»Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.«

Draga braćo i sestre!

Kako sam rekao prošle nedjelje, sada ćemo imati sve više govora o Duhu Svetom, kako se budemo približavali svetkovini Duhova. Isus naziva treću osobu božanskoga trojstva Braniteljem i Duhom Istine.

Ako je Satan tužitelj, Duh Sveti je Branitelj, odvjetnik. Ne samo pravnik, nego i ratnik koji će se boriti za nas protiv zlih duhova i protiv zlih ljudi da nas obrani i zaštiti. On će nas braniti i od naših vlastitih nesavršenosti, grijeha, pogreški i lutanja. Jer on je Duh Istine, a ne zablude, Duh koji nas potiče da idemo kroz život ispravnim duhovnim putem, a ne da lutamo nošeni raznim olujama, vjetrovima i hirovima zlih duhova, naših strasti, krivih i ludih savjeta naših bližnjih ili raznih ljudi koji nam ne žele dobro, nego zlo.

Kako sam rekao i prošle nedjelje, tako ponavljam i sada, jer smatram to jako važnim: da bi nas Duh Istine, Duh Božji, Duh Sveti stvarno branio, da bi nam djelotvorno pomogao kroza život da nas ne satru zli ljudi i zli duhovi, da istrpimo što manju štetu u ovom mračnom i zločestom svijetu, mi se moramo dati braniti i moramo dopustiti Duhu Svetom da nam pomogne, da nas štiti i da nas učinkovito brani. Kako ćemo mu to dopustiti? Pa tako da surađujemo s njim, da vjerujemo njegovim nadahnućima, da poštujemo Božje zapovijedi i Boga kao osobu, da nam Bog bude prijatelj i da iz prijateljstva prema njemu poštujemo njegovu osobu, njegovu volju, njegove misli i osjećaje, da ga ne žalostimo i vrijeđamo svojim grijesima ili zlodjelima. Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. Tako smo čuli na početku današnjeg evanđelja.

I to je normalno i razumno. Ako poštujemo i uvažavamo Boga, onda imamo obzira i suosjećanja za njegove misli, odluke, osjećaje, sjećanja i maštanja, za njegove planove, želje i traženja od nas. A onda i primamo od njega sa zahvalnošću njegove darove, obrane, pomoći, blagoslove i slično. Ne bi bilo normalno nekoga vrijeđati, srditi, žalostiti ili razočaravati, a tvrditi da tu osobu volimo, ljubimo, obožavamo, poštujemo ili uvažavamo. Dakle, bezuvjetna Božja ljubav ne znači da moramo kupiti ili zaslužiti ljubav Božju pod nekim uvjetima ili da moramo platiti neku cijenu, odnosno učiniti neka djela ili steći zasluge i prava; ali isto tako bezuvjetna ljubav ne znači da možemo raditi što hoćemo, krasti, lagati, ubijati, sakatiti, ranjavati, otimati, uništavati, iživljavati se na drugima i očekivati Božju pomoć, podršku, blagoslov, obranu ili zaštitu. Bog ne podržava niti blagoslivlja nasilje, zlo, nepravde, štete nanesene drugima ili podlosti.

Zato smo čuli na kraju današnjeg evanđelja: Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.

Bog se ne očituje, ne otkriva svoju intimu, svoju nutrinu, svoje misli i osjećaje, svoju blizinu i ljubav nekome tko nema Božjih zapovijedi i ne čuva ih, drugim riječima: nekome tko živi bez zakona Božjega, tko počinja bezakonje, kako bi rekao isti apostol Ivan, odnosno Bog se ne otkriva i ne priopćuje nekome tko čini grijeh, zlo, provodi djela tame, zlih duhova, nanosi štetu, bol, poniženja ili nepravde svojim bližnjima.

Odnosno, Božja obrana, njegova blizina i pomoć imaju svoju cijenu ili uvjet uz koji se primaju, a to je da pokazujemo prijateljstvo i ljubav prema Bogu, da poštujemo njegovu osobu, njegovu volju, njegove odluke koje nam je priopćio, da poštujemo zakonitosti koje je postavio kad je stvarao i vidljivi i nevidljivi svijet.

Božja pomoć i zaštita je nešto jako dragocjeno i važno i skupo u ovom životu. Ima visoku cijenu jer i vrijedi puno. Stoga je cijena Božje pomoći i zašttite ljubav prema Bogu i poštivanje njegove osobe.

Kao što svoj stan ili svoju kuću moramo držati zatvorenom i zaključanom jer ima svakavih ljudi i životinja u ovom svijetu pa moramo paziti da nam kakva zmija, vuk ili otrovni pauk ne uđu u kuću ili da nam kakvi lopovi i nasilnici ne popljačkaju imovinu i premlate ukućane, tako i svoju dušu moramo paziti i držati zatvorenom za utjecaj zlih duhova, odbijati napasti i zla nagovaranja.

Kao što roditelji koji žive sa svojom djecom u istoj kući ili stanu imaju odgovornost i vlast da paze na ključeve kuće i da su vrata zatvorena, a kućanstvo sigurno, tako roditelji imaju i duhovnu vlast i odgovornost da ne otvaraju svojim grijesima vrata ili putove zlim duhovima da uđu u njihove živote i u živote svih članova njihove obitelji koji su pod njuhovom duhovnom upravom i odgovornošću. Bog je roditeljima povjerio da imenuju svoje dijete, da ga nauče hodati, govoriti, moliti se, ispravno se ponašati, biti pristojan, učiti i spremati se za samostalan život. Stoga su roditelji, kao zakonski zastupnici i predstavnici svoje djece odgovorni ne samo pred državom i društvom, pred svojom savješću i pred sudom povijesti, nego su duhovno odgovorni pred Bogom i pred svim duhovnim svijetom za sve ono što je njihovo i što im je povjereno.

Kao što roditelji učine i mogu učiniti puno dobra svojoj djeci kad se za njih ispravno brinu, kad odgajaju i hrane, školuju, oblače, vode doktoru ili se mole za svoju djecu, ponekad i potajno poste za njih, prikažu koju misu na nakanu za sreću i blagoslov svoje djece; tako roditelji mogu učiniti i puno zla ako propuštaju ne samo izravno odgajati djecu u vjeri, nego ako propuštaju i neizravno podupirati svoju djecu tako da ih u sebi blagoslivljaju, da se za djecu mole, da im daju dobar primjer, da ne griješe i da ne otvaraju plotove i ograde ili vrata kuda će nahrupiti duhovi zla i nesreće u živote samih roditelja, ali i njuihove djece koja su im povjerena i koja su pod njihovom duhovnom vlašću i upravom prema nevidljivim, ali stvarnim zakonitostima Božjim. Često se zanemaruje „grijeh drugih“, tj. naše sudioništvo u tuđim zlima, štetama, grijesima i nemoćima. Ne samo da ne smijemo nagovarati druge na grijeh ili napastovati druge, ne smijemo ni propuštati ono što smo dužni drugima dati, a to je ljubiti druge i pomoći im da im kroz život bude lakše, Jednako tako moramo paziti da otvaramo vrata zlim duhovima da ne bi harali našim obiteljima, životima naše djece i unuka, do trećega i četvrtog koljena, kako to kaže Sveto pismo. Za sve ovo nam je potreban Duh Sveti, njegovo svjetlo, negov savjet i njegova nadahnuća i snaga, jer bez Boga ništa dobra ne možemo učiniti.

Amen.