Draga braćo i sestre!

            Nakon Uskrsa, ovo je najveći kršćanski blagdan jer slavimo rođenje svojega Spasitelja koji nas je spasio od grijeha, od pakla, od vječne smrti i trpljenja u odvojenosti od Boga.

            Na misi polnoćki smo se zaustavili na odgovoru na pitanje kako nas je to spasio Sin Božji rođen od žene kad je došla punina vremena. I odgovor je bio da nam je poslao Duha Svetoga. I ta ista objava Božja u Svetom pismu Novog zavjeta poučava nas da ako živimo po Duhu Svetomu, po Duhu Božjemu, onda nećemo ugađati požudi tijela. Pod pojmom tijela, sveto pismo misli na nebožanski, ograničeni, grešni i stvoreni način postojanja i djelovanja. Riječ tijelo ne znači samo vidljivo tijelo sastavljeno od organa i dijelova koje možemo vidjeti, nego označava stvorenost, različitost od Boga. Označava stanje stvorenosti, ograničenosti, pogrešivosti i grešnosti.

            I dalje nas objava Božja poučava: „Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela“. Vidite kako sve dolazi na svoje mjesto: pod pojmom duha sveto Pismo misli na Boga, na božanski i nestvoreni način postojanja i djelovanja. Nešto ograničeno i neograničeno stoje u suprotnosti, kao i vidljivo i nevidljivo, kao vremenito i vječno, prolazno i trajno. I nastavlja sveto Pismo: „Doista, to se jedno drugomu protivi …“. I danas smo u evanđelju čuli zato: „I Riječ je tijelom postala i prebivala među nama“. Riječ Božja, Mudrost Božja, Božji Razum, Smisao i Svrha, Božji Sin, postao je tijelo, to jest pravi čovjek, imao je stvoreno i ograničeno vidljivo tijelo, živio je na ograničeni i stvoreni način: morao je disati, piti i jesti, spavati, osjećati i gledati i slušati kao i mi ljudi… Nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego se poništio, ispraznio, ponizio i na krštenju u Jordanu primio Duha Svetoga da sve što čini kao čovjek, čini to snagom Duha Svetoga, da nam u svojoj osobi bude uzor da i mi moramo sve dobro činiti u svjetlu i snazi Duha Svetoga. Sin Božji pomirio je ljudsko s božanskim da se stvorenjski način postojanja i djelovanja više ne protivi Bogu nego da se pobožanstveni. Rodio se danas da bi jednog dana uskrsnuo i da bi njegovo vidljivo tijelo, danas rođeno, bilo ne samo oživljeno nakon smrti, nego da bi bilo i pobožanstvenjeno, da bi postalo besmrtno, božansko, vječno, neuništivo, svemoćno, dinamično, slavno i duhovno. Kao što njegovo tijelo nije samo postalo živo u uskrsnuću, nego je postalo i neraspdljivo, besmrtno i pobožanstvenjeno, tako je i spasenje koje nam je donio u stvari oslobođenje od dva ograničenja: od ljudskog, nebožanskog i stvorenog tj. fizički ograničenog načina postojanja i djelovanja, te od grešnog i moralno ograničenog djelovanja, od nepovjerenja u Boga, od nepovjerenja i sumnjičenja u bližnjega, u drugog čovjeka, od grijeha, od požude, od grabeža za sebe – grabeža koji proizlazi iz nesigurnosti da ćemo od Boga i od svojih bližnjih dobiti ono što nam treba za sreću i život, od grabeža koji proizlazi iz želje da svojim vlastitim djelima i zaslugama spasimo sami sebe i sami sebi osiguramo vječnu mladost, zdravlje, ljepotu i život. I zato nam Sveto pismo Novoga zavjeta dalje objavljuje: „A očita su djela tijela [to jest stvorenog i grešnog stanja ograničenosti fizičke i moralne]. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično“. Od svega toga nas je došao spasiti Isus Krist, a taj proces spasenja je počeo danas njegovim rođenjem na ovaj svijet.

            Kad kažemo da nas je Isus spasio od bludnosti, nečistoće, razvratnosti, idolopoklonstva, vračanja, neprijateljstva, svađe, ljubomora, srdžbe, spletkarenja, razdora, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanki i tome slično, onda to opet znači dvije stvari: došao nas je spasiti od tuđih bludnosti, nečistoća, razvratnosti, idolopoklonstva, vračanja, neprijateljstava, svađa, ljubomora, srdžbi, spletkarenja, razdora, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanki i tome slično; dakle došao nas je spasiti da ne budemo žrtve silovanja, preljuba, bračne nevjernosti, toga da se netko iz naše obitelji klanja novcu kao božanstvu i da počne, recimo, kockati, ili došao nas je Isus spasiti od toga da nam zli ljudi nanesu štetu vračanjem, putem zlih duhova ili svojim zavistima, alkoholizmom i tome slično. No, s druge strane, došao nas je spasiti i od toga da mi ne postanemo robovi bludnosti, da ne postanemo ovisnici o pronografiji, masturbaciji, preljubu, kockanju i pohlepi za novcem, da se ne klanjamo novcu ili društvenom položaju i političkoj moći kao božanstvo, došao nas je spasiti od idolopoklonstva i vračanja, od napasti da mi pustimo zle duhove u svoj život tražeći njihovu pomoć protiv raznih ljudima kojima bismo se željeli osvetiti ili kojima zbog neprijateljstva, ljubomore, zavisti i spletkarenja želimo zlo i propast.

            Zašto su ova djela tijela ili grijesi toliko opasni? I opet nam objavu daje Sveto pismo Novoga zavjeta: „Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti“. Drugim riječima, ako se zapetljamo u ove grijehe i na njih naviknemo, ako ih se ne odreknemo, ako se ne obratimo i ne učinimo pokoru i ne damo zadovoljštinu za zlo i štetu koju smo uzrokovali, kraljevstva Božjega nećemo baštiniti, tj. u raj ući nećemo, nego ćemo se naći u stanju vječne muke, trpljenja i boli. A to nikome nije ugodno, to nitko ne želi, to svi hoćemo izbjeći jer je muka, trpljenje i bol užasno stanje: i mučno i bolno. Stoga, kad se naša duša očisti i isprazni od jalovih i zlih djela tame i grijeha, ona se mora ispuniti dobrim djelima, ona se mora ispunjavati djelima Duha, tj. božanskim načinom postojanja i djelovanja.

            Naša duša ne može biti prazna. Naš um je uvijek zaposlen nekim mislima. Naše srce, dok god je živo, nešto pumpa. Ako to nije zdrava krv, što je onda? Ako naše misli nisu Božje misli, što onda ispunja naš razum, naš mozak, našu pamet? Ako nemamo osjećaje sućuti, ljubavi, dobrote, razumijevanja, popustljivosti, obzirnosti i velikodušnosti prema bližnjima i prema Bogu, koji su osjećaji u nama? Što nas vodi i nadahnjuje, čime se ispunjamo? Ako se oslobodimo neke ovisnosti o drogi ili alkoholu ili kocki ili internetu, čime ćemo se zabaviti da se ne vrati u staro blato, jer i na to nas opominje Sveto pismo Novoga zavjeta koje doslovno na jednom mjestu kaže da se svinja vraća valjanju u blatu iz kojega je izvađena. Mi smo ljudi, štoviše, posinjena djeca Božja koja se ne bi smjela vraćati na stare grijehe nego živjeti po nadahnućima i svjetlu i snazi Duha Svetoga.

            I na kraju, upravo Sveto pismo Novoga zavjeta nam objavljuje i nabraja, koja su to djela Duha Svetoga. „Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost.“ Nisu ovo sva djela ili svi plodovi Duha Svetoga, ali ima ih sasvim dovoljno pobrojenih da si ovoga Božića napravimo inventuru svojega života i svoje duše: da ispitamo svoju savjest i prođemo svojim životom: svojim djelovanjem i postupanjem: ima li i je li bilo u našem životu ljubavi prema Bogu i našim bližnjima, radosti i mira, jesmo li bili velikodušni, darežljivi, susretljivi, spremni na pomoć i milostinju, na suosjećanje i davanje ili smo bili uskogrudni, škrti, bešćutni, zatvoreni… I sutram na blagdan svetog Stjepana, i slijedeće nedjelje, na Novu godinu kad slavimo svetkovinu Blažene Djevice Marije – Bogorodice, nastavit ćemo razmišljati o ovim plodovima Duha Svetoga i moliti Boga da nam ih pomogne donositi u svome životu jer ćemo jedino tako postići svoju sreću i spasenje za koje se Isus rodio i došao među nas ljude.

Amen.

vlč.dr.sc. Željko Blagus