Draga braćo i sestre!

Prošle smo nedjelje tumačili prvo čitanje, a sad bi mogli današnje drugo čitanje. Rijetko se propovijeda na temelju drugog čitanja jer je drugo čitanje redovito iz poslanica nekog apostola, većinom Pavla, a to su teški tekstovi pa ih svećenici izbjegavaju.

K tome, propovijed ne može trajati više do 10-15 minuta, pa se ne stigne detaljno protumačiti i prvo i drugo čitanje i evanđelje. A ako se u jednoj propovijedi nastoji sve objasniti onda se obično mora biti jako kratak i površan o svemu pomalo, pa ništa na kraju ni kvalitetno i ni duboko. To vam je kao da ste turistički u nekom gradu punom znamenitosti. Ako samo trčite s jednog mjesta na drugo i u svakom muzeju ili trgu ili crkvi budete po pet minuta, ništa niste stigli detaljno vidjeti, umorili ste se, noge vas bole, puni ste slika i dojmova i sve vam se pomiješa u glavi. Ili ćete negdje biti dva tjedna pa sve na tanane, ili – ako nemate toliko vremena ni novca, onda je bolje napraviti izbor. Pa vidjeti manje, ali kvalitetno.

Svake tri godine čitaju se ista čitanja jer jedne se godine čita evanđelje po Mateju, jedne po Marku, a jedne po Luki, dok se Ivanovo evanđelje čita u nekim dijelovima Crkvene godine.

Prije tri godine smo tumačili današnje evanđelje, možda će za tri godine opet biti propovijed na temelju evanđelja, pa je dobro da se sad posvetimo samo drugom čitanju. Prema nekim spisima Crkvenih otaca iz II. i III. stoljeća znamo da su se tijekom misa u ranom kršćanstvu čitali proroci i poslanice. Pod pojmom proroci mislilo se na cijeli Stari zavjet, a prije evanđelja je uvijek došla ne red neka poslanica, odnosno neki ulomak iz neke novozavjetne poslanice. Tako i mi već neko vrijeme čitamo Poslanicu Filipljanima i uredno je ignoriramo.

Nu, dakle, danas imamo jedan utješni odlomak: „Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.“ Ne budite zabrinuti je isto što i poziv: Ne bojte se! Ne plašite se! Ne budite tjeskobni! Nemojte paničariti. Usput budi rečeno, riječ panika ili neobuzdani strah, dolazi od imena grčkog poganskog božanstva Pana koji je ulijevao velik strah, paniku u ljude koji su panično bježali pred njim. Kad nekoga uhvati panika, uhvati ga zao duh neobuzdanoga straha. A zli duhovi vole ljude strašiti i plašiti, vole izazivati strah i paniku jer vole nanositi bol i patnju, mrze ljude i uživaju u trpljenju ljudi; a k tome mogu bolje gospodariti ili podmetati ljudima zle namjere i misli ukoliko su ljudi u stanju straha ili panike.

Kako možemo biti nezabrinuti? Kad nas toliko toga ugrožava? A u stvari uvijek imamo samo dvije stvari oko kojih se moramo brinuti: hoćemo li se razboljeti ili ne. Ako se ne razbolimo, onda je sve u redu i nemamo oko čega brinuti, a ako se razbolimo, onda opet imamo samo dvije stvari oko kojih se moramo brinuti: hoćemo li ozdraviti ili umrijeti. Ako ozdravimo, onda nemamo oko čega brinuti, a ako umremo, onda i opet imamo samo dvije stvari oko kojih se moramo brinuti: hoćemo li završiti u raju ili u paklu. Ako završimo u raju, onda je sve dobro i nemamo oko čega brinuti, a ako završimo u paklu, onda i opet imamo samo dvije stvari oko kojih se moramo brinuti: hoćemo li se mučiti u regularnom plamenu ili ćemo se ekstra hrskavo peći u jakoj vatri. No, šalu na stranu, kako se stvarno nositi sa strahovima, neodređenim strahovima koji se zovu tjeskobe, stručno: anskioznosti, odnosno kako izbjeći da nakon dugog razdoblje straha, tjeskobe i panike ne padnemo u depresiju, bezvoljnost, crnilo i očaj?

Pa odgovor nam je pred nosom, u današnjoj poslanici: moramo se redovito „molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – razgovarati s Bogom“. I sa svojim anđelom čuvarom, s Majkom Božjom, sa svetim Josipom i tako redom. Drugim riječima, moramo živjeti u području posebne Božje zaštite. U području sa signalom Božjim. Moramo izbjegavati područje bez signala. Mislim na područje bez signala Božjega. Jer u tom području tame emitira nečastivi i ako do nas dopiru njegovi signali, onda smo u nemiru, strahu, osjećaju ugroženosti, nemoći, samoće i nesigurnosti što će biti sutra, za mjesec dana ili kad god u budućnosti. Stoga, ulaganje u vlastiti mir duše, u osjećaj smirenosti, opuštenosti, zaštićenosti, u stanje mira da se ne bojimo, to ulaganje je naporno i teško, ono mora biti dugotrajno, kontinuirano a ne isprekidano i višekratno. Drugim riječima, naša komunikacija s Bogom ima svoju cijenu. Međutim, sve što vrijedi, to i košta. Vrijedne stvari su skupe. A naš duševni mir, zadovoljstvo, radost, smirenost, opuštenost, vedrina, neugroženost… to su jako dragocjene stvari. Da čovjek ne padne u depresiju, bezvoljnost, demotiviranost, očaj, sivilo, crnilo ili ispraznost, da ne padne u stanje lijenosti, da mu se ništa ne da, da ni za što nema volje, da mu je sve bez veze i besmisleno, da ne vidi više svrhu ni životu ni ikakvom radu, za to je potrebno dugo raditi, odnosno kroz dugi niz godina voditi uredan duhovni život: ići nedjeljom i blagdanom na mise, kod kuće se bar malo pomoliti i porazgovoriti s Bogom ili nakon ustajanja ili prije spavanja ili malo kroz dan. Ići na ispovijed, na neko hodočašće, ponekad postiti ili imati kakvu blagoslovljenu medaljicu…

Da čovjek može jesti, piti i biti zadovoljan s djelom svojih ruku, to je dar od Boga, kaže jedna starozavjetna knjiga. A to znači: da vidimo svrhu ili smisao svojim djelima, naporima, žrtvama, poslu i djelovanju, da vidimo da naš život i naša osoba imaju vrijednost i da imamo zadovoljstvo sa svojim životom i sa sobom, to je dar od Boga koji dolazi i od našega urednog života i od naše komunikacije ili povezanosti s Bogom. Jer naš Bog je Bog reda, a ne nereda kaže Sveto pismo na jednom mjestu. „I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.“ Tako smo čuli u današnjem drugom čitanju. To nam je formula uspjeha: uredan, normalan i ustrajan duhovni život i višekratna, kontinuirana i dugotrajna komunikacija s Bogom. Jako jednostavno, a opet – mnogim ljudima tako daleko i teško i dosadno i glupo… dok ne upadnu u ozbiljne psihičke i tjelesne probleme. A i onda mnogi posegnu za krivim sredstvima, jer ni tablete protiv depresije ni tablete protiv tjeskobe, ni tablete za spavanje neće riješiti probleme.

Amen.