Uvod: Bog koji postaje hrana

Braćo i sestre, danas stojimo pred tajnom koja nadilazi ljudski razum, ali ispunjava srce: pred tajnom Euharistije. Bog, Stvoritelj svemira, u svojoj neizmjernoj ljubavi nije želio ostati dalek. Nije nam ostavio samo povijesno sjećanje ili knjigu pravila. Ostavio nam je samoga sebe u najjednostavnijim oblicima: u komadiću kruha i kapljici vina.

Kada primamo svetu pričest, događa se čudesna zamjena. U običnoj hrani, ono što pojedemo postaje dio našeg tijela. U Euharistiji je obrnuto: mi se pritjelovljujemo Kristu. Primamo ga ne da bi on postao poput nas, nego da bismo mi postali slični njemu i sjedinili se s njim. On ulazi u naš život kako bi preobrazio naše misli, naše riječi i naša djela. Kako bi nas učinio dionicima božanske naravi, kako bi nas pobožanstvenio i učinio besmrtnima, svemoćnima i sveznajućima, a nada sve – ljubećima, neproračunatima, nesebičnima i poniznima.

1. “Uzmite i jedite” – Lijek za našu slabost

Isus nije ustanovio Euharistiju kao nagradu za savršene, nego kao hranu i lijek za umorne i opterećene. Znao je koliko je ljudski život težak, koliko često padamo, sumnjamo i ostajemo bez snage. Zato nam poručuje: Ne bojte se, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta. 

Euharistija je ostvarenje Isusove potpune predanosti nama i njegova stvarna prisutnost. Svaka sveta misa posadašnjuje sakramentalno stvarnost Golgote i Uskrsnuća. Ona je nekrvna žrtva Isusa Krista. Kada god osjetimo duhovnu glad, kada nas pritisnu obiteljske brige, bolesti ili neizvjesnost budućnosti, oltar je mjesto gdje nas Isus čeka kako bi nas nahranio svojom snagom. I kako bismo primili spasenje kroz oproštenje grijeha, kroz Isusovu žrtvu koja nas čisti od svakoga grijeha koji priznajemo i za koji se kajemo.

2. Tijelovska procesija – Isus hoda našim ulicama

Posebnost današnjeg blagdana je tijelovska procesija. Izlaskom iz crkvenih zidova s pokaznicom u rukama šaljemo snažnu poruku: Krist ne pripada samo nedjeljnom bogoslužju, on želi biti prisutan u našem javnom životu.

• Blagoslov naših putova: Isus prolazi pokraj naših kuća, škola, radnih mjesta i bolnica. Donosi blagoslov tamo gdje živimo svoj stvarni, svakodnevni život.
• Svjedočanstvo vjere: Hodajući u procesiji, pozvani smo javno i bez srama posvjedočiti svoju vjeru u Isusovu stvarnu prisutnost pod prilikama kruha. 
• Crkva u pokretu: Procesija slikovito prikazuje Crkvu kao narod koji putuje prema vječnosti, vođen i hranjen samim Gospodinom.

3. Postati “živa Euharistija” za druge

Biti štovatelj Euharistije ne znači samo klečati pred Presvetim. Isus nam u evanđelju zapovijeda: “Ovo činite meni na spomen” (Lk 22, 19). To činiti na njegov spomen znači i sam postati kruh koji se lomi za druge. Nasljedovati njegovu žrtvu i posvećenost drugima.

Svetkovina Tijelova gubi svoj smisao ako nakon pričesti izađemo iz crkve jednako sebični, ogorčeni ili ravnodušni prema tuđoj patnji. Istinska pobožnost prepoznaje se u tome koliko dopuštamo Isusu da nas osposobi za:

• Oproštenje onima koji su nas povrijedili.
• Solidarnost i pomoć siromašnima i usamljenima.
• Strpljenje i ljubav unutar naših obitelji.

Kao što Isus u Hostiji ostaje tih, ponizan i dostupan svima, tako i mi moramo postati znakovi njegove ljubavi u svijetu.

Zaključak

Draga braćo i sestre, dok danas budemo gledali u Presveti oltarski sakrament, obnovimo svoju vjeru i zahvalnost. Recimo mu u tišini svoga srca: „Gospodine, vjerujem da si ovdje stvarno prisutan. Očisti moje srce, umnoži moju vjeru i učini me oruđem svoga mira.“

Neka nas ova sveta hrana krijepi na našem zemaljskom putu, kako bismo jednom mogli sjesti za njegov vječni stol na nebesima. Amen.