Nedjelja, 3. 12. 2023., PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA
ČITANJA: Iz 63,16b-17b; 64,2b-7; Ps 80,2ac.3b.15-16.18-19; 1Kor 1,3-9: Mk 13,33-37

Draga braćo i sestre! Počinjemo još jedno došašće kao razdoblje pripreme za proslavu blagdana Božića. Došašće ima četiri nedjelje, a ovisno o tome koji dan u tjednu padne Božić može trajati tri ili četiri tjedna. Ove godine traje samo tri tjedna jer je četvrta nedjelja došašća ujedno Badnjak, pa nakon te četvrte nedjelje odmah slijedi Božić i nema toga četvrtog tjedna priprave.

Za što se mi u stvari pripremamo? U stvari ili u stvarnosti se pripremamo na to da se Isus, ili Sin Božji, druga božanska osoba, naš Spasitelj, mistično ili nadnaravno, duhovno rodi u našoj duši ovoga Božića kao što se tjelesno rodio od Djevice Marije u Betlehemu prije skoro 2000 godina.

Kako će se to Isus roditi u nama duhovno? Što to znači? To znači da se on želi nastaniti u našoj duši posvuda, a ne samo u najdubljem središtu duše. On se želi nastaniti u našim mislima, u našim odlukama, u našim osjećajima, u našim maštanjima i u našim sjećanjima. Naša je duša poput nekog unutarnjeg, duhovnog grada, poput nekog nevidljivog prostora koji je nastanjen raznim stanovnicima: u nama stanuju naše misli, naši osjećaji, naša sjećanja i maštanja, a nadasve i najvažnije od svega u nama stanuju naše odluke. Mi imamo razum, emocije, maštu, pamćenje i volju. Kažemo čak slobodnu volju, a u stvari imamo slobodni izbor, dok pravu slobodu baš i nemamo jer je sloboda moć ili snaga za izbor dobra, dok je slobodni izbor mogućnost biranja između više mogućnosti.

Tko čini grijeh, rob je grijeha, kaže Isus jer svako opredjeljenje za zlo stvara naviku, rađa neku stvarnu ili umišljenu korist, neki doživljaj užitka, makar kratkotrajan i ograničen, te u našemu mozgu počinje se povezivati niz neurona, moždanih stanica koje imaju aksone, dendrite i sinapse, u stabilne ili trajne cjeline, neke vrste puteljaka ili stazica kojima lakše teku poruke, mi bismo rekli misli, odluke, maštanja, sjećanja i osjećanja. Što se više neki čovjek predaje užitku u alkoholu, to više proizvodi veza u mozgu koje se sjećaju toga uživanja, maštaju ili priželjkuju ponavljanje toga užitka jer je to za mozak, odnosno za osobu ugodno, donose se sve lakše i češće odluke da se to iskustvo ponovi, a ne misli se na okolnosti i posljedice. A posljedice sve češćeg uživanja u alkoholu, drogi, cigareti, kockanju ili klađenju, gledanju pornografije, samozadovoljavanju, preljubu, prelistavanju društvenih mreža, interneta, impulzivne kupnje i trošenja radi vlastite gratifikacije i zadovoljenja potrebe da se time potvrdi vlastita vrijednost u nutarnjem, psihičkom simboličkom svijetu duše, sve to dovodi do porasta razine neurotransmitera dopamina, a onda do njegovoga pada ili razgradnje koja ide ispod normalne razine koncentracije toga živčanoga prijenosnika u mozgu. Time se stvara dojam zasićenosti, depresije, tjeskobnosti, uplašenosti, zabrinutosti, dosade i želje da se iskustvo ponovi na višoj razini, većom jačinom, s više alkohola, droge, cigarete, kocke ili klađenja, gledanja pornografije, češćim samozadovoljavanjem, preljubom, prelistavanjem društvenih mreža sve površnijim načinom, sve većim obimom impulzivne kupnje i trošenja novaca. K tome, nije samo količina užitka ona koja mora rasti da bi se postigla ona početna sreća, zadovoljstvo i blaženstvo koje je čovjek osjetio prililkom prvog postignutog užitaka ili koristi koji stvaraju ovisnost ili navezanost, tj. robovanje grešnoj navici. Osim što čovjek želi i žudi u mozgu, zbog već utvrđenih puteljaka i stazica komunikacije među neuronima, te zbog koncentracije dopamina na sinapsama, za sve većim količinama alkohola, druge, kocke (novca), pornografije, preljuba i samozadovoljavanja, pa do sve većeg broja kupljenih stvari: čovjek želi i žudi i za kvalitativnom promjenom tako da se od pive i vina prijeđe na žestoka pića koja će brže i lakše dovesti do osjećaja opijenosti ili pijanstva, od marihuane i lakših droga prelazi se na kokain i heroin, od običnih kombinacija u klađenju ili kockanju počinju se tražiti neki komplicirani sustavi kako pobijediti kladionicu ili kazino, isto tako se od obične pornografije koja se sve češće gleda, prelazi na neke poremećene stvari kako bi se osjetili neko uzbuđenje budući da se čovjek brzo navikne na jedno te isto normalno. Pa onda treba homoseksualna pornografija, pa zoofilija i na kraju se sa gledanja prelazi na djela. Ugovaraju se susreti i uključuje se u grijeh i drugu osobu s kojom se uživo, a ne samo preko slika na računalu, želi ostvariti dodir, zadovoljstvo, užitak. I u kupnji se počinju kupovati sve rjeđe, vrednije i ljepše stvari, sve dok se ne završi u kolekcionarstvu ili opsesivnom skupljanju neki predmeta koji po sebi nemaju objektivnu vrijednost za svakodnevni ili vječni život.

Rađa se navezanost na užitak, na predmete ili na osobe, kako to naziva duhovnost, a to se u psihologiji naziva ovisnost. Toga se, kao grijeha, moramo osloboditi kako bismo Isusu omogućili da se on rodi i oblikuje u nama, tj. u našoj duši ovoga Božića. Sami se ne možemo osloboditi nikakve ovisnosti ili navezanosti, pa nam tu treba Duh Sveti ili pomoć Božja, pomoć molitve, duhovnog života, a ponekad i psihologije. Rađanje ili oblikovanje Boga u našoj duši događa se postupno i ide tako da sve više naših misli bude zaokupljeno Bogom, da na njega sve više i češće mislimo, da o bude predmet našega razmišljanja. A onda i način našega razmišljanja mora postati božanski. Zatim, svaku svoju odluku moramo uskladiti s Bogom, svaka naša volja mora biti u skladu s voljom Božjom. Moramo se boriti iz dana u dan da želimo ono isto što želi Bog, a da izbjegavamo ono što on ne želi. Kad se naša volja posve uskladi s voljom Božjom, mi ćemo postati kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo, tako da nikad nećemo poželjeti zlo, a uvijek ćemo željeti samo dobro. U nama moraju biti isti osjećaji koji su u Kristu Isusu, kako to govori Novi zavjet (usp. Fil 2,5). Isto tako naša maštanja i sjećanja moraju biti pročišćena: moramo se odreći svakog sjećanja na grijeh i svakog maštanja o grijehu, svakog zamišljaja bilo čega grešnoga.

Naravno, razumijemo da sve ovo što smo opisali malo prije ne možemo postići preko noći i savršeno na ovome svijetu. Potrebna je dugogodišnja priprema i proces da stignemo do savršenstva. Većina kršćana ne stigne ni do početnih stadija ovoga oblikovanja Boga u njihovim dušama jer nemaju ljubavi, zanimanja, interesa ili dobrote prema Bogu. Uopće se ne zanimaju za to područje. Na Boga i na duhovni život gledaju kao na jedno od područja ljudskog interesa ili djelovanja, kao što može biti sport, kultura, znanost, bogaćenje, obiteljski život, zabava ili nešto deseto. Ukoliko nemamo nikakvog interesa za violinu, fagot, klavir ili neki drugi instrument, ništa što je vezano za glazbu: klasičnu ili suvremenu, neće nas zanimati: ni skladatelji, ni izvedbe ni virtuozi ni koncerti, niti ćemo kamo ići niti ćemo što pratiti preko interneta, televizije, radija ili novina iz tog područja. Isto vrijedi za nogomet, rukomet, košarku, tenis ili automobilizam. Ako nas sport ne zanima, nećemo to pratiti, nećemo se time baviti, nećemo trenirati, gledati, pamtiti trenere, igrače, rezultate, nećemo znati ništa o tehnikama postizanja golova, koševa, poena, o pobjedama, natjecanjima i slično. Isto tako, budući da većinu kršćana uopće ne zanima Bog, duhovni život, vjerski život, molitveni život ili put, neće ništa znati procesu vlastitog pobožanstvenjenja, preobrazbe u Boga, o Božjem nastanjenju u čovjekovoj duši, o njegovom duhovnom rođenju i oblikovanju u nama.

Pa dobro, onda kad umru, sve će ih to dočekati nakon smrti. Tamo će se samo tim baviti jer će samo to biti važno i samo to će u stvari i postojati. Ako se nisu bavili uopće duhovnim životom, onda će tamo morati početi od samih početaka i onda će jako dugo trebati da postignu savršenstvo, čistoću i svetost koji su potrebni za ulazak u raj, u stanje vječnog blaženstva i sreće. Nama je svima cilj da stignemo u raj jer ćemo jedino tamo biti savršeno sretni i radosni, mirni i zadovoljni; svi mi želimo izbjeći patnju, trpljenje, bol, muku i stanje nesretnosti i nezadovoljstva. Jedini način da to postignemo jest da se Bog rodi ili oblikuje u nama, da nas Bog pobožanstveni i preoblikuje u sebe. Tome služe sakramenti, molitva, duhovno čitanje, pobožnosti, askeza, vježbanje u krepostima i njegovanje vrlina, izbjegavanje grijeha, ovo došašće kao vrijeme pripreme za Božić, za proslavu Božjega rođenja. Ne samo njegovog rođenja u Betlehemu, nego i njegovog rođenja u našoj duši. Bog želi biti prisutan u našim životima i u našim mislima, u našim maštanjima, u našim sjećanjima, osjećajima i u našim odlukama. Krenimo od ovoga došašća u susret Bogu, počnimo se pripremati za njegov dolazak k nama i za naš dolazak pred njegovo lice.

Amen.