Draga braćo i sestre!

U današnjem evanđelju imamo djelomično iznesene upute oko međusobnog pomirenja ili praštanja. Ponajprije, kod evanđelista Luke imamo jednu važnu stvar koja ovdje nedostaje, a to je slijedeće: “Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu. Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: ‘Žao mi je!’, oprosti mu.” (Lk 17,3.4) Ne možemo praštati nekome tko uopće praštanje ne traži i ne želi i koji se ne želi obratiti, promijeniti, zamoliti oproštenje i pokazati želju za pomirenjem.

Eto, sad, kad smo malo s Lukinim evanđeljem dopunili ovaj današnji tekst, možemo se vratiti našem evanđelju. Nakon prve pogreške u kojoj netko može nama nanijeti štetu, nepravdu ili poniženje, trebalo bi pokušati stvar riješiti u četiri oka kako se ne pogreška našega brata pretvorila u njegovo javno ponižavanje. Međutim, ako se ne da urazumiti u četiri oka, onda se uzme još jedan ili dvojica svjedoka ili razboritih ljudi koji će nasilniku i grešniku pomoći da dođe do spoznaje istine, obraćenja, poniznosti i pomirenja te traženja oproštenja.

Ako ni to ne pomaže, onda se ide na Crkveni sud, pa ako ni Crkvenoga suda ne posluša, onda se od takvoga treba udaljiti i spriječiti da čini daljnju štetu, nepravdu i poniženja, a kaznu, osvetu i posljedice takvoga ponašanja treba prepustiti Bogu.

I opet to ovdje ne piše, pa se treba poslužiti drugim dijelovima Novoga zavjeta. Ukoliko nam je neki naš bližnji napravio nepravdu i ne želi je priznati, popraviti ili se za nju ispričati i tražiti oproštenje, onda se moramo obratiti Bogu koji je jamac za svakoga čovjeka i koji je spasitelj svih ljudi te koji želi da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Onda moramo Boga moliti da nam on popravi štete i nepravde koje nam je naš bližnji napravio i Bog će to rado učiniti na razne načine i u svoje vrijeme. Samo moramo njemu prepustiti svoju parnicu. Isto tako, kako će se Bog razračunati s našim štetočinama i zločincima, kako će ih kazniti, kada i u kojoj mjeri, to je njegova stvar. On sa svojim može raditi što hoće. Nama će nadoknaditi našu štetu, nepravdu i ispraviti poniženja koja smo pretrpjeli, a što će učiniti sa zločincem i nasilnikom, to je Božja stvar. On je prepravedan da bi samo tako prešao preko tuđih grijeha i nepravdi. One dimenzije ili elemente zločina koji se odnose izravno na Boga, to Bog može oprostiti takvom zločincu ako se ovaj ispravno i valjano ispovijedi. A one štete koje je taj zločinac nama ili trećim osobama nanio, to mora pokriti ili sam taj zločinac ili netko umjesto njega, a kako će to Bog srediti, to je i opet njegova stvar. Može zamoliti nekog anđela ili drugog čovjeka da pokrije štete ovoga zločinca koji je griješio protiv nas, a njemu može zadati neke žrtve ili kazne koje će ovaj na drugom mjestu dati kao zadovoljštinu za svoje vremenite posljedice vlastitih grijeha.

Ne samo apostoli, nego i svi kršćani, dobili su vlast vezivanja i odrješivanja na zemlji: Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu. To je rekao Isus svojim učenicima. Dakle, ne samo apostolima, nego i svim učenicima. Naravno, apostoli i svećenici imaju vlasti u sakramentu pomirenja opraštati grijehe koji izravno vrijeđaju Boga, dakle, vertikalnu ili vječnu dimenziju grijeha. A onu vremenitu ili horizontalnu dimenziju grijeha, a to su štete, nepravde, poniženja i zla nanesena ljudima i drugim stvorenjima Božjim, to moramo mi ljudi odriješiti ili svezati. Svi smo mi pozvani odrješitvati svoje bližnje na način da ne budemo zlopamtila ili da se izravno ne osvećujemo onima koji nama čine zlo. Moramo se i trebamo se na pravi način braniti, ali na kraju svoju parnicu prepuštamo Bogu. Srdžba ljudska ne čini pravde Božje, kaže Sveto pismo i moramo Bogu prepustiti konačni sud i rješavanje svojih životnih situacija.

Svezati nečije grijehe na zemlji znači zamjerati zauvijek bližnjemu, a Bog nam je rekao da nama neće oprostiti naših pogrešaka prema Bogu, ako mi ne oprostimo ljudima njihove pogreške prema nama ljudima. Stoga, na nama da je odrješimo svoje bližnje od njihova duga prema nama i da taj dug prebacimo na Boga koji je umro za sve ljude, pa i za one koji nama čine zlo. Sama činjenica da smo mi odrješili svoje zločince od njihove krivnje prema nama, ne znači da oni nemaju nikakve obaveze prema nama. Njihov dug i dalje postoji, samo ga mi više od njih izravno ne potražujemo nego smo ga, da tako kažem, „prodali“ ili „prebacili“ na Boga. Našim zločincima ostaje i dalje neka obaveza uspostave pravde, jer sve što je oteto, to je i prokleto, pa se oni toga prokletoga moraju riješiti, samo što to više nije naš problem, nego njihov i Božji.

Mi se pak moramo paziti da mi sami ne budemo nasilnici i nepravednici i štetočine prema svojim bližnjima. Bolje je zlo trpjeti nego činiti, kao što je blaženije davati nego primati, reći će na trećem mjestu Sveto pismo. Zašto je bolje zlo trpjeti nego činiti? Pa zato što možemo očekivati od Boga da nam popravi tuđa zla, a ono zlo koje mi počinimo, morat ćemo kad tak nadoknaditi ili za njega dati zadovoljštinu ili podnijeti neku kaznu, što nam nikada nije ugodno. Da se razumijemo do kraja, i naši zločinci će kad-tad neku kaznu ili naknadu za vremenite posljedice svojih grijeha morati podnijeti.

Pozvani smo imati povjerenja u Boga: i da će on nama pomoći i popraviti štete koje nam naši bližnji nanose, kao i da će uspostaviti savršenu pravdu i nagraditi ispravno svako dobro, kao i kazniti proporcionalno svako zlo. Za nas je bolje da smo na strani koju će Bog štitit, braniti, nagrađivati i popravljati nam nepravde, štete i poniženja, nego da smo na strani koja će morati kad-tad podnijeti neke kazne, dati neke zadovoljštine i snositi određene posljedice.

Amen.