Draga braćo i sestre!

Niti današnje evanđelje, a ni prvo čitanje ne idu pod kapu ili ne odgovaraju većini ljudi na ovom svijetu, pa ni većini kršćana.

Više puta i na više načina je Isus govorio da mi ljudi moramo postupati prema trećim osobama na isti način na koji očekujemo da Bog postupa prema nama. Ukoliko želimo da Bog prema nama bude pravedan i strog, da nas kažnjava bez milosti i da nam nikada ne oprosti naše grijehe, onda možemo dati maha svojemu gnjevu, srdžbi i osveti te mlatiti sve oko sebe do besvijesti. I, ponavljam, tako će onda i Bog mlatiti po nama i nemilosrdno nas strpati u pakao. Budući da nitko za sebe ne želi pakao kao mjesto muka i patnje i vječnoga trpljenja, kazne, poniženja, samoće i okrutnosti, onda oni koji su spremni tražiti kazne i osvete za razne grešnike oko sebe, zasigurno misle i uvjereni su da Bog nema razloga njih osobno zatvoriti u pakao, da su oni pravedni i sveti, dobri i savršeni. Međutim, Sveto pismo Novoga zavjeta nas upozorava: „(8) Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama.“(1Iv1,8) Krist je umro za naše grijehe i ako si umišljamo da nama ne treba nikakvog oproštenja, onda od Boga pravimo budalu i lažljivca, budući da on tvrdi da je umro za naše grijehe.

U čemu je, dakle, problem? Problem je u tome da mi mislimo ili imamo lažno uvjerenje da su naši grijesi laki i mali i da ne zaslužuju ni neku posebnu kaznu Božju, a niti vječni pakao, nego da mi možemo spasiti sami sebe tako da ćemo dati neku simboličnu zadovoljštinu za svoje grijehe i da Bog nema bog zna što nama za oprostiti, dočim su grijesi naših bližnjih jako veliki i teški, oko nas su ubojice, palikuće, bludnici, preljubnici, sodomiti, bogohulnici, pljačkaši i tako redom. Njih sve treba spaliti ognjem s neba, a mi smo u usporedbi s njima mačji kašalj. Mi smo prave pahuljice, lagani k’o perca.

Istina je, postoje strašni grešnici, objektivno izuzetno teški grešnici koji svjesno i namjerno žive u smrtnim grijesima, u svjesnom i namjernom neprijateljstvu prema pravom Bogu, ljudi koji su se svim srcem i slobodno odlučili služiti đavlu i njegovim planovima i njegovoj volji. Na primjer, to su članovi svjetske elite, bogataši, moćnici, političari, bankari, privatnici, luciferijanci kojima je cilj vladati, vladati i samo vladati, gospodariti, imati moć, odlučivati i raspolagati s materijalnim stvarima, prirodnim zakonima, s ljudima i duhovnim silama. To su ljudi koji žele biti kao bogovi koji rade što hoće i kad hoće i kako hoće. Žele sa svime što postoji gospodariti po svojoj miloj volji.

Da bi to uspjeli, oni misle da uz pomoć Lucifera ili Svjetlonoše moraju dobiti neko tajno znanje ili svjetlo koje će im donijeti Lucifer i onda će po tom znanju ovladati tehnikom ili vještinom kojom će podvrgnuti cijeli materijalni i duhovni svijet svojoj miloj volji. To su ljudi koji su uvjereni da svojim znanjem, svojom snagom i svojim vještinama i sredstvima mogu gospodariti nad cijelim svijetom i nad svim ostalim ljudima i čak nad anđelima i nad pravim Bogom. Oni žive u iluziji ili prividu da postoji neki univerzalni zakon koji stoji iznad svih i svakoga, pa čak i iznad pravog Boga. Kad se ti ljudi uz pomoć Lucifera popnu iznad Boga na razinu toga univerzalnoga zakona i kad njime zagospodare, onda će vladati nad svim pa čak i nad pravim Bogom. Ovo je jako opasna iluzija i prijevara koju je Lucifer vrlo uspješno podvalio tim ljudima i zato su ti ljudi, udruženi u udruženi zločinački poduhvat protiv pravoga Boga, protiv kršćanstva i protiv kršćana te protiv svega što je Božje i protiv ostatka čovječanstva koje ne pripada njihovim krvnim linijama, zato su ti ljudi jako opasni. Što su ti ljudi radili, recimo, ovoga ljeta? Posebnim strojevima su izazivali velike šumske požare po Francuskoj i Španjolskoj i po nekim drugim dijelovima svijeta kako bi izgorjele velike šumske površine. Oni su se željeli dočepati tih površina zato što na njima žele izgraditi velike centre za velike kompjutore za umjetnu inteligenciju. Putem te umjetne inteligencije namjeravaju vladati i gospodariti cijelim svijetom i ostatkom čovječanstva, namjeravaju sve nadzirati, kontrolirati i svime upravljati. Ne mogu samo tako posjeći stabla i šume jer bi onda ostali ljudi digli pobunu da se uništavaju velike zelene površine i stabla koja daju kisik i pročišćuju zrak. Zbog ekologije i zelene politike ne mogu otvoreno uništavati šume i graditi tamo centre za umjetnu inteligenciju. Zbog toga, da bi prikrili svoje prave namjere i istinu, podmetali su požare i onda sabotirali vatrogasna vozila i kanadere, otežavali gašenje požara i još govorili da su ti požari izazvani krivnjom običnih ljudi koji proizvode previše ugljičnog dioksida, previše se voze u autima i previše putuju turistički avionima, previše ispuštaju stakleničkih plinova u atmosferu, izazivaju zagrijavanje planete i visoke temperature koje su krive za katastrofalne požare. Zato treba ljudima zabraniti da imaju aute i da putuju u autima, zato treba zabraniti međunarodna putovanja, a obične ljude ograničiti da žive u tako zvanim petnaest minutnim gradovima, dakle u naseljima u kojima od svoje kuće mogu doći pješice do škole, bolnice, posla, trgovine i svega što im treba za petnaest minuta. Dakle, treba obične ljude zatvoriti kao ovce u petnaest minutne torove ili štale kako bi se njima lakše gospodarilo. A istovremeno će se na ogoljenim nekada šumskim područjima izgraditi centri umjetne inteligencije koji će biti u njihovim privatnim vlasništvima i kojima će upravljati privatnici, a ne narod, narodne skupštine, države ili narodna vlast. Nikakva vlast ne proizlazi iz naroda niti se narodu vraća putem narodnih zastupnika u parlamentima koji bi trebali odgovarati svojim biračima i narodu koji ih je izabrao. Prava vlast je u rukama luciferijanaca koji uz pomoć zlih duhova i svojega bogatstva žele beskonačnu vlast, moć i gospodarenje.

U usporedni s takvim zlikovcima i grešnicima, mi smo stvarno mušice. To što će takvi ljudi sigurno zaglaviti u paklu jer su se za pakao odlučili slobodno u krivom uvjerenju da će im u paklu biti dobro i da će u paklu nastaviti vladati kao što su vladali i na zemlji, nama ne predstavlja nikakvu prednost. Mi ćemo pred Bogom biti suđeni po svojim djelima, a ne po njihovim djelima, a nećemo biti suđeni ni po usporedbi s njima nego će se naša djela i naš život uspoređivati s djelima i životom Isusa Krista. On je jedini kriterij ili jedina osnova po kojoj će se prosuđivati i ocjenjivati naš život i naša djela. Da, da: Bog će nas i naša djela uspoređivati sa savršenstvom koje se nalazi u Isusu Kristu! Svaki čovjek će biti suđen po usporedni s Isusom Kristom! Bilo kršćanin, bilo musliman, bilo budist, bilo ateist. Isus je istina i zato će svaka laž biti osuđena. Isus je čistoća i zato će svaka bludna nečistoća biti osuđena. Isus je pravednost i zato će svaka nepravda biti osuđena. Isus je ponizan i zato će svaka oholost biti osuđena. Isus je marljiv i zato će svaka lijenost biti osuđena. Isus je umjeren i zato će svaka neumjerenost u jelu i pilu biti osuđena. I tako možemo nabrajati za sve ostale stvarnosti.

I da se vratimo na današnja čitanja: mi se moramo brinuti za svoje živote i za svoje duše i za svoju vječnost. Budući da zbog nekoliko razloga: posljedica izvornoga grijeha, utjecaja okoline, nagovaranja zloduha, lošeg odgoja, ljudske nesavršenosti i ograničenosti ne možemo živjeti savršeno i sveto, budući da svi u nečemu u do neke mjere griješimo, trebamo Božje oproštenje, njegovo smilovanje, njegovu dobrotu, popustljivost, blagost, razumijevanje, pomoć i milosrđe. Onda je u redu ili je pravedno i ispravno da se i mi ponašamo poput Boga. Nama uzor mora biti Isus. Moramo se ugledati u njega i uspoređivati s njim. U njemu je punina božanstva i svakog savršenstva. Ako želimo biti savršeni, sveti, dobri i pravedni, onda moramo biti slični Isusu. Moramo željeti ili odlučivati kao on, naša volja mora biti usklađena s njegovom voljom; moramo razmišljati kao on, odnosno naš razum mora biti usklađen s njegovim; u nama moraju biti isti osjećaji koji su u Kristu Isusu, ista sjećanja, dakle: naša memorija mora biti beskrajno pamćenje Božje i naša mašta mora biti izjednačena s njegovom, ne smijemo maštati ni o čemu što ne bi maštao sam Isus Krist. Dakle, moramo biti pobožanstvenjeni ili dionici božanske naravi. To je cilj za koji nas je stvorio Bog i ako taj cilj ne postignemo bit ćemo vječno nesretni i vječno ćemo trpjeti u paklu. A nitko ne želi patnju, bol i trpljenje. Zato moramo poslušati Isusa i pokoriti se njegovom pozivu da praštamo i da budemo milosrdni prema onima s kojima imamo neposrednog dodira. A da one druge čije grijehe i zločine vidimo ili o čijim zlodjelima saznajemo i čujemo, da njih prepustimo Bogu i da se ne pjenimo oko njihovih kazni ili da ne prigovaramo Bogu što ih brzo i oštro ne kažnjava po našim afektima. Bolje nam je da se bavimo sa sobom i sa svojim spasenjem jer svatko će, ponavljam biti suđem po SVOJIM VLASTITIM djelima. Amen.