Draga braćo i sestre!
Na ovoj misi polnoćki posebno slavimo Isusovo rođenje kao radosni događaj za sve nas jer nam je Isusovo rođenje vidljivi dolazak Boga Spasitelja među nas ljude da nas osobno spasi. To razmatramo još od treće nedjelje adventa kad smo imali čitanje iz Izaije proroka gdje nam rečeno da Bog osobno hita da nas spasi. Onda smo prošle nedjelje imali navještenje svetom Josipu da će djetetu koje Marija rodi on nadjenuti ime Isus, to jest Bog spašava jer će taj Sin Marijin i Sin Božji, spasiti narod svoj od grijeha njegovih, tj. od propasti, od pakla i od vječne smrti.

            A noćašnje nam prvo čitanje nastavlja poticati radost i tumačiti u čemu se sastoji to spasenje Božje i od čega smo mi to spašeni. Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu pokrajinu obitavahu svjetlost jarka obasja. Grijeh ili propast u paklu nosi sa sobom tamu, to je mrkla ili tamna pokrajina. A ugodna je svjetlost očima, kaže Knjiga propovjednikova u Starom zavjetu. I doista, kad se čovjek u nekom snu ili u nekom stanju ekstaze, kome, kliničke smrti, halucinacija, narkoze ili bilo kako izmijenjene svijesti nađe u tami, u nekom prostoru koji doživljava kao veliku, prostranu i gustu tamu, uvijek proživljava i nelagodu, strah, muku, strepnju, prijetnju… i ako ugleda igdje ikakvu točkicu svjetla, ikakvu traku ili zraku svjetlosti, svatko je prema toj svjetlosti privučen kao leptir na plamen, žarulju ili svjetlo. Zato nam i noćašnje prvo čitanje otpočinje riječima: Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja. Bog je svjetlost, nestvorena svjetlost i sjaj, blistanje, živo svjetlo, svjetlo koje nam daje osjećaj da je to svjetlo osoba, da je u tom svjetlu dobra volja, blagohotnost, milosrđe, život, prihvaćanje i dobrostivost prema nama.

            I nastavlja nam proročki tekst: Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se ljudi raduju žetvi, k’o što kliču kad se dijeli plijen. Svaka živa duša koja na ovom svijetu u mističnoj ekstazi dođe pred Boga ili u kliničkoj smrti susretne Boga, svatko tko se u molitvi nađe u prisutnosti Božjoj, doživi da je preplavljen radošću, veseljem i smirenošću. Lijepe su pjesničke slike koje donosi prorok Izaija: kao što se ljudi raduju žetvi, tako se i mi radujemo Božiću, rođenju svojega Spasitelja, jer žetva predstavlja cilj, plod i uspjeh svih naših napora da zemlju izoremo, pognojimo, izravnamo, zasijemo, od štetočina i otimača obranimo i napokon u žetvi dobijemo plod svoje muke, truda, napora i rada. U žetvi dobijemo vrijednost svojega života, svojega djelovanja, osjećamo se sretno jer smo dobili neku materijalnu korist za sebe, žito, zrnje, brašno od kojega imamo kruh, imamo hranu i život. A onda dobijemo i duhovnu korist jer vidimo plod svojih ruku, svojega rada, svojih napora, svojih žrtvi, svojih ulaganja i to nam daje vrijednost, osjećamo se korisno i vrijedno, nešto smo dobro i lijepo ostvarili. Naša osoba i naš život imaju smisla, svrhe, cilja, vrijednosti i važnosti, a to nas ispunja zadovoljstvom.

            Kako je naš život ovdje ne samo napor i ulaganje vremena, energije ili volje u nešto pozitivno, nego i borba protiv raznih vidljivih i nevidljivih neprijatelja, onda se radujemo i pomoći Božjoj u tome ratu, a o tome nam govore slijedeći reci iz noćašnjeg prvog čitanja: Teški jaram njegov, prečku što mu pleća pritiskaše, šibu njegova goniča slomi kao u dan midjanski. Da, sva bojna obuća, svaki plašt krvlju natopljen izgorjet će i bit će ognju hrana. Naš Spasitelj nas oslobađa onih neprijatelja koji su od nas snažniji i moćniji jer smo često u ovom svijetu pritisnuti i progonjeni od ljudi i zloduha koji su jači i silniji od nas i kojima se ne možemo samostalno oduprijeti. Velika nam je utjeha i radost što će svaka bojna obuća i svaki plašt krvlju natopljen biti ognju hrana i izgorjeti, to jest nestati.

            Svakome je od nas važno da se osjećamo sigurno, neprogonjeno, mirno i spokojno, da nas ništa ne ugrožava, da nam nitko ne prijeti i da nas ništa ne straši da ćemo izgubiti novac, kuću, stan, hranu, posao, zdravlje, djecu, obitelj, prijatelje, pomoć ili na kraju sam život. Upravo takav mir, slobodu od tjeskobe, depresije, tuge, žalosti, ugroženosti, nesanice, uznemirenosti, to nam donosi Bog, komunikacija s njim, molitva, duhovni i vjerski život, pričest, ispovijed, sakramenti, pobožnosti, bilo kakva životna i trajna povezanost s Bogom.

            I na kraju imamo vrhunac prvog čitanja: Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni. Doista, noćas se ostvarilo doslovno ovo proroštvo iz Izaije proroka koji je djelovao stotinama godina prije Krista. Upravo ovi reci nam govore da se i u Starom zavjetu spominje Sin, Sin Božji, druga božanska osoba. Dijete koje se nama rodilo jest sin kojega dobismo, Sin Božji. A da je to stvarno Sin Božji, potvrđeno je riječima: na plećima mu je vlast. Jedini Bog ima vlast u svojoj ruci ili na svojim plećima. On je Svevladar. On svima vlada. I koja su još imena toga Sina Božjega koji nam se noćas rodio? On je Savjetnik divni: on nas savjetuje ili nadahnjuje na vjeru i povjerenje u ljubav koju Otac i Stvoritelj ima prema nama, on nas savjetuje da primamo život, svjetlo, radost, moć, zdravlje i život od Boga, da to ne grabimo sebično i požudno u strahu da će nam ponestati ili da će Otac prestati nama darivati svoje darove.

            To dijete koje se noćas rodilo je nazvano i Bog silni, i to nam je izravna objava da je Isus Bog, da je božanske naravi, da je vječan, bez početka i bez kraja. Iako je on Sin Božji, on je samo jedan Bog s Bogom Ocem. A kako je on Spasitelj naših duša, onaj koji u nas šalje Duha Svetoga, Duha životvorca, on je onaj koji nam svojom žrtvom daje život, te se kao davatelj i izvor života za nas naziva za nas: Otac vječni. Otac je onaj koji djetetu daje život skupa djetetovom majkom. Tako i Isus, svojom žrtvom koja je počela njegovim rođenjem za nas, nama daje život. Njega je Bog Otac opečatio, pomazao i ovlastio, poslao na ovaj svijet da bude za nam vječni izvor života vječnoga. On je na kraju za nas Knez mironosni, on će nam dati mir kao plod svoje pobjede nad našim grijesima, nad zlim duhovima i nad svim lažima i zavođenjima koja predlažu čovjeku zlo i propast.

            Završne riječi prvog čitanja bit će i završene riječi propovijedi: Nadaleko vlast će mu se sterat’ i miru neće biti kraja … u pravu i pravednosti. Od sada i dovijeka učinit će to privržena ljubav Gospodina nad Vojskama. Isusovo kraljevstvo ili kraljevstvo nebesko ili kraljevstvo Božje će biti beskonačno, beskrajno, sveobuhvatno i njemu ništa neće ostati nepodloženo. Ujedno će biti vječno, trajat će bez kraja i konca. To su razlozi naše noćašnje i sutrašnje radosti, to je nešto što duboko utječe na svaki dan našega života i stoga se na ovakve posebne dane toga posebno sjetimo i neka to bude motiv ili poticaj da se i u obične dane iznova obradujemo i utješimo.

Amen.