemije koja je simulirala niz dramatičnih, scenarijima utemeljenih rasprava, suočavajući se s teškim, realnim dilemama povezanim s odgovorom na hipotetsku, ali znanstveno uvjerljivu pandemiju. 15 globalnih poslovnih, vladinih i javnozdravstvenih čelnika bili su akteri u simulacijskoj vježbi koja je istaknula neriješena stvarna politička i ekonomska pitanja koja bi se mogla riješiti uz dovoljnu političku volju, financijska ulaganja i pažnju sada i u budućnosti. Vježba se sastojala od unaprijed snimljenih vijesti, brifinga uživo za osoblje i moderiranih rasprava o određenim temama. Ta su pitanja pažljivo osmišljena u uvjerljivoj naraciji koja je educirala sudionike i publiku. Centar za zdravstvenu sigurnost Johns Hopkins, Svjetski ekonomski forum i Zaklada Billa i Melinde Gates zajednički predlažu ove preporuke.“ I kada su ti svjetski moćnici odlučili da je pogodan trenutak, ovu vježbu pretočili su u svjetsku vježbu izmišljene pandemije na temelju znanstveno nepotvrđenog i znanstveno nedokazanog tj. izmišljenog virusa. Tijekom te izmišljene pandemije provođene su razne stvarne mjere nošenja maski, držanja društvene udaljenosti, ograničenja kretanja građana i unutar vlastite države, učestalog kontroliranja na navodnu zaraženost znanstveno nedokazanim virusom novim korona virusom 2, a bile su ograničene jedno vrijeme i mogućnosti ulaska u trgovine hranom i ostalim svakodnevnim potrepštinama. Cijelo je društvo dovedeno na rub dotada organiziranog funkcioniranja. Da je takvo stanje potrajalo, prekinuli bi se redoviti lanci opskrbe hranom i drugim robama, a to bi sigurno izazvalo opću pobunu i revoluciju stanovništva jer većina ljudi posve ili u pretežitoj mjeri ovisi o kupnji hrane u trgovinama. Čak i ljudi po selima koji mogu proizvesti nešto od hrane, ne mogu proizvesti sve: netko uzgaja kokoši ili piliće, netko perad općenito, netko poneku svinju, a samo rijetki imaju goveda, mlijeko, sir ili sitnu stoku poput koza ili ovaca, zečeva ili drugih životinja za hranu. Međutim, zalihe žitarica, brašna, pa i krumpira ili voća i povrća, jako su skromne u većini seoskih domaćinstava, a u gradskim obiteljima to i ne postoji. Nadalje, na dulji rok, a to znači nekoliko godina za redom, ni seoska gospodarstva ne bi mogla proizvoditi biljnu hranu za uzgoj bilo kakvih prehrambenih životinja jer bi bila prekinuta opskrba naftom, pa traktori ne bi mogli raditi, a time se ne bi mogla orati zemlja, tanjurati, strojno sijati, žeti, vršiti žito, mljeti i tako redom. U dugogodišnjem trajanju pandemije možda bi bila prekinuta i opskrba vodom iz vodovoda, te na kraju i ono najgore za današnju organizaciju života: prekid opskrbe električnom energijom. Prestali bi raditi hladnjaci, škrinje za zamrzavanje, ne bi se mogla čuvati hrana na današnji način, ne bi se moglo kuhati, grijati, koristiti telefone, kompjutere, radio uređaje, televizore, usisavače, glačala, bojlere, grijalice, tablete, mobitele, poremetilo bi se školstvo, poštanski sustav, državna uprava, obični svakodnevni život. Ne postoji čovjek, obitelj ili veća društvena skupina, ma kako bila organizirana ili izolirana, koja bi mogla na dugi rok normalno opstati u naglom poremećaju ovako opisanog suvremenog načina života. Nije moguće vratiti se u 18. stoljeće i ručno obrađivati zemlju, uzgajati žito, voće i povrće, domaće životinje za jelo i crpiti vodu na prirodnim izvorima te proizvoditi neka ulja ili svijeće za noćnu rasvjetu u dovoljnim količinama, a da ne govorim o mogućnostima organiziranoga školstva ili medicinske pomoći ili veterinarske službe. Bez dizela, benzina, ukapljenog plina ili plina u bocama, bez ulja i masti, voska i petroleja, bez struje, elektriciteta općenito, bez dovoljno pitke vode, bez prijevoza, liječenja, lijekova i slično, ne samo da bi se životni standard jako srozao, nego bi se ugrozio cijeli i svaki ljudski život. Uz pojavu gladi, žeđi i opće neimaštine, uz pojavu bolesti i pomanjkanja liječenja i školovanja, pa time i stjecanja znanja i vještina čak i za osnovne djelatnosti preživljavanja, pojavile bi se i velike količine kriminala ili nasilja, pljački, otimanja, sukoba među susjedima, rodbinom i poznanicima, pa se do većih ratova. Dakle, ni uz najbolju organizaciju, gomilanje konzervi i dugotrajne hrane kao što su tone riže, tijesta ili sušenih namirnica, nije moguće osigurati si prehranu i vodu, higijenu za sebe, svoju kuću, domaće životinje i razmjenu s drugim ljudima. Nikakvo zlato, srebro, papirnati novci ili bankovni računi, nikakva skladišta ili čak i prehrambeni pogoni ne bi na duži rok osigurali ijednom čovjeku siguran, a kamo li ugodan i dobar život.

Pa i bez pandemije ili svjetskog rata, postoje i druge teške okolnosti života koje mogu preko noći svakom pojedincu ugroziti život uopće ili neki dio života, odnosno kvalitetu života. Stoga se vraćamo na početnu Isusovu tvrdnju: „koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje“. Moramo se kloniti i čuvati svake pohlepe ili posesivnosti, svake neuredne želje za posjedovanjem i gomilanjem bilo kakvih materijalnih dobara. Ta nas dobra neće ni spasiti ni učiniti trajno sretnima. Naš život i naše spasenje, naša sreća, zadovoljstvo i životno ispunjenje jest jedino Bog i nalazi se jedino u Bogu. Samo nas on može spasiti i osigurati, samo nam on može davati na dugi rok, do kraja našega zemaljskoga života sve što nam je za život potrebno: od namirnica i odjeće, do lijekova, igrački, zabave, nutarnjeg mira, veselja, smisla, svrhe i cilja u životu, osjećaja vrijednosti i značenja našim osobama i našim životima, našim djelima i postupcima. Ista Knjiga propovjednikova iz koje smo danas čuli prvo čitanje, na drugom će nam mjestu reći: „Nema čovjeku druge sreće već jesti i piti i biti zadovoljan svojim poslom. I to je, vidim, dar Božje ruke. Jer tko bi mogao jesti, tko li zadovoljan biti, osim po njemu.“ (Prop 2,24.25) Biti zadovoljan svojim poslom, to je isto kao i reći: biti zadovoljan svojim životom, svojim ostvarenjima, svojim djelima. Čovjek mora imati i kratkotrajna, svakodnevna zadovoljstva, ispunjenja svojih neposrednih i svakodnevnih ciljeva i djela, onoga što neposredno čini, ali mora biti i dugoročno zadovoljan svojim životom, mora se osjećati ispunjeno, životno ostvareno, a ne da se pita: čemu sve ovo, čemu sav moj život, trud, zanimanje, zaposlenje, školovanje, moja odricanja, ulaganja u obitelj, djecu, posao, usavršavanje, znanja, napredak na društvenoj ljestvici, odlikovanja, priznanja, titule i tako redom. Ukoliko čovjek padne u egzistencijalnu krizu, uzaludan mu je sav život i napor, neće biti sretan. A neće biti sretan ako nema uopće neke svrhe i smisla i cilja izvan sebe, te ako tu svrhu, smisao i cilj ne postigne ili ako im se ne približava na način da to približavanje doživi i osjeća. Ta svrha, smisao i cilj, to izbjegavanje kliničke, psihotične ili neurotične depresije, demotiviranosti, tuposti, dosade, zasićenosti, besmisla i duševne ispraznosti, to je dar od Boga. To se ne može postići nikakvim vlastitim naporima, djelima ili pravima, to se ne može osigurati nikakvim posjedom. I stoga: koliko god čovjek posjedovao (materijalnog ili duhovnog, predmeta ili društvenih počasti, znanja i položaja), život mu nije u onome što posjeduje. Sve što se posjeduje, može se preko noći izgubiti jer ako samo malo, jako malo znamo iz medicine, možemo znati da se moždani udar ili srčani udar sa smrtnim ishodom, svaki dan svakome od nas može dogoditi; prometna nesreća, prirodna nesreća, strujni udar, nasilna smrt, tko zna kakav tihi ili nagli tumor, mogu nam oduzeti život preko noći ili u vrlo kratkom roku. Toliko je toga što čovjeku ugrožava život iz dana u dan. Kad bismo na sve mislili, izludjeli bismo; nismo se u stanju osigurati, a kompliciranost ovoga svijeta i veliki broj prijetnji nije tu da nas izludi, nego je to Božji poziv da u njega stavimo svoje povjerenje, da uvidimo koliko smo maleni i krhki, koliko smo se nesposobni osigurati i spasiti sami sebe, kako bismo uvijek i trajno od Boga očekivali i primali spasenje u trajnom odnosu prijateljstva s njim i poštivanja njegove osobe.

Amen.