Nedjelja, 11. 2. 2024., ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:Lev 13,1-2.45-46; Ps 32,1-2.5.11; 1Kor 10,31 – 11,1; Mk 1,40-45

Draga braćo i sestre!

Postoji tjelesna guba, to je kožna bolest, a postoji i duhovna guba, a to je grijeh ili zločestoća. Kako su u Starom zavjetu rješavali problem tjelesne bolesti gube koja je bila zarazna i širila se s bolesnog čovjeka na zdravog? Pa, čuli smo u prvom čitanju: nije bilo lijeka, nije se mogla bolest liječiti, nego je trebalo spriječiti širenje bolesti i prijelaz gube s bolesnog čovjeka na zdravog. Zato je izdana zapovijed: „Sve dok na njemu bude bolest, neka stanuje nasamo: neka mu je stan izvan tabora“.

I mi imamo među krizmanicima duhovnu gubu koja je uglavnom zahvatila muške krizmanike, a ta duhovna guba se sastoji od zločestoće, nereda, ometanja župnog vjeronauka, izrugivanja Boga, vjere, svećenika, crkve i onih vjeroučenika koji žele nešto na vjeronauku naučiti. Bacaju se stvari po crkvi za vrijeme vjeronauka, glasno se govori dok vjeroučitelj drži predavanje, upada se vjeroučitelju u riječ bez potrebe i opravdanja, ometa se vjeroučitelja da ne može izgovoriti cijelu rečenicu i diktirati vjeroučenicima sadržaj vjeronauka, namjerno se ometa svećenika, dobacuju se riječi i rečenice koje ismijavaju, izruguju, omalovažavaju ili ponižavaju svećenika, Boga, sadržaj vjeronauka, ne sluša se kad svećenik naredi da bude tišina i mir u crkvi, nastavlja se prkositi i inatiti, nema poslušnosti, nema poštovanja ni prema Bogu, ne prema crkvi kao svetom mjestu, ni prema svećeniku kao starijem čovjeku i vjeroučitelju. Namjerno i svjesno se prekida i ometa izlaganje vjeronauka kako ni oni koji ometaju ni ostali koji žele nešto naučiti ne bi ništa usvojili, naučili, zapamtili ili dobroga čuli.

To ometanje vjeronauka traje uporno, ustrajno i neprekinuto cijelo prvo polugodište. To je znači posve sigurno i nedvojbeno svjesno i namjerno ponašanje za koje je župnik više puta tražio da prestane i da se promijeni, ali muški vjeroučenici s iznimkom trojice ili četvorice vjeroučenika, uporno nastavljaju činiti zlo i ponašati se tako da galame, govore na glas, upadaju svećeniku u riječ, prekidaju predavanje, bacaju predmete po crkvi, laserskom napravom obasjavaju svećenika i druge vjeroučenike dovodeći u opasnost zdravlje ljudi u crkvi jer laserska zraka može izazvati trajno doživotno i nepopravljivo oštećenje vida. Bacaju smeće pod klupe, dobacuju podrugljive i pogrdne riječi i rečenice, stvaraju atmosferu ruganja, podsmijavanja, omalovažavanja vjere, Boga, svećenika, svetog mjesta i stvaraju ozračje u kojem je nemoguće s poštovanjem govoriti o svetim i Božjim stvarima. Isus je jasno rekao na jednom mjestu u evanđelju: „Ne dajte svetinje psima! Niti svoga biserja bacajte pred svinje da ga ne pogaze nogama pa se okrenu i rastrgaju vas.“ Nakon cijelog polugodišta u kojem sam pozivao na obraćenje, na promjenu i na popravak stanja ništa se nije promijenilo, nego su muški krizmanici, s izuzetkom onih nekoliko, nastavili i u drugom polugodištu ometati izvođenje župnog vjeronauka, tako da sam ja odlučio tome stati na kraj. Imali su dovoljno vremena i prigoda da se poprave i promijene. Kako nisu željeli ozdraviti, kako ustraju u svojem zlu i zločestoći, kako su uporni u svojoj duhovnoj gubi, onda sam ja odlučio da više ne dopuštam duhovno bolesnima da čine štetu zdravima, pa kao što kaže evanđelje, ja više neću davati svetinje psima niti svoga biserja, tj. izlaganja i poučavanja vjere i morala bacati pred svinje. Duhovno bolesne i duhovno gubave vjeroučenike ćemo izolirati i isključiti iz župnog vjeronauka.

Zato slijedeću subotu svi muški krizmanici (osim tri koja znaju da su izuzeti), moraju doći u pratnji nekoga od roditelja ili staratelja. Ukoliko nijedan od roditelja ne može biti sa svojim djetetom cijelo vrijeme vjeronauka u crkvi, takav krizmanik neka ne dolazi na vjeronauk jer župnom vjeronauku više ne smije prisustvovati do kraja održavanja vjeronauka. Na krizmu će ići svi, bez obzira dolazili na vjeronauk ili ne, ali na vjeronauk ne smiju dolaziti bez pratnje odrasle osobe. Kad nema lijeka, kao što za tjelesnu gubu nije bilo lijeka u Starom zavjetu, kako smo čuli u prvom čitanju, onda ne preostaje drugo nego izolacija, karantena i isključivanje bolesnih i nečistih iz društva zdravih.

Isus je u evanđelju ozdravio jednog gubavca, pa to znači da i naši duhovni gubavci mogu ozdraviti, a za to će im biti potrebna prisutnost odraslih osoba koje će ih gledati, slušati i nadzirati tijekom cijelog trajanja župnog vjeronauka. Znači, ili ozdravljenje, tj. promjena i poboljšanje ponašanja u crkvi za vrijeme župnog vjeronauka, ili isključenje iz zajednice.

Onaj koji se bude ogubavio, … Sve dok na njemu bude bolest, neka nečistim ostane, a kako je nečist, neka stanuje nasamo: neka mu je stan izvan tabora.

Drugim riječima, u crkvu može samo ako se počne ponašati dobro i pristojno, tj. ako ozdravi od svoje duhovne gube, od svoje zločestoće i od svjesnog, namjernog i upornog ometanja i omalovažavanja vjeronauka, vjere, Boga, crkve i svetog mjesta.

Amen.