Recite preplašenim srcima: »Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da vas spasi!«

Draga braćo i sestre!
Treća nedjelja adventa je nedjelja radosti jer i u korizmi i u došašću činimo mali predah od pokore, napora, žalosti zbog svojih grijeha i mnogih žrtvi koje moramo učiniti kako bismo se usavršili i popravili. Stoga na današnju nedjelju imamo i ružičastu boju misnog ruha, a to je znak radosti, vedrine, veselja i opuštenosti.

Tako nam je i prvo čitanje iz Knjige proroka Izaije izabrano kako bi nam donijelo radost. Osobito nam zapinje za uši rečenica. „Recite preplašenim srcima: »Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da vas spasi!«“ Velika je radost kad se preplašena srca više ne moraju bojati. Razlog naše strepnje ili tjeskobe uništava sam Bog osobno: on sam hita da vas spasi!

Ne šalje nekog poslanika, anđela, posrednika ili neko neobično djelo iz daljine, nego on osobno dolazi nama. Što se to govori preplašenim srcima da se više ne bi bojali? Budite jaki, ne bojte se! To je prva poruka. Inače, sintagma „NE BOJTE SE!“ pojavljuje se u Bibliji oko 150 puta i možda je najčešća smislena cjelina koja se ponavlja. Mogli bismo tražiti i druge kratke rečenice, poticaje, prijetnje, informacije ili objave, ali ova izgleda daleko nadmašuje sve. Pojavljuje se, inače, često baš u Knjizi proroka Izaije.

I na kraju evo složene rečenice koja nam otklanja strah i donosi radost: „Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da vas spasi!“

Evo Boga našega na vidiku, blizu nam je. A onda iznenađenje: odmazda dolazi. Kakva je to odmazda? Izaija koristi נָקָ֣ם više od bilo kojeg drugog proroka, uplećući osvetu u simboliku suda i spasenja. „jer Gospodinu je ovo dan odmazde, godina naplate da Sion osveti“ (Iz 34,8). Sluga Gospodnji najavljuje „Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Gospodin pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; da navijestim godinu milosti Gospodnje i dan odmazde Boga našega“ (61,1.2), što je kasnije ispunjeno i djelomično citirano od strane Isusa u Nazaretu (Lk 4,18-21). Obnova bespomoćnih i svrgavanje tlačitelja dvije su strane iste medalje; jedno ne može postojati bez drugog. Ezekiel se suočava sa stranim narodima koji su sami vršili zlobnu osvetu. Protiv Edoma i Filisteje Bog izjavljuje: „(15) Ovako govori Gospod Bog: ‘Zato što Filistejci izvršiše odmazdu, krvavo se osvećujući s mržnjom u srcu, razarajući sve zbog svojeg neprijateljstva, (16) ovako govori Gospod Bog: Evo, podižem ruku na Filistejce, istrijebit ću Kerećane, uništit ću sve što preostane na morskoj obali! (17) Tako ću im se strašno osvetiti kaznama jarosnim. I kad im se osvetim, znat će da sam ja Gospodin.'”“ (Ez 25,15-17). Božanska osveta ispravlja ljudsku pretjeranost i ponovno potvrđuje Božji monopol na konačnu osvetu. Od osvete do otkupljenja Izaija 63,4 kombinira „dan osvete“ s „godinom moga otkupljenja“ (Jer dan osvete bijaše mi u srcu, došla je godina mojeg otkupljenja.), otkrivajući da Božji otkupiteljski program zahtijeva uklanjanje zla. Isti princip temelji se na utjesi Siona; sud protiv Babilona (47,3: Ja ću se osvetiti, odvraćat’ me nitko neće.) osigurava slobodu za zarobljenike. Dakle, moramo se radovati jer će se sam Bog boriti za nas, njegova odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da nas spasi! Ne naša, nego Božja jer Bog zna jedini iz svoje onostranosti ispravno prosuditi kako će nas spasiti i od koga će nas spasiti.

Mi imamo i ljudske i đavolske neprijatelje. Đavli ili vragovi ili zli duhovi su neprijatelji čovjeku od početka stvaranja i oni se nikada neće promijeniti niti obratiti, oni ostaju zacementirani u svojem zlu zauvijek. Stoga je Božja osveta ili odmazda, odnosno njegov rat uvijek usmjeren protiv zlih duhova i njihovih spletki i nauma. Kad smo kod ljudskih neprijatelja, onda postoje dva ljudska neprijatelja svakom čovjeku: drugi ljudi oko toga čovjeka i taj čovjek koji je neprijatelj samom sebi kad griješi, kad vjeruje zlim duhovima i djeluje po njihovim nadahnućima, nagovaranjima i prijedlozima.

Kako se Bog bori protiv naših ljudskih neprijatelja? Dvostruko: ili ih nastoji obratiti i promijeniti da prestanu činiti zlo i počnu činiti dobro, ili ih nastoji suzbiti i ukloniti ukoliko ustraju u svojem zlu i ne pokazuju znakove popustljivosti, promjene ili pokajanja i zadovoljštine. Kako se Bog bori protiv nas samih kad smo samima sebi neprijatelji i kad Bogu nanosimo razočarenje, tugu, ogorčenost, žalost i slično? Tako da nas pročišćuje, sprječava u ostvarenju naših zlih namjera, gomilanja krivnji i razloga za našu osudu. Jer, ponavljam, vrag je pravnik, on je Tužitelj, Satan, dobar poznavalac Božjeg zakona i zna da ne može i ne smije prisiliti čovjeka ni na što, a ne smije čovjeka ni ubiti. Stoga nagovara, predlaže i napastuje vrlo lukavo, sladunjavo, prepredeno, domišljato, umovanjem i predviđanjem koje nadilazi ljudski um i mogućnost shvaćanja i zaključivanja. Vrag je pametniji od nas, ima veće pamćenje i znanje i uvijek će nas prevariti ako s njim uđemo u dijalog, raspravu ili komunikaciju. A kad nas jednom navede na tanki led, kad nas nagovori da počinimo neki grijeh, i mi ga stvarno počinimo, u tom trenutku počinje njegovo strašno i neumoljivo tužakanje pred Bogom i dokazivanje da smo krivi, da zaslužujemo kaznu i da počinjemo pripadati njemu Sotoni, a prestajemo pripadati Bogu. Da bi nas Bog ponovno otkupio za sebe, za raj, za nebo, za sreću i slobodu, za život vječni, Bog se mora boriti za nas i protiv vraga i protiv drugih ljudi i protiv nas samih, odnosno naših nesavršenosti i pogrešaka. Nije lako Bogu, nije mu lako s tako kompliciranom situacijom ako nas želi stvarno spasiti i dovesti u raj.

No, kako je Bog najpametniji od svih bića, pametniji je i od nas i od anđela i od svih vragova, na kraju će pobjeda biti Božja. Jedina je kvaka ili poteškoća za nas i za naše razumijevanje našega spasenja koje izvodi Bog upravo to da nas Bog sam, osobno hita spasiti, ali nas ne želi spasiti bez nas samih, tj. bez naše slobodne suradnje. I tu nastaje za nas problem, jer je za nas odnos Božje slobode i naše slobode prekriven velom neprozirne tajne. Stoga nećemo dalje tumačiti stvari u ovoj propovijedi nego se radije potaknuti na radost jer imamo Boga za Spasitelja, a ipak moramo, kako nas na drugom mjestu opominje Novi zavjet, sa strahom i trepetom raditi oko svojega spasenja, tj. ne smijemo propustiti Božje darove, njegove milosti, godinu tj. vrijeme ili blagohotan period našega spasenja, ne smijemo se mlako, olako, površno i bezobzirno odnositi prema Božjoj žrtvi i njegovoj bitki za nas. Pokazati zahvalnost, poštovanje, finoću, prijateljstvo, ljubav, dobrotu i sućutnost prema Bogu, to je ono što možemo i moramo, kako ovoga došašća, tako i do kraja svojega zemaljskoga života.

Amen.