Draga braćo i sestre!
Danas nam evanđelje opisuje Isusa u inozemstvu, točnije u Libanonu. Otišao je malo s učenicima na godišnji u inozemstvo, a tamo ga je zaskočila neka žena Kanaanka, poganka, strankinja i – kako se na prvi pogled čini – druge vjere, ne židovske, nego neke kanaanske, grčke, feničke ili tko zna kakve. Ne znamo kako je prepoznala Isusa, možda je negdje načula da u Galileji ili u Judeji ima neki prorok, čudotvorac, ozdravitelj, čovjek Božji ili iscjelitelj, pa je možda čak i skočila na neku duhovnu obnovu, možda je negdje čula koju Isusovu propovijed ili je vidjela neko njegovo čudo, a nije imala tada kćerkicu sa sobom ili nije stigla blizu Isusu da si isposluje čudo, kao mnogi koji sjednu petkom ili subotom na autobus pa skoče u Šurkovac, Vrbovsko, Samobor ili Međugorje. Ili u Cetingrad. Sad i tamo ima jedan karizmatik koji polaže ruke i kod kojega se navodno pada ili usniva u Duhu.
Nu, dakle, da se vratimo na današnje evanđelje, žena nije baš tako neinformirana o pravoj, židovskoj ili objavljenoj religiji. Ona oslovljava Isusa: Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kyrie je naslov koji se davao Gospodinu Bogu, pa priznaje Isusu neko božansko porijeklo. Je li ga baš smatrala Sinom Božjim, jednakim Bogu Ocu, utjelovljenom drugom božanskom osobom Presvetoga Trojstva, ne znamo, ali ga je ispravno oslovila i još je dodala mesijanski naslov: Sine Davidov! Iz Davidova potomstva je Bog najavio izvesti Spasitelja svega svijeta, ponajprije izabranog naroda, a onda bi tom spašenom izabranom narodu bili pridruženi i drugi ljudi, pripadnici svih naroda i narodnosti na svijetu. Onako kako je to proročki najavilo prvo čitanje.
Naslov Sine Davidov je karakterističan za Židove jer je David bio židovski kralj, a Mesija, Pomazanik, Krist ili Poslanik Božji je onaj koji donosi spasenje cijelom ljudskom rodu. Žena, dakle, u prvoj rečenici zapomaže: Smiluj mi se, a to znači da traži milost, dar od Boga i njegovoga Sluge kojega oslovljava Gospodine, Sine Davidov! Što to ona traži? Neizravno to govori: Kći mi je teško opsjednuta! Pa te molim da je ozdraviš ili oslobodiš od opsjednuća, od prisutnosti i tlačenja zlih duhova ili zloga duha. Znači, na pravom je mjestu, odnosno obratila se pravoj osobi, onome za kojega je uvjerena da ima moć istjerati zloga duha, da ima vlast na zlim dusima, a to nije obični liječnik kakvih je bilo i u njeno vrijeme.
Iznenađuje nas na prvi pogled i Isusova reakcija: Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Budući da je znao što će biti, to je bila kušnja ili poziv na daljnju molitvu žene, na njenu ustrajnost i na iskazivanje sve mudrosti i istine koju je ta žena imala u sebi, a koja je iskazana za nas i za našu pouku. Žena je vjerojatno plakala ili glasno zazivala pa su se strani ljudi zgledavali, učenicima je postajalo neugodno, a možda su i osjetili stvarnu ljudsku sućut za ženu, pa su pristupili Isusu te ga moljahu: »Udovolji joj jer viče za nama.« Oni joj nisu izravno pomogli jer se ona i obratila izravno Isusu, a osim toga, jednom su već pokušali istjerati nekog zloduha iz teško opsjednutog mladića pa nisu mogli i morali su dozvati Isusa koji je to riješio „od šuba“ ili odmah, tako da su čak učenici pitali zašto ga oni nisu mogli izagnati a Isus jest. I dobili su odgovor koji nisu očekivali. Pa su sad zauzeli diplomatski stav: ne bi se šteli mi mešati, daj to ti obavi kad te već tak lepo prosi! Međutim, slijedi drugo odbijanje ili hladan tuš: On odgovori: »Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.« Drugim riječima, ja sam tu samo za prave vjernike, a ova poganka nema nikakvih prava ni zasluga. Klanjala se demonima ili tko zna kakvim krivim bogovima koji ni nisu nikakvi bogovi, možda se bavila i magijom ili živjela nemoralno, danas bi rekli: možda je crkveno nevjenčana ili ne ide redovito u crkvu, ne moli se Bogu, ne prima župnika na blagoslov kuće, ne ide na hodočašća, ne posti i ne moli krunicu… Šta sad takva uopće hoće? Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: »Gospodine, pomozi mi!«
Nije se dala smesti, nije reagirala nervozno ili oholo, nije prigovarala Isusu i nije počela nabrajati nikakve svoje zasluge. Možda je imala nekakve vjerske zasluge, mi to ne znamo. Možda se od nekog vremena unazad počela moliti pravome Bogu, čitati Bibliju, postiti, Međutim, ona se ne hvali svojim pobožnostima, pravima ili zaslugama. Ona jednostavno kaže: »Gospodine, pomozi mi!«
To je značilo: Ispravno kažeš, Gospodine, da sam ja strankinja, a ti si poslan samo izgubljenim ovcama doma Izraelova. Ja tebe ne ispravljam i ja tebi ne prigovaram. Ja se ne oslanjam na svoje zasluge, prava ili na svoju dobrotu ili pobožnosti. Ja s tobom ne želim trgovati, ja tebi ne želim dati svoja dobra djela u zamjenu za tvoje uslišanje. Ja jednostavno molim tebe jer su dobar: »Gospodine, pomozi mi!«
Dakle, molim ti se zbog tvoje dobrote, a ne zbog svoje! Očekujem da mi pomogneš jer si dobar, jer si milosrdan, jer vjerujem da imaš sućuti i suosjećanja, vjerujem da nisi neki psihopat i bešćutnik, okrutnik ili zlobnik koji je ravnodušan ili mlak na tuđu patnju i potrebu. Time nam je Isus putem te žene i njene reakcije dao jasnu pouku kako mu moramo pristupati kad nešto od njega tražimo: moramo se oslanjati isključivo na njegovu dobrotu jer samo je jedan Dobar: Bog Otac; nema druge dobrote izvan njegove i mi smo svi nitko i ništa pred njim. Čak je i Blažena Djevica Marija rekla u jednom viđenju nekom mistiku iz našega stoljeća kad joj se ovaj divio tijekom viđenja zbog njene ljepote: o, ne ti ništa ne razumiješ, ja nisam ništa, On (Bog) je sve!
I da se vratimo na evanđelje: slijedi još jedno, krajnje odbijanje; Isus joj odgovori: »Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.« To je značilo: gledaj ženo, ima mnogo boljih osoba, anđela i arkanđela, kerubina i serafina, svetaca i blaženika, pravednika i velikih mojih prijatelja koji me duboko poštuju i vole, koji su se za mene jako žrtvovali i pokazali dugogodišnje poštovanje, prijateljstvo, požrtvovnost, zahvalnost, angažiranost, obzirnost i finoću. A tko si ti da se guraš preko reda tamo gdje ti nije mjesto?
I opet se žena nije uvrijedila niti je počela osporavati Isusa i njegovu istinu. Ona je priznala istinu. Zato evanđelje kaže: A ona će: »Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!« Drugim riječima: Točno je, Isuse, da nije u redu uzeti kruh djeci i baciti ga psićima. Ti imaš svoju presvetu Majku Mariju, poočima Josipa, rođaka Ivana Krstitelja od kojega ne ustade veći rođeni od žene, imaš pravednike, proroke, Mojsija, Iliju, Elizeja, Henoka, svece i svetice, blaženike i blaženice, tebi posvećene osobe s kojima si si jako dobar i to godinama, stoljećima, tamo od stvaranja svijeta! I ja vjerujem ne samo da si ti beskrajno dobar, kako sam to već rekla, nego vjerujem da si ti i beskrajno bogat ili moćan, pa kad namiriš, kad nagradiš, kad nahraniš, kad uslišiš i kad proslaviš sve svoje prijatelje, svoju majku, svoju djecu, svoje apostole, pravednike, mučenike, svece, misionare, svećenike, sve koji su čista i ponizna srca, ja vjerujem da će još ostati nešto tvoje dobrote i tvojega smilovanja kao i tvoje moći i bogatstva da udijeliš i nama koji to uopće ne zaslužujemo, koji smo kao psići ispod stola. Kao da je znala da će Sveto pismo Novoga zavjeta na jednom mjestu reći da će najprije uskrsnuti Krist, a onda oni koji su Kristovi: [(22) Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. (23) Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku; (24) potom – svršetak… 1 Kor 15,22-24]. Nekakvog se reda mora znati. Jer reda i svetog poretka će biti i u nebu: tamo će biti velika razlika u svetosti i slavi, u moći i položaju ne samo među anđelima, nego i među ljudima: sve stvorove će nadvisivati Blažena Djevica Marija, a nakon anđela će doći razni sveci i blaženici, kako je Isus rekao – onima kojima je to pripravio Otac nebeski po njihovim životima, krepostima i darovima koje je on rasporedio. Tko će sjesti Isusu slijeva a tko zdesna na prva sjedala ili prijestolja Isusu neposredno zdesna ili slijeva, to nije čak ni Isus osobno po svojim preferencijama vlastan dati, to je onih kojima je pripravio njegov Otac! (Mt 20,23) Tko će sjediti na drugoj razini, na trećoj, desetoj, u pedesetom redu, ili u ispod stola za kojim sjede veliki prijatelji Božji, to ćemo otkriti u nebu.
Žena se ispravno ponizila i ispovjedila istinu da nakon svih zaslužnih Bog može i njoj nevrijednoj dati milost uslišanja, a onda – po riječi Isusovoj (svatko tko se ponizi bit će uzvišen), onda joj je na kraju, in extremis. Isus rekao: »O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.« Pod pojmom vjera nalazi se cjelokupni stav i sva uvjerenja ove žene: da je Bog uslišava samo zbog Božje dobrote, a ne njene i da je Bog uslišava zbog svoje beskrajne moći i bogatstva u onom redu i u ono vrijeme kad ona dođe na red, nakon svih zaslužnih i dobrih, nakon svih Božjih velikana i svetaca. Kad stojimo u istini ili poniznosti, onda postižemo od Boga ono što nam on želi dati u svojoj slobodi jer vodimo računa i o njegovoj osobi i slobodi. I ozdravi joj kći toga časa.
Samo što je do toga časa morala doći nakon nekoliko naizgled odbijanja, nakon ustrajanja i duboke poniznosti, nakon strpljivosti. Ali tko ustraje do kraja, taj će se spasiti, taj će postići uslišanje Božje i dobit će i više i bolje od onoga što je tražio jer Bog nadilazi sva naša očekivanja.
Amen.
