Draga braćo i sestre!

Prošle smo nedjelje slavili blagdan Duhova i propovijed posvetili ulozi Duha Svetoga unutar Presvetog Trojstva. Istaknuli smo samo jedan dio nadahnuća Duha Svetoga kojima on kao zajednički Duh ljubavi povezuje Oca i Sina i usmjeruje ih da budu ponajprije zaokupljeni osobom onoga drugoga: Otac je sve predao Sinu u ruku da sva stvorenja časte Sina kao i Oca, a Sin je u ljubavi podložan Ocu i sve koje mu je Otac dao želi dovesti Ocu i spasiti.

Odnosi vjere i povjerenja, ljubavi i prijateljstva između Oca i Sina su uzor ili model svima nama, kako bismo se mi morali odnositi i prema Bogu i jedni prema drugima.

Kakve stvarne veze imaju odnosi unutar Presvetog Trojstva s nama? U Bogu vrijedi jednakost: tri osobe = jedno biće. U našem ljudskom svijetu vrijedi različita jednakost: tri osobe = tri bića (ili jedno biće = jedna osoba). Zato, kad je stvarao čovjeka na svoju sliku, Bog je čovjeka stvorio na sliku poglavito jedne od tri božanske osobe, jer kao jedno biće i jedna osoba, čovjek ne može biti istovremeno slika svih triju božanskih osoba. Čovjek je stvoren na sliku Druge božanske osobe, Sina. Čovjek je stvoren da prema Bogu ima isti odnos kojeg unutar Presvetog Trojstva Sin ima prema Ocu.

Zato, kad je stvorio čovjeka, Bog mu je zadao cilj koji nadmašuje sve ostalo na ovom vidljivom svijetu. Čovjekov cilj je sam Bog, tj. pobožanstvenjenje ili sudioništvo u božanskoj naravi u savezu ili odnosu prijateljstva, ljubavi, vjernosti i vjere. Čovjekov cilj ili svrha je život vječni u vječnom zajedništvu ljubavi i života s Bogom, a da bi postigao cilj koji nadilazi narav i strukturu čovjekove stvorene prirode, Bog mu je darovao nestvorenu milost: Duha Svetoga.

Prvom muškarcu i prvoj ženi (Adamu i Evi), Bog je u stvaranju udahnuo u dušu i Duha Svetoga da on bude božanski Jamac ili božansko Jamstvo Božje ljubavi, vjernosti i vjerodostojnosti. Naime, stvorivši čovjeka u idealnim uvjetima vremenitog, vidljivog svijeta i života (a te idealne uvjete jednom riječju nazivamo raj zemaljski), Bog je čovjeku dao vidljive i ograničene znakove ili jamstva, odnosno svjedočanstva svoje ljubavi. Međutim, ono što je manje ne može jamčiti za ono što je više i veće. Kućom koja vrijedi 100.000 eura ne može se jamčiti posudba ili kredit od 200.000 eura. Tako cijeli svijet nije dosta da bi posvjedočio ili jamčio da je Bog vječno vjeran čovjeku i da će čovjeku u vječnoj dinamici darivati postojanje, život, mladost, ljepotu, zdravlje, bogatstvo, moć, vlast, čast, ugled, slavu, znanje, mudrost, sklad, utjehu, radost, zadovoljstvo, blagostanje, slobodu, mir i svako drugo dobro.

Ono što Bog želi priopćiti čovjeku, neizmjerno je i beskonačno. I stoga, radi beskonačnosti darova Božjih i radi čovjekove ograničenosti, mora postojati vječna dinamika u kojoj Bog vjerno daruje čovjeku sve darove koji su čovjeku potrebni za blaženstvo i mora postojati proporcionalni Jamac da će Bog biti vječno vjeran vječnoj dinamici darivanja vječnih i beskonačnih darova čovjeku. Nije Bog proizvoljno odredio da čovjek mora vječno primati u zahvalnosti i ovisnosti o Bogu razne darove ili milosti Božje kao što su postojanje, život, moć, utjehu i slično. Još je manje istina da je Bog namjerno čovjeka doveo u situaciju ovisnosti o Bogu po vječnom primanju postojanja, života, vlasti, zdravlja, sreće, radosti i drugih dobara, kako bi Bog čovjeka kontrolirao, kako bi njima manipulirao ili kako bi čovjeka spriječio da samostalno postane besmrtan, vječno blažen, sretan, radostan i slično. Jednostavno: odredivši čovjeka za Sebe, Bog je „prisiljen“ na vječnu dinamiku u darivanju i preostaje mu jedino trajno obećavati uvijek nove, veće i bolje darove čovjeku u beskonačnom procesu pobožanstvenjenja čovjeka, a vjerno ispunjenje vlastitih obećanja Bog jamči raznim jamstvima, kako stvorenim, tako i nestvorenim (Duhom Svetim i njegovim nadahnućima).

Duh Sveti u čovjeku nadahnjuje stav vjere u ljubav koju Bog ima prema nama. Duh Sveti čovjeku omogućuje da čovjek upozna ljubav koju Bog ima prema nama i da toj ljubavi povjeruje. Stoga je Duh Sveti beskrajno Jamstvo, božanski Jamac koji odgovara beskrajnoj vrijednosti za koju treba jamčiti. On nam omogućuje da budemo slični Sinu i da se poput Sina odnosimo s poštovanjem, povjerenjem i ljubavlju prema Ocu, prvoj osobi Presvetog Trojstva.

Kao zaključak možemo reći slijedeće: kad se Bog odlučio čovjeka stvoriti za sebe (usp. Ef 1,5), tj. kad je Bog čovjekov cilj i svrha, drugim riječima kad se čovjekovo spasenje sastoji u čovjekovom pobožanstvenjenju i vječnom zajedništvu života s Bogom u prijateljstvu s njim, onda Bog nema drugog načina da to ostvari osim u vječnoj dinamici koja od Boga zahtijeva vjernost i vjerodostojnost, a od čovjeka vjeru i povjerenje. Stoga je jedini ispravni odnos čovjeka prema Bogu duh vjere ili vjernički stav, poput male djece koja imaju povjerenje u svoje roditelje i dobročinitelje i koja imaju sposobnost čuditi se ili diviti se uvijek novim, većim i boljim darovima koje primaju (usp. Mt 18,3).

A onda takav stav povjerenja u Boga trebamo prenijeti i u naše međuljudske odnose. Kad bi muž i žena imali povjerenja jedno u drugo kao što božanske osobe imaju povjerenja jedna u drugu, onda bismo živjeli u raju zemaljskom. Kad bi roditelji i djeca imali povjerenja jedni u druge kao što božanske osobe imaju povjerenja jedna u drugu, onda bismo živjeli u raju zemaljskom. Kad bi braća i sestre imali povjerenja jedni u druge kao što božanske osobe imaju povjerenja jedna u drugu, onda bismo živjeli u raju zemaljskom. Kad bi susjedi imali povjerenja jedni u druge kao što božanske osobe imaju povjerenja jedna u drugu, onda bismo živjeli u raju zemaljskom. Kad bi ljudi imali povjerenja jedni u druge kao što božanske osobe imaju povjerenja jedna u drugu, onda bismo živjeli u raju zemaljskom.

Mi ćemo takvo povjerenje imati nakon što svaki od nas bude u čistilištu posve pročišćen od svake natruhe istočnoga grijeha i svake trunke sebičnosti, proračunatosti, požude ili posesivnosti koja se rađa iz nepovjerenja u ljubav koju Bog ima prema nama i koju pobožanstvenjeni ljudi i anđeli imaju prema nama. Drugim riječima, bit ćemo u raju kad prispijemo u nebeski raj nakon svojega pročišćenja ili pobožanstvenjenja koje nas oslobađa od svake posesivnosti, pohlepe i želje za skupljanjem poput hrčka ili vjeverice za neku zimu, nestašicu ili crne dane. A dotle, može nam samo biti lakše i malo bolje nego nam je sada, ako se već na ovome svijetu prepustimo Duhu Svetom, njegovim jamstvima i nadahnućima, njegovoj zaštiti i utjesi jer on je Duh Branitelj i Utješitelj. Amen.