Draga braćo i sestre!

Današnja se nedjelja zove nedjelja radosti jer je Gospodin blizu. Samo što nije došao i donio nam spasenje, mir, sigurnost, bezbrižnost, blaženstvo i osjećaj da nismo ugroženi, progonjeni, da možemo odahnuti jer se nemamo čega plašiti, bojati, strašiti… Ne prijeti nam više glad, neimaština, bolesti, smrt… U nebeskom Jeruzalemu smrti više biti neće, ni tuge ni jauka, ni boli više neće biti jer će se ovo zemaljsko i sotonsko proći, bit će uništeno Božjim drugim dolaskom.

Ukoliko nas na ovom svijetu nešto tišti, zabrinjava, straši, žalosti, ugrožava, tjera na strah i tjeskobu, a to je porast cijena, glad, siromaštvo, bolesti, nemogućnost pravodobnog i dostatnog liječenja, dugotrajna i bolna bolest, samoća, osamljenost, dosada, duševne patnje, gubitak slobode, pravde i štošta tome slično, onda je izlaz jedino u Gospodinu. Ili ćemo što prije otići iz ovoga užasnog svijeta i prekinuti svaku patnju na ovome svijetu, ili će nas Gospodin spasiti od zloga dok smo na ovom svijetu, skratiti dane naših kušnji i spriječiti da budemo kušani preko svojih sila kako se ne bismo duhovno slomili i izdali pravdu, istinu, ljubav, dobrotu i jednom riječju – Boga.

Ukoliko želimo što prije otići s ovoga svijeta i biti s Kristom jer je to mnogo, mnogo bolje od ovozemaljskog života, kako nam govori Sveto pismo Novoga zavjeta, onda se za taj svoj odlazak moramo dobro pripremiti. Sveci su odlazili s ovoga svijeta kad su postigli po Božjoj milosti najviši stupanj svetosti, duhovno vjenčanje s Bogom, preobrazbu duše u Boga, pobožanstvenjenje svojega duha tako da su razmišljali i htjeli kao Bog, osjećali, maštali i sjećali se kao Bog. Kad više nisu imali što postići ili kamo napredovati, kad su dosegli vrhunac prijateljstva s Bogom i vrhunac duhovnog života, u jednom naletu Duha Svetoga, njihova je duša bila odnesena u raj, a mistici to zovu smrt iz ljubavi.

Da bi se doprlo do vrhunca duhovnog života treba ustrajno moliti i razgovarati s Bogom, razvijati prijateljstvo s njim i prihvatiti svako pročišćenje duše i života koje nam Bog udijeli. K tome, naš odlazak s ovoga svijeta ovisi i o ispunjenju djela koje nam je Bog povjerio da ga izvršimo ovdje na zemlji. Što prije to djelo ispunimo, prije ćemo i poći s ovoga svijeta. Neki su sveci odlazili relativno rano, u mladosti: sveti Vid, sveta mala Terezija, sveta Katarina Sijenska ili sveta Bernardica Soubirous; neki u zrelo doba života kao sveta Katarina Đenovska, sv. Ivan od Križa ili blaženi Alojzije Stepinac, a neki u starosti ili u starijoj životnoj dobi kao sv. Terezija Avilska ili sveti Alfonz Marija Liguori, sv. Šarbel i mnogi drugi.

Kad je Isus molio Oca za svoje učenike na posljednjoj večeri, molio je ne da ih Otac uzme sa svijeta, nego da ih očuva od zloga. Stoga, dok smo na ovom svijetu, ispravno je težiti i moliti da što prije odemo odavde, nije ispravno ubiti se, ali je uredno i dobro željeti dovršiti što prije svoj životni put i spasiti se od progona, nevolja, kušnji, patnji i ugrožavanja na ovome svijetu. Pri tome je potrebno poštivati i uvažavati Boga. Mora se vršiti njegova, a ne naša volja. Osobito ne naša komocija, lijenost, nemarnost, naši hirovi, prohtjevi i slično.

Današnje evanđelje nam daje isto tako povoda za utjehu i radost dok smo na ovom svijetu jer nas poziva da pratimo znakove vremena koji se pojavljuju pred nama. Kad je sv. Ivan Krstitelj poslao svoje učenike Isusu da ga pitaju je li on taj Mesija, Spasitelj svijeta, Pomazanik Božji koji će doći spasiti i otkupiti narod svoj, Isus nije izravno odgovorio: “Da, ja sam Sin Božji, Spasitelj svijeta i Pomazanik, Mesija, Krist koji ima doći na ovaj svijet da spasi ljude od pakla i vječne muke”. Odgovorio je to isto na drugi način: rekao je da Ivanovi učenici moraju prenijeti sv. Ivanu Krstitelju ono što su vidjeli i čuli: Slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje. To sve nabrojeno su bila Isusova čuda ili znakovi koje je činio. To su ujedno bila opisana djela Mesije. Tako su proroci naviještali dolazak Mesije, Pomazanika, Krista, Spasitelja svijeta. Po ovim znakovima će se prepoznati Mesija i Spasitelj: slijepi će progledati, hromi će prohodati, gubavi će ozdravljati, gluhi će ponovno zadobiti sluh, mrtvi će oživljavati, a siromasima i poniznima, iskrenima i nedvoličnima će se navješćivati Dobra i Blaga vijest spasenja. Svi ovi znakovi bili su prisutni u Isusovom djelovanju, i – ako su ih Ivanovi učenici svojim očima i ušima primijetili kod Isusa, onda je odgovor na Ivanovo pitanje jasan: Isus je Mesija, on je Krist, on je Spasitelj svijeta koji je poslan od Boga da odnese grijehe svijeta i pomiri ljude s Bogom, da otvori raj i kraljevstvo nebesko.

I drugi ljudi, ne samo Ivanovi učenici, imali su oči i uši, vidjeli su i oni znakove koje je Isus činio, ali nisu htjeli ispravno tumačiti i prihvaćati te znakove. Neki od farizeja i pismoznanaca namjerno i svjesno su tumačili te znakove naopako. Kad je jednog dana Isus oslobodio nekog čovjeka od opsjednuća, ti su farizeji i pismoznanci rekli da Isus uz pomoć đavla izgoni đavle iz ljudi. Nisu mogli reći da se čudo koje je bilo očito i svima vidljivo, nije dogodilo, ali su to Isusovo čudo proglasili zlim djelom i plodom zloga duha, a istina je bila posve suprotna: to Isusovo čudo je bilo plod Duha Svetoga, Isus je to opsjednuće dokončao snagom Duha Svetoga. I zato je tada rekao da će se razni grijesi ljudima oprostiti ako se pokaju, ali da se grijeh protiv Duha Svetoga neće nikada oprostiti. To je grijeh u kojem čovjek svjesno i namjerno ide protiv očitosti, protiv bjelodanosti, protiv posve jasne i otkrivene istine.

I mi danas imamo toliko znakova Božjih oko sebe. Sve ovo što nam se događalo posljednje dvije ili tri godine, sve ovo što nam se danas još uvijek događa pred nosom, sve su nam to znakovi i pozivi Božji na hitno obraćenje, promjenu života i popravak, na izgradnju prijateljstva s Bogom, na traženje njegove zaštite i pomoći, njegovog blagoslova i izbavljenja. Molimo za njegovo spasenje, da nas izbavi od progona zloga dok smo na ovom svijetu, i da nas izbavi od ovoga svijeta i njegovih vladara uopće, posvema, da nas što prije uzme k sebi. Da bismo završili u njegovom krilu, potrebno je svjetlom i snagom Duha Svetoga proživjeti još ovo malo života što nam je ostalo na ovom svijetu u pravednosti, ljubavi, velikodušnosti, istinoljubivosti, iskrenosti, poniznosti, blagosti, uslužnosti, darežljivosti, dobroti i popustljivosti prema Bogu i ljudima dobre volje, onima koji se Boga boja i Boga poštuju.

I da završimo Isusovim riječima s kraja današnjeg evanđelja: “Zaista, kažem vam, između rođenih od žene ne usta veći od Ivana Krstitelja. A ipak, i najmanji u kraljevstvu nebeskom veći je od njega!” Po čemu su to pripadnici kraljevstva nebeskoga veći od Ivana Krstitelja? Po tome što su kršteni, krizmani, ispunjeni Duhom Svetim, božanskim životom, Božjom svetošću, prisutnošću, pobožanstvenjenjem. Je li sv. Ivan Krstitelj postigao tu pripadnost kraljevstvu nebeskom? Naravno da jest, po Kristovoj smrti i uskrsnuću, po poslanju Duha Svetoga svim ljudima koji su se opredijelili za Boga. I onima koji su živjeli nakon Duhova, ali i onima koji su živjeli prije Krista. Svima koji su se opredijelili za Boga, za Isusa, za Božje spasenje, Bog je poslao Duha Svetoga. I nama je poslao Duha Svetoga i na krštenju i na krizmi. Gdje je taj Duh Sveti? U najdubljem središtu naše duše. Ukoliko mi s njim ne surađujemo, ukoliko ga zanemarimo, ukoliko smo površni, mlaki, ravnodušni, nezahvalni, glupi, bezumni, nerazumni, pa ne dolazimo nakon krizme na misu, ne primamo sakramente, živimo kao da Boga nema, ukoliko živimo kao živine bez razuma i pobožnosti, ukoliko nas vrag vodi požudama da se zabavljamo samo time što ćemo staviti u se, na se i poda se, onda je sakrament krštenja i krizme bez učinka, zaglavljen u najdubljem središtu duše bez komunikacije između površine duše gdje površni ljudi i žive, gdje su njihove misli, odluke, osjećaji, maštanja i sjećanja te najdublje nutrine gdje prebiva Bog po svojoj stvarateljskoj snazi i sakramentalnoj prisutnosti. Uđimo u sebe po molitvi i po duhovnom životu, neka nas Duh Sveti iznutra prosvijetli da bismo znakove vremena ispravno prepoznavali i tumačili i umakli pokvarenosti koja je u svijetu te postigli svrhu svoje vjere: spasenje duše.

Amen.

dr.sc. Željko Blagus, župnik u Josipdolu

Čitanja preuzeta sa Liturgija dana. Pročitajte klikom na brojku dva