Draga braćo i sestre!

Sveti Antun Padovanski uči nas da istinska veličina ne leži u ljudskoj slavi, već u poniznosti, ljubavi prema Božjoj riječi i spremnosti da služimo onima koji su najranjiviji. Kao „Svetac svega svijeta“, on i danas ostaje snažan putokaz kako živjeti pravu vjeru u svakodnevnim događanjima. Iako je sveti Antun postao svjetski slavan svetac, možda najpoznatiji svetac od svih katoličkih svetaca, ako izuzmemo Blaženu Djevicu Mariju, on osobno nije težio za svjetskom slavom ni u svojem zemaljskom životu, a ni sada u nebu. Kao pravi svetac Božji, on je želio propovijedati Krista i slaviti Boga te poticati ljude da nasljeduju Boga, da žive sveto i da proslavljaju, a ne da pogrđuju ime Božje. Kako slaviti ime Božje u svojem životu? Pa tako da budemo slični Bogu i njegovom načinu postupanja: a to znači živjeti uslužno, nesebično, darežljivo, blago, strpljivo, popustljivo, odgovorno, ponizno, dobro i ljubazno. Kad bi svi oko nas bili takvi, onda ni i nama bilo lakše tako živjeti jer je lakše biti dobar prema dobrima i prema onima koji su prema nama dobri; lakše je biti uslužan prema nekome tko je nama činio usluge; lakše je biti nesebičan i darežljiv prema nekome tko je prema nama ili prema našoj obitelji bio nesebičan i darežljiv; lakše je postupati blago i strpljivo prema nekome tko se prema nama odnosi blago i strpljivo nego li biti popustljiv, ljubazan i dobar prema nekome tko je sebičan, nezahvalan, pohlepan, zavidan ili zločest.

Međutim, kad je Isus došao među ljude, nije našao, osim svoje Majke i poočima Josipa, rođaka Ivana Krstitelja i nekoliko učenika, baš mnogo dobrih, strpljivih, poniznih, uslužnih, velikodušnih i požrtvovnih ili svetih ljudi. A ipak je Isus činio prvi korak: bio je dobar i prema nezahvalnima i prema nepravednima i prema zločestima u želji i nadi da će se popraviti i obratiti, da će se promijeniti i da će postati dobri, uslužni, strpljivi, ponizni, blagi, pravedni i sveti. Pa je tako i sveti Antun poticao ljude da zbog Boga i iz zahvalnosti Bogu budu dobri prema onima koji to ne zaslužuju, da vole i one koji na njihovu ljubav nemaju pravo, a i da budu uslužni i prema onima od kojih nemaju izravne i trenutne koristi.

Štovatelji sv. Ante Padovanskog rado se uključuju na misno slavlje u Vojnovcu, kapelaniji sv. Ante koja pripada župi Cerovnik. Ove godine misno slavlje s prethodnim ophodom s kipom proslavljeno je na sam dan, subota od 10 sati. U prilogu je nekoliko fotografija, ispod ove propovijedi.

Danas smo se, dakle, okupili kako bismo proslavili spomen na jednog od najomiljenijih svetaca u čitavoj Katoličkoj Crkvi – svetog Antuna Padovanskog. Kada pogledamo njegove kipove u našim crkvama, vidimo ga s djetetom Isusom u naručju, s ljiljanom u ruci ili, rjeđe, sa Svetim pismom. Ti simboli nisu samo ukras; oni su sažetak njegova života.

Ljiljan govori o njegovoj čistoći i slobodi srca: budući da je rano zavolio Boga i sve duhovno, pazio je da se kroz cijeli život bori protiv svake spolne požude, pohlepe na piće i hranu, da se bori protiv lijenosti i neurednog spavanja; dakle – držao je svoje tjelesne potrebe na uzdama i dovodio je u red svoje ponašanje i maštanje. Isus na njegovoj ruci govori o njegovoj dubokoj ljubavi prema Spasitelju i simbolizira jedno viđenje u kojem se Druga božanska osoba ukazala svetom Antunu u liku malog djeteta: Isus je time označio nevinost malog djeteta koja je krasila Antunovu dušu, ali se htio i kao malo dijete povjeriti svetom Antunu i pokazati da ima povjerenja u svetog Antuna, da vjeruje da će sveti Antun ispravno govoriti i opisivati Boga, da neće zavoditi duše na krivi put ili postupati sebično, zločesto, neuredno i tome slično. Na kraju, Biblija u Antunovoj ruci govori o njegovu neumornom naviještanju Božje riječi i o tome da je uvijek svoje propovijedanje temeljio na ispravnom tumačenju Riječi Božje.

No, tko je doista bio sveti Antun i što on poručuje nama danas?

Sveti Antun je ostao zapamćen kao „čekić za heretike“ i jedan od najvećih propovjednika u povijesti. Kada ljudi nisu htjeli slušati njegovu propovijed u Riminiju, on je otišao na obalu i počeo propovijedati ribama. Njegov glas je bio moćan jer iza njegovih riječi nije stajala ljudska mudrost, već snaga Duha Svetoga. U njegovo vrijeme su se pojavile u Europi mnoge krive nauke i trebalo je razlikovati istinu Božju od laži ovoga svijeta i zlih duhova koji se djelovali preko mnogih zlih ili priglupih ljudi. Da sveti Antun živi u naše vrijeme, sigurno bi i putem radija i putem televizije i putem interneta propovijedao protiv današnjih zabluda, laži i zavođenja đavolskih koje se razlikuju od onih koje su u XII. i XIII. stoljeću vladale među kršćanima.

Sveti Antun nikada nije bježao od svijeta, odnosno od toga da bude koristan ljudima za koje je Isus umro, ali se redovito povlačio u tišinu i mir molitve. Znao je da se samo iz osobnog, tihog odnosa s Bogom može roditi pravi mir i riječ koja obraća srca. Njegove su propovijedi i bile tako lijepe i uspješne, razborite i korisne, jer su dolazile iz onoga što je shvatio u razgovoru s Bogom, iznosio je prosvjetljenja do kojih je došao zahvaljujući Duhu Svetom koji je u njemu djelovao tijekom molitve. Za one kršćane koji su roditelji i koji imaju djecu, jako je važno da se za svoju djecu redovito mole, ne trebaju to davati na sva zvona, nego trebaju iz dana u dan svoju djecu tiho u svojim mislima blagoslivljati, moliti za njih da ih Bog čuva i nagrađuje, trebaju i postiti za svoju djecu, pa i ponekad dati služiti misu na jednu nakanu, na primjer da im djeca budu zdrava, sveta, poštena, uspješna i da ih Bog štiti od lošeg utjecaja vršnjaka, interneta, medija, ovoga svijeta i zlih duhova. Jer, ne odgajaju jedino roditelji svoju djecu, na djecu utječu i dječji prijatelji iste dobi ili malo stariji, na djecu djeluje i Internet, televizija, radio, ulica, škola, kojekavi utjecaji o kojima roditelji i ne znaju ili ne mogu kontrolirati baš sve. Ali ono što mi ne možemo, može Bog; zato treba imati uredan prijateljski odnos s Bogom i treba Bogu izričito govoriti što želimo i u čemu želimo da nam Bog pomogne. Ne zato što bi Bogu trebalo dati upute ili savjete što da radi, nego da pokažemo prema Bogu povjerenje i ljubav i poštovanje i prijateljstvo.

• Današnji blagdan nam donosi pitanje: Koliko vremena provodimo u tišini s Bogom? Jesmo li dobri prijatelji s Bogom, kao što je bio sveti Antun i, ako nismo, kako ćemo to popraviti ili poboljšati? Jer, sveti je Antun bio upravo zato svet jer je bio veliki prijatelj Božji, a za prijateljstvo treba i vremena i izravne komunikacije između prijatelja.
• Današnji blagdan nas poziva da uz pomoć svetog Antuna pronađemo neke stvari koje smo pogubili tijekom života, osobito nakon krizme: izgubili smo redovitost u dolasku Bogu u goste, ne posjećujemo ga svaki tjedan, pa čak ni svaki mjesec bar jednom, a možda se dogodilo i da mu od svoje krizme do danas nismo svake godine ni došli čestitati rođendan, odnosno da smo koju godinu propustili biti na sam Božić ili na polnoćku na misi. Ili na Uskrs, koji je, navodno, najveći kršćanski blagdan, samo ne za one kojih nema na misu ili u crkvu. Morali bismo pronaći i vrijeme koje smo izgubili da svake godine barem tri ili četiri puta dođemo na ispovijed i da uredimo dušu, kao što uređujemo i svoje tijelo kad se jednom i više puta na tjedan kupamo. Morali bismo pronaći i snagu ili jakost koju smo isto tako izgubili nakon krizme, odnosno nakon djetinjstva, da ne psujemo, da ne vrijeđamo, žalostimo ili živciramo Boga svojim grijesima… Nije sveti Ante tu samo da nam pomogne naći naočale, ključeve ili koji prsten ili neku drugu stvar koju smo zametnuli. Imamo mi i puno duhovnih stvari koje smo izgubili: možda duševni mir, možda strpljivost sa svojim ukućanima, možda ljubav ili darežljivost ili neku drugu vrlinu.

Ovaj blagdan svetog Antuna Padovanskog poziva nas da ponovno otkrijemo sveca ne samo kao djelitelja milosti za male stvari, već i kao briljantnog teologa, neumornog propovjednika i strastvenog branitelja siromašnih, kao pomoćnika u raznim životnim nevoljama koji će nam pomoći pronaći nutarnji mir, zdravlje duše, obiteljsku slogu i stvarni uspjeh u životu.

Njegov život nas izaziva: jesmo li spremni biti glas Evanđelja u našem svakodnevnom životu? Njegov primjer potiče nas da pogledamo dalje od ravnodušnosti našeg vremena kako bismo izgradili svoje okruženje, obiteljsko i društveno, koje se temelji na prihvaćanju, milosrđu i miru. Neka nama i našim obiteljima sveti Antun pomogne pronaći zdravlje duše i tijela, zadovoljstvo i radost u životu i na kraju vječno spasenje.

Amen.