Draga braćo i sestre!

Misijska nedjelja nas poziva da razmišljamo o misijama i misionarima i da molimo za njih te da ih podupiremo, pa će zato sva današnja milostinja biti poslana misionarima. Tako nam jako dobro dolazi današnje prvo čitanje koje govori o jednom poganskom kralju.

Kir je bio perzijski ili iranski kralj koji je Židovima dozvolio povratak u Judeju i obnovu jeruzalemskoga hrama. To se dogodilo, prema tumačenju Božjih proroka na poticaj Božjega duha koji je zapuhao izvan tadašnjeg Izabranog naroda, kao što je u počecima Crkve objavio da želi da se Evanđelje propovijeda ne samo Židovima nego i Grcima, Rimljanima i drugim narodima.

Misionari slijede Isusovu posljednju zapovijed apostolima: Pođite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje svakom stvorenju. Svim ljudima je Krist uputio svoje apostole, njegov Duh puše gdje hoće i kako hoće, pripravlja put kršćanskoj vjeri i misionarima i kod raznih vjera i naroda postoji neka priprema za dolazak prave Božje istine i nadnaravne objave od Boga.

U Djelima apostolskim je sveti Pavao u jednoj propovijedi citirao nekog poganskog pjesnika pa je taj poganski tekst ušao u Sveto pismo i postao dio svetoga teksta. To nam je diskretni znak da postoji nešto dobro i ispravno i izvan kršćanstva i da se ne treba toga bojati.

Međutim, odnos između kršćanstva i ostalih vjera mora uvijek ostati takav da se kršćanstvo ne smije mijenjati i prilagođavati ostalim vjerama kako bi se njima približilo, kršćanstvo se ne smije osiromašiti ili odreći vlastitih istina, niti smije prihvatiti nešto što nije od Boga.

Kad kažemo da svi ljudi mogu spasiti, pa i oni koji nisu nikad čuli za Krista, onda to ne znači da će se spasiti tako ispravno i revno ispunjavaju svoje vjerske dužnosti u svojoj religiji. Svaki čovjek se spašava jedino po Isusu Kristu koji je jedini Put, Istina i Život. Samo se po Isusu Kristu ulazi u raj, a to znači prihvaćanjem Isusa Krista kao Boga i Spasitelja, te suobličenjem Isusu Kristu. Naime, tko želi ući u raj ne smije ubijati, bludničiti, krasti, lagati, psovati, vračati, gatati, magijati, svađati se, osvećivati se, bešćutno ili bezobzirno gaziti ili oštećivati druge ljude i tako redom.

Laž je laž i u kršćanstvu i u hinduizmu. Krađa je krađa i u islamu i u kršćanstvu. Pravda, poštenje, dobrota i pomoć bližnjemu je jednako u svakoj vjeri. Stoga, nama kršćanima je lakše obdržavati Božje zapovijedi jer ih poznajemo i dobili smo pomoć Duha Svetoga s kojim moramo osobno i svjesno i slobodno surađivati. Zato je važno da što više ljudi prihvati Krista i po krštenju primi Duha Svetoga. Ne možemo prestati naviještati Krista i svjedočiti za njega pod izgovorom da se svi ljudi, pa i oni nekršteni mogu spasiti.

Kad su u starom Rimu bjesnili progoni kršćana, onda su često sa već krštenim kršćanima bili uhvaćeni i katekumeni, odrasli pripravnici na krštenje koji su vjerovali u Krista, ali su bili u pripremi za krštenje koje je trajalo dvije godine. I kad su sa krštenim kršćanima bili bačeni pred divlje zvijeri u cirkusu te mučeni i ubijeni, kršćani su vjerovali da su ti ljudi kršteni tako zvani krštenjem krvlju. Nisu stigli biti kršteni vodom, ali su već vjerovali u Krista i baš zbog vjere u Krista bili su mučeni i dali su svoj život za Bogu i kršćansku vjeru, pa su od Boga i primili spasenje i vječni život. Mala djeca koja bi bila krštena da nisu naglo umrla odmah nakon poroda, krštena su krštenjem željom, tj. njihovi bi ih roditelji donijeli na krštenje da nisu iznenada umrli. Tako ta djeca nisu u paklu nego su primili od Boga život vječni jer Bog vidi želju njihovih roditelja da ih krste.

Dakle, iako je redoviti put spasenja taj da se čovjek krsti, Bog može prosvijetliti ljude i mimo krštenja i dovesti ih u raj ako i nisu primili sakramente. To je njegova stvar i to su izvanredni putovi Božji. No, Bog nam je objavio da su redoviti putovi da ljudi upoznaju pravu vjeru i prihvate Boga te da prime sakramente koje je Bog uspostavio kao kanale kojima želi dijeliti svoje milosti.

Mi moramo Bogu dati Božje, a to je čast i zahvalnost, priznati mu vlast nad nama jer je on naš Stvoritelj i Spasitelj, moramo poštivati njegovu osobu i njegove odluke, njegovu volju i njegove zapovijedi i zahtjeve. Kako njemu osobno ništa ne treba u striktnom smislu te riječi, onda on ono što bismo mi dali Bogu kao zahvalnost za sve ono što je on dobro učinio nama, jednostavno usmjerava kamo on želi. Pa kaže da činimo dobro jedni drugima u njegovo ime. Tako ćemo i mi danas po svojoj milostinji i po svojim molitvama učiniti dobro misionarima i potpomognuti širenje kršćanske vjere i prema ljudima koji još nisu čuli za Krista. Time ćemo dati Bogu Božje, a caru carevo, odnosno našim bližnjima ono što nas Bog potiče da činimo u njegovo ime.

Amen.