Srijeda, 14. 2. 2024., PEPELNICA
ČITANJA:Jl 2,12-18; Ps 51,3-6a.12-14.17; 2Kor 5,20 – 6,2; Mt 6,1-6.16-18

Draga braćo i sestre! Ove nas je godine Bog usrećio blagoslovljenim podudaranjem blagdana svetog Valentina i Pepelnice, početka korizme. Sveti Valentin je zaštitnik brakova i mladenaca, a ne zaljubljenih i bludnika koji javno i dugotrajno, bez pokajanja i obraćenja prakticiraju kršenje šeste Božje zapovijedi. Sveti Valentin nije zaštitnika bluda i bludnika i bludničenja po hotelima, restoranima, saunama, spa i wellness centrima, bludilištima, po izletima po nudističkim plažama gdje se događa spolni grijeh, a ne ljubav! Sveti Valentin je zaštitnik čiste, božanske ljubavi koja nema ništa zajedničko s požudom, razvratom i bludom. Kao što je nekad kršćanstvo pretvaralo poganske blagdane u kršćanske i davalo poganskim svetkovinama kršćanski karakter, tako sada vrag i njegovi sluge u ovom svijetu pretvaraju kršćanske blagdane u svoje poganske običaje i koriste kršćanske svece i svetkovine za prikrivanje svojih nečasnih namjera.

         Ne može se štovati sv. Valentina i slaviti njegov blagdan, a – recimo – živjeti nevjenčano u priležništvu, bludnosti i nečistoći, u strasti, požudi i pohoti spolnoj. „Doista, ovo je volja Božja: vaše posvećenje – da se uzdržavate od bludnosti, da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju, a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga... Jer Gospodin je osvetnik za sve to, kao što vam već rekosmo i posvjedočismo. Bog nas, doista, nije pozvao na nečistoću, nego na svetost.” (2Sol4,3ss)

         I zato braćo i sestre, prihvatimo poziv današnjega dana, početka korizme, a to je: obraćenje, pokora, post, odricanje, molitva i milostinja. U mnogim ukazanjima, od Lourdesa preko Fatime do Garabandala u Španjolskoj, Blažena Djevica Marija je pozivala na pokoru i obraćenje. Tijekom devetog ukazanja u Lourdesu, Gospa je zamolila Bernardicu da ostruže zemlju u špilji ukazanja, rekavši joj: “Idi na izvor, pij s njega i ondje se operi”. Ovim postupcima otkriva nam se tajna srca Isusova: “Jedan mu vojnik kopljem probode srce i odmah poteče krv i voda.” Bilje i blato predstavljaju srce čovjeka ranjeno grijehom. Međutim, u najdubljim kutovima tog srca nalazi se sam Božji život označen Proljećem. Bernardica je upitana: “Je li ti Gospa išta rekla?” Ona je odgovorila: “Da, s vremena na vrijeme, rekla je: “Pokora, pokora, pokora. Moli za grešnike”. Pod “pokorom” valja razumjeti postove, odricanja, mrtvljenja i druge kršćanske vježbe za postizanje “obraćenje” i rast u krepostima. Nakon Drugog vatikanskog sabora ostala su samo dva dana u godini kao zapovjedani post za katolike: na čistu srijedu i veliki petak. To nije dovoljno za izgradnju kreposti posta ili odricanja. Naime, krepost je trajno pozitivno stanje duha u nekoj dobroj stvari po Božjim mjerilima. Da bi se trajno ostvarilo neko postojano stanje, potrebno je mnogo vježbe i ponavljanja, pa je potrebno više puta na godinu postiti. A onda, ako nemamo nekog reda ili ritma, povremeni i izolirani čini postaju kao pas bez gospodara, lutaju amo tamo i ne stižu nikakvom cilju niti ostvaruju ikakvu korist. Kao što nastava svaki radni dan u školi počinje u osam sati ujutro, tako i naše molitve i postovi moraju imati neki red, neko vrijeme, neko uobičajeno ponavljanje. Barem nemrs petkom, i to svaki petak u koji ne slavimo neki veliki blagdan: neki puta sveti Josip ili Velika Gospa padnu u petak, pa nećemo onda postiti i nemrsiti, ali zato možemo to prebaciti na subotu iza blagdana ili na četvrtak prije blagdana.

         Od 1961. do 1965. Blažena se Djevica Marija ukazivala četirima djevojčicama u mjestu Garabandal u Španjolskoj i važno je izdvojiti dvije poruke naše Gospe:

“Moramo se mnogo žrtvovati, činiti mnogo pokore i posjećivati Presveti Sakrament. Ali prvo moramo biti jako dobri. Inače će nas stići kazna. Čaša [gnjeva Gospodnjega] se već puni i ako se ne promijenimo, stići će nas velika kazna.“ Tako je jedna od vidjelica prenijela Marijinu poruku s početka ukazanja. S majčinskom jednostavnošću, Presveta Marija dala je svojoj djeci naznake koje trebaju čuti za dobro njihove duše. Ako ne idemo križnim putem, ako Euharistija nije središte našeg života, ako nismo dobri, ako se ne obratimo, Gospodin neće imati izbora nego intervenirati kako bismo shvatili važnost onoga što je na kocki: naše spasenje.

„Budući da moja poruka od 18. listopada nije poslušana i objavljena u svijetu, kažem vam da je ovo posljednja. Prije se čaša punila. Sada je prepuna. Mnogi kardinali, mnogi biskupi i mnogi svećenici idu putem u propast i vode mnoge duše sa sobom. Svetoj se Euharistiji pridaje sve manje važnosti. Svojim trudom morate odvratiti gnjev Božji od sebe. Ako od Njega zatražiš oprost iskrenim srcem, On će ti oprostiti. Ja, vaša Majka, preko svetog Mihaela Arkanđela, želim vam reći da popravite svoje živote. Sada ste u zadnjim opomenama! Jako vas volim i ne želim vašu osudu. Zamolite nas iskreno i mi ćemo ispuniti vašu molbu. Morate se više žrtvovati. Razmišljanje o muci Isusovoj.“ Bila je druga Marijina poruka.

„Poruka, iako kratka, bila je vrlo gusta i nije samo opisivala bolnu situaciju kroz koju je prolazila Katolička crkva, pred završetak Drugog vatikanskog sabora. No 18. lipnja 1965. Conchita, jedna od vidjelica u zabačenom mjestu u Španjolskoj, nije mogla znati što se događa u Rimu, jer se u Španjolskoj jedva znalo za tešku doktrinarnu i svećeničku krizu koja je počela izbijati u srcu Crkve. Ipak, uskoro će kriza – izazvana ne samim koncilom nego manipulacijama i nerazumijevanjem koncilskog učenja – postati izvorom duboke patnje, pa čak i sablazni za cijelu Crkvu.

Moraju se, dakle, učiniti mnoge ŽRTVE… Mora se učiniti mnogo POKORE… Moramo mnogo posjećivati Presveti Oltarski Sakrament i klanjati mu se. Imamo u našoj župi svake prve subote u mjesecu klanjanje, dođimo! Ali prije svega moramo biti JAKO DOBRI… Da bismo to mogli, moramo biti u dodiru s Bogom, moramo redovito moliti i krotiti svoje želje, svoju samovolju, moramo imati stegu i reda u životu, askezu koja će nas dovesti do mistike, do prijateljstva s Bogom u ljubavi prema njemu, što je glavna poruka i ove korizme i ovog blagdana svetoga Valentina.

Amen.