Draga braćo i sestre!
Kroz 40 dana se Isus ukazivao svojim apostolima i tumačio im u novom svjetlu sve ono što je kroz tri godina pred njima naučavao i što je činio. K tome, pripremao ih je za dolazak Duha Svetoga i nova prosvjetljenja i shvaćanja, kao i za djelovanje ili apostolat koji ih čeka nakon njegova Uzašašća Ocu, kad će morati bez njega i njegove vidljive prisutnosti voditi Crkvu, naviještati evanđelje i dijeliti sakramente.
Stoga u ovim nedjeljama vazmenog vremena imamo Isusove govore apostolima, neke iz doba poslije Uskrsa, a neke iz vremena posljednje večere, kao što je to u današnjem evanđelju. Ovi će govori ići prema Duhu Svetom i njegovom djelovanju, kako se budemo više približavali svetkovini Duhova.
Danas imamo najprije utješnu rečenicu i ohrabrenje: »Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!« Mnogo puta se u Svetom pismu nalazi rečenica: Ne boj se! Ili Ne plaši se! Ili kao ova današnja: Neka se ne uznemiruje srce vaše! Zašto se to toliko ponavlja u Bibliji? Jer se ljudi od početka povijesti boje, strahuju i uznemiruju, plaše se nečega ili nekoga; osjećaju tjeskobu, pa čak i prave napade panike. Nisu sigurni, nemaju osjećaj opuštenosti i radosti, vedrine i veselja, nego ih nešto ili netko tlači. Taj netko je zloduh, a to nešto što nas uznemiruje je grijeh i njegove posljedice. Ponajprije grižnja savjesti i nesigurnost kako će Bog reagirati u odnosu na naše grijehe i propuste, slabosti i pogreške. Kakva će biti njegova kazna; koliko jaka i koliko će trajati?
Mi ne znamo kada će i koliko će Bog biti milostiv, strpljiv, koliko toga će oprostiti, koliko toga će kazniti i na koji način i to nam predstavlja u podsvijesti neki izvor nesigurnosti, straha, uznemirenosti i tjeskobe. K tome, kad svojom slobodnom voljom odlučimo počiniti grijeh i kad ga napravimo, onda đavao, koji nas je prije grijeha lukavo nagovarao ili napastovao, odjednom postaje naš tužitelj i traži svoje pravo da na temelju naše slobodne odluke da sagriješimo, on uđe u naš život i zagospodari nad dijelom naših stvari ili vremena ili nad dijelom našega života, tijela, zdravlja, misli, odluka, osjećaja ili sjećanja i maštanja. Kako postoje fizički ili materijalni zakoni fizike, kemije, biologije i slično, tako postoje i duhovni zakoni ili zakonitosti po kojima se ravnaju sva stvorenja, a i sam Bog kao zakonodavac koji je te zakonitosti postavio.
Doduše, on je iznad zakona i on može svoju slobodnu volju mijenjati kako hoće, ali ne može i nikada neće djelovati protiv svoje naravi, protiv pravde, istine, ljubavi milosrđa, dobrote i slično. Kako bi to izgledalo da je Bog mušićav ili hirovit, da mijenja zakone proizvoljno i da se ni na što ne možemo osloniti? Ako smo neku stvar ostavili u ladici u spavaćoj sobi i nismo je premjestili, naći ćemo je u ladici i sutra i prekosutra i svaki dan dok je netko ne uzme ili premjesti. Stvari ne nestaju samo tako. Ili ako netko sa 160 na sat uleti u zavoj, izletjet će s ceste jer ga sila trenja i upravljanje autom ili motorom neće spriječiti da po tangenti izleti s pravca kretanja. Fizikalni se zakoni ne mijenjaju iz časa u čas ili s jednog mjesta na drugo kako kome paše ili si zamisli.
Isto tako postoje i duhovne zakonitosti ili zakoni, a u to spada i zakonitost da bez Božjega izričitog odobrenja ili bez slobodnog pristanka slobodne volje ljudi, niti zli anđeli, niti dobri anđeli ne mogu po ovom vidljivom svijetu ništa raditi. Postoje redoviti kanali komunikacije između vidljivog i nevidljivog svijeta koje je Bog otvorio kad je stvarao svijet jer je Bog želio da svi anđeli ostanu dobri i da samo dobre stvari predlažu i sugeriraju ljudima. Međutim, kad se dio anđela pobunio protiv Boga, Bog nije zatvorio kanale komunikacije i tako su zli anđeli mogli nagovarati ljude na zlo, tj. napastovati. Anđeli mogu djelovati na našu maštu i sjećanje i pobuđivati neke osjećaje ili predlagati nam neke misli ili odluke. Ali nam ne mogu ništa zapovijedati ili gospodariti s nama, a ne mogu nam bez Božjega odobrenja niti nanositi fizičke udarce, boli ili smrt. Oni nas mogu nagovarati na samoubojstvo, ali nas ne mogu ubiti.
Izvanredni kanali komunikacije anđeoskog i ljudskog svijeta se zovu tlačenja, posjednuća i opsjednuća ili neki izvanredni događaji, kao što je to bio silazak dvije stotine zloduha na brdo Hermon prije potopa i spolno općenje zloduha sa kćerima ljudskim koje su onda rađale nefilime ili golijate, gigante, o kojima govori šesto poglavlje Knjige postanka i jedan spis koji nije ubrojen u Bibliju, a zove se Knjiga Henokova i iz te knjige je samo nekoliko redaka citirano u službenoj Bibliji i to u Novom zavjetu.
Nećemo se sad baviti svim izvanrednim komunikacijama duhovnog i materijalnog svijeta, nego samo treba reći da zli duhovi redovito i uvijek vole kod ljudi izazivati osjećaje straha, muke, tjeskobe, neizvjesnosti, prijetnje, uznemirenosti, nesigurnosti i napetosti. Time guraju ljude u nesanicu, depresiju, bezvoljnost, lijenost, dovode do ludila, trpljenja, duševnih boli i slično. Ukoliko i ne mogu napraviti pravu štetu, mogu izazvati boli i to im čini zadovoljstvo jer uživaju u ljudskom trpljenju.
Oni se mogu samo izvana približiti ljudima i predlagati ili sugerirati neke odluke, misli, riječi i djela, osjećaje ili maštanja, ali ne mogu ništa bez slobodne volje ili slobodnog pristanka čovjeka. Uporni su i ustrajni i nema nam druge nego se uporno i ustrajno boriti protiv njih. Tek nakon mnogo godina duhovnog života, na vrhuncima duhovnosti, kad čovjek dopre do najvišeg stupnja kršćanskog nadnaravnog života, tek tada više nije podložan ni prvim pokretima na grijeh, to jest postaje imun na napasti. A sve dotle mora se boriti i odupirati zlim duhovima i ta duhovna borba je dosadna, teška, naporna, odbojna i opasna jer mnogo puta popustimo napastima i sagriješimo, a time otvaramo put zlodusima u naš život i u živote osoba koje su pod našom duhovnom odgovornošću ili vlašću, za koje se moramo brinuti i koje su nam povjerene: grijeh roditelja otvara put zlodusima da rade nereda po životu njihove djece jer roditelji imaju vlast i odgovornost za svoju maloljetnu djecu. Grijeh vlasnika neke kuće ili stana, nekih kućnih ljubimaca ili predmeta, daje zlodusima vlast da zaposjednu neku kuću, stan, predmet ili životinju u vlasništvu grešnika, tj. da zaposjednu ono što pripada po nekom pravu tom ljudskom grešniku. Samo ljudi sa svojom slobodnom voljom i pristankom mogu puštati na razne načine i u raznom opsegu zloduhe u ovaj svijet. Ne samo po svojem grijehu, posredno, nego i aktivno, izravno mogu ljudi dozivati zloduhe, a to se zove evokacija, konvokacija ili invokacija zloduha u ovaj svijet. Razlike između evokacija, konvokacija i invokacija nećemo sad tumačiti, dosta je da znamo da postoje razne razine i načini pripuštanja zloduha u ovaj svijet. To jest, razni oblici prave magije, vračanja, gatanja, spiritizma, okultizma, nekromantije, luciferijanizma, sotonizma i sličnih praksi. Sve to izaziva nered, patnju, bol, strahove, tjeskobe, paniku, uznemirenosti, bojazni i prestrašenost.
Stoga je potrebno da Bog čovjeku poručuje suprotno od zloduha: Ne boj se, neka se ne uznemiruje tvoje srce! Ponizno se pokoravaj meni, Bogu i mojim zapovijedima i zakonitostima i bit će ti dobro, imat ćeš sreće, radosti, mira, vedrine, opuštenosti, poleta, osjećaja smisla, svrhovitosti, vrijednosti i cilja. Bit će reda u tvome životu i moći ćeš odahnuti od napetosti, ugroženosti, nesigurnosti i neizvjesnosti.
U cjelokupnoj stvarnosti, tj. u vidljivom materijalnom svijetu i u nevidljivom duhovnom svijetu, postoje razna bića: tri božanske osobe, dobri i zli anđeli, ljudi i stvorenja niža od čovjeka: životinje i biljke. Mi ljudi nismo ni najjači ni najpametniji ni najslobodniji u svemu tome, nego moramo nekome uvijek pripadati: ili Bogu ili vragu ili drugim ljudima ili tko zna kakvim okolnostima života. Tko može suvereno gospodariti sa svojim životom i pobijediti sve svoje tjelesne i duhovne neprijatelje? Stoga nam je u interesu da se priklonimo onome koji će nam činiti dobro, koji će nam za vječnost podariti slobodu, mir, blagostanje, poštivanje naše osobe, koji će nam biti prijatelj, zaštitnik, krvni osvetnik, branitelj i utješitelj, a to je samo Bog.
Cijena prijateljstva s Bogom i njegove zaštite, njegove utjehe i osjećaja odahnuća i opuštenosti, sigurnosti i mira, ta je cijena jako visoka jer su ovo stvarnosti koje su jako vrijedne. A sve što vrijedi, to i košta. Dakle, cijena koju moramo platiti da se ne bismo osjećali tjeskobno, depresivno, ustrašeno, bezvoljno i besmisleno, da nas ne bi tlačili razni zli duhovi i zli ljudi, e – ta cijena je poštivanje Božjih zapovijedi, njegovanje prijateljstva s njim kroz molitvu, kroz izravnu komunikaciju s njim, kroz razveseljavanje Boga svojim dobrim i požrtvovnim djelima. A činiti dobro i postupati u skladu s Božjim očekivanjima: dobro, ponizno, požrtvovno, velikodušno, odgovorno, darežljivo, popustljivo, blago, smireno, ljubazno, pravedno i tako redom – e, to je jako teško, naporno i to nas puno košta u životu. Međutim, isplati se, to stvarno vrijedi i na kraju je omjer uloženog i dobivenog na našoj strani. Molimo Duha Svetoga da nas prosvijetli i ojača da tako i živimo i uživamo njegovu zaštitu i njegovu utjehu.
Amen.
