O ovoj svetkovini župljani župe Josipdol u većem broju dolaze na svetu misu, noseći u mislima i u molitvama svoje pokojnike čija su posljednja počivališta posjetili ili prije mise ili će se uputiti nakon dovršetka mise na ovo ili neko od groblja u susjednim mjestima.

Župnik, vlč. Željko Blagus, i u uvodu u misno slavlje, a još više tijekom propovijedi, nastojao je približiti značenje ove svetkovine, kako bi blago toga i sami baštinili kroz nastojanje svetog živjenja u krepostima, vrlinama i žrtvovanju, i na taj način u prijateljstvu s Bogom i na njegovu veću slavu.

“Ponekad se vladamo i ponašamo kao pravi prijatelji Božji, nije sve crno ili sivo u našim životima, a u životima svetaca možemo vidjeti kako staza njihova života postaje sve svjetlija i svjetlija do jasnoga svanuća, tj. u trenutku njihove smrti kao da svane zora vječnoga dana koji ne pozna zalaza. “

vlč.Željko Blagus u propovijedi.

Većina nas, kao i naših pokojnika, nema savršenu putanju u svetosti, imamo uspone i padove u vjerničkom životu, ali tu je Božja milost kojoj se možemo uteći i kroz molitvu za potpune ili djelomične oproste na ove posebne dane. Na kraju mise, prije blagoslova, župnik je još jednom objasnio kako se mogu dobiti oprosti, a onda i predvodio zajedničko moljenje.

Danima prije u groblje su dolazili članovi obitelji pokojnika kako bi uredili posljednja počivališta svojih najmilijih. Današnji lijepi, osunčani dan još je više istaknuo njihov trud i do izražaja su došli mnogi buketi cvijeća i svjetlost iz lampiona. Kod uređenog središnjeg križa mnogi su vjernici zastali i pomolili se, te zapalili svijeću za one na čije grobove ne mogu danas obići. Dokazalo se i danas, da na ovaj dan, naši pokojnici približavaju nas jedne drugima, susrećemo se, ugodno razmjenjujemo uspomene na zajedničke trenutke, a često izmami i osmijeh na lice kao izraz sreće.