Draga braćo i sestre!
Polako se približavamo kraju crkvene godine pa i čitanja postaju sve bliža nekom kraju. Tako i današnje čitanje iz evanđelja nekako predstavlja kraj ili zaključak svega naučavanja Isusovog sažetog u najvećoj zapovijedi koja je izdana u Starom i Novom zavjetu.
Postoji hijerarhija zapovijedi Božjih kao što postoji i ljestvica vrednota u Božjem stvaranju i u zakonitostima koje vrijede u cjelokupnom stvorenju, vidljivom i nevidljivom. Na primjer, ljudska i anđeoska sloboda, odnosno slobodni izbor je vrednota koja stoji iznad vrednote vječnog zajedništva s Bogom, drugim riječima: ukoliko se neki anđeo ili čovjek svojom slobodnom voljom odluči vječnost živjeti bez Boga i protiv Boga u paklu, Bog će više poštivati slobodan izbor toga stvorenja nego li svoju želju da svi stvorovi budu sretni u nebu. Bog neće nikoga prisiljavati da s njim živi vječno u nebu u raju.
Jednako tako postoji i hijerarhija anđela i ljudi u nebu. Najuzvišenije i najsavršenije stvorenje Božje je Blažena Djevica Marija koja svojim bićem nadvisuje sve anđele i sve ljude. On ima najveću duhovnu moć, prva je ispod Boga i svojom duhovnom ljepotom, znanjem, ljubavlju prema Bogu i svim drugim duhovnim svojstvima nadilazi sve anđele i sve ljude. Među spašenim ljudima u nebu postoji isto tako hijerarhija: postoje ljudi koji su bliži Bogu, koji imaju veću slavu i sjaj u nebu, uživaju veće poštovanje ostalih ljudi i anđela nego li ljudi koji su niže u hijerarhiji spašenih. Iako svi ljudi i svi anđeli napreduju u vječnosti u spoznaji i ljubavi prema Bogu i postaju sve savršeniji i savršeniji, oni ljudi koji su ušli u raj s većim zaslugama zbog više dobrih djela koja su učinili tijekom zemaljskoga života, ili zato što su učinili manje teških ili manje lakih grijeha od drugih ljudi, ti će savršeniji i Bogu sličniji ljudi imati bolju startnu poziciju u nebu i sve brže će napredovati te će se u vječnosti sve više povećavati razlika između onih koji su savršeniji prispjeli na prag raja i onih koji su stigli manje savršeni.
Naime, naš život i naša djela na ovom svijetu određuju našu vječnost. Nije svejedno je li netko cijeli život bio vjeran svojem bračnom drugu i nikad nije učinio preljub ili je učinio preljub jednom ili dva puta ili mnogo puta. Postojat će u nebu razlika između onih koji nisu nikad nikog ubili i ubojica, kao i razlika između onih koji su od malih nogu redovito išli u crkvu na nedjeljne i blagdanske mise, pa čak i tijekom puberteta, i onih koji su nakon krizme posve prestali ići u crkvu i onda dolazili u crkvu nekoliko puta u životu. Mora postojati razlika je Bog ne samo milosrdan, nego i pravedan! Kao što postoji hijerarhija na sveučilištima i kreće se s asistentima, višim asistentima, pa docentima, izvanrednim profesorima, redovnim profesorima i napokon redovnim profesorima u trajnom zvanju te na kraju akademicima, tako postoji i razlika među svecima. I to još i više! Razlike su puno veće i drastičnije. Očituju se, kako rekoh, u sjaju, časti, vlasti, znanju, ljubavi, moći i položaju duša u odnosu prema Bogu, prema drugim dušama u raju i prema anđelima.
Kad Sveto pismo spominje arkanđele i anđele, onda znači da postoje nadanđeli i anđeli, pa to znači da postoji neka hijerarhija ili sveti poredak među njima, neki su anđeli iznad drugih anđela barem po nečemu. Riječ arkanđeo pojavljuje se dva puta u Novom zavjetu, a riječ anđeo mnogo puta. I u Starom zavjetu postoji razlika između Anđela Gospodnjeg koji može biti jedan od tri božanske osobe ili neki posebni anđeo koji bolje predstavlja samoga Boga od drugih anđela i, da tako kažemo, običnih anđela koje Bog šalje da izvrše neko njegovo poslanje na ovom svijetu.
Tako, eto, postoje i važnije i manje važne Božje zapovijedi. Najvažnija zapovijed je ljubiti Boga svim svojim srcem, svom svojom dušom i svom svojom snagom kao i svim umom svojim. Druga je zapovijed ljubiti bližnjega kao sebe samoga. Ova druga zapovijed po redu nekako je jednaka prvoj zapovijedi, a kako je istovremeno jednaka i druga, to sad nećemo tumačiti jer ovo nije predavanje iz teologije na fakultetu niti stručno izlaganje na znanstvenom simpoziju s međunarodnom recenzijom, nego obična seoska propovijed. Koju drži doktor teoloških znanosti, ali ujedno i seoski župnik koji vodi tri seoske župe.
U prvom čitanju danas imamo do neke mjere konkretizirano ili pojašnjeno što znači ljubiti bližnjega kao sebe samoga. „Ne tlači pridošlicu niti mu nanosi nepravde, jer ste i sami bili pridošlice u zemlji egipatskoj.“ Eto, svaki velečasni, pa tako i ja, na neki je način pridošlica u župama koje vodi jer se župnicima ne postaje nikada u rodnim župama budući da je Isus rekao da nitko nije prorok u vlastitom zavičaju. Stoga se ni župnike ne imenuje na župe u kojima su rođeni i odgojeni, pa su svi župnici pridošlice ili do neke mjere stranci i doseljenici u župama u kojima služe. Stoga se ova zapovijed da se strancima i pridošlicama ne nanosi nepravde odnosi i na župnike. Ja sam u jednoj župi koju sam vodio doživio da je jedna župljanka dala veći prilog za mežnaricu nego za župnu, odnosno za župnika, pa sam je upitao zašto je tako dala. Ona mi je na to odgovorila: Mežnarica je naša, a Vi niste naš, Vi ste stranac! Koliko je prekršila ovu Božju zapovijed da se ne tlači pridošlice (stranca) i da mu se ne nanosi nepravde, to vi procijenite sami. Ja sam sud prepustio Bogu.
Imamo i još jednu konkretizaciju ljubavi prema bližnjemu: Ako uzajmiš novca kome od moga naroda, siromahu koji je kod tebe, ne postupaj prema njemu kao lihvar! Ne nameći mu kamata! Dakle, izrabljivanje bližnjega ili zarađivanje na bližnjemu je bilo zabranjeno još u Starom zavjetu, a tim više u Novom zavjetu. Odnosi li se to i na banke u današnjem društvu i na ostale kreditne ili osiguravajuće kuće i financijske institucije koje posuđuju novac uz kamate? Naravno! Krše li vlasnici, upravitelji, direktori i nadzorni odbori tih ustanova zapovijed Božju? Naravno da krše! Hoće li zbog toga grijeha odgovarati? Naravno da hoće! Kao što će odgovarati zbog grijeha abortusa svi oni koji su ga počinili a nisu se ispovjedili i pokajali i učinili pokoru. I svi oni koji su donijeli zakone koji omogućuju ili potiču abortuse ili koji su ih mogli ukinuti, a nisu, koji su sjedili u parlamentima a nisu poduzeli ništa… Kolika je čija odgovornost, krivnja i koliku će tko za to dobiti kaznu od Boga, to zna samo Bog, ali da će biti plača i škrguta zubi, bit će, što si god tko o tome mislio, jer će Bog svakome suditi po djelima njegovima, u što se ubrajaju u propusti ili neučinjena djela koja su trebala biti učinjena, a namjerno su neučinjena.
Ljubiti Boga znači poštivati njegovu osobu, njegovati prema njemu prijateljstvo, zahvalnost, poštovanje, obzirnost i finoću, paziti na njegove osjećaje, misli, odluke i na njegovo raspoloženje. Bog je osobno biće i vezao se s nama dobrohotnim i prijateljskim vezama, stvorio nas je za sebe i mi sad to ne možemo promijeniti. Mi nismo apsolutno slobodni, naša sloboda nije razrješena svih odnosa ili obzira prema Bogu i prema drugim osobama. Mi smo relativno slobodni, a to znači da smo stvoreni u jednom sustavu koji ima svoje zakonitosti koje su postavljene prije nas i neovisno o nama, te da se u svojoj slobodi moramo prilagoditi tim zakonitostima ako želimo da nam bude dobro, da ne trpimo, da ne patimo i da nas ništa ne boli. Ukoliko želimo biti blaženi i radosni bez ikakve patnje moramo vječno napredovati i nikada nam ne smije postati dosadno, moramo uvijek imati sve veće i bolje igračke, zanimacije, znanja, stupnjeve ljubavi, moći, vlasti, bogatstva i tako redom. To je moguće jedino u Bogu koji je beskonačan. Ukoliko završimo u paklu, završit ćemo u ograničenom mjestu i stanju i vječno će nam biti dosadno, trpjet ćemo od monotonije, zasićenosti, stalno jedno te istog, od ograničenosti, zatvorenosti i dosade. Uz ostala trpljenja koja se ovome mogu nadodati.
Zato nam je u interesu da znamo koja je najvažnija i najveća Božja zapovijed, koja je druga, koja je treća, četvrta, peta i tako redom, bolje nam je da znamo što je za nas dobro i da se toga držimo i da to poštujemo, nego li da se protiv toga borimo i da na kraju završimo u mjestu i stanju vječnih muka i trpljenja.
Amen.


