XXXIII. tjedan kroz godinu, nedjelja, 17. 11. 2024.,
ČITANJA: Dn 12,1-3; Ps 16,5.8-11; Heb 10,11-14.18; Mk 13,24-32

Draga braćo i sestre!

Bog je u isto vrijeme i ljubav i pravda: moramo se na to priviknuti i imati obje istine u svome srcu. Ne smijemo zanemariti niti jednu jer ćemo se inače izgubiti. Svojim duhovnim stvorenjima, anđelima i ljudima, Bog je dao slobodnu volju da posve slobodno izaberu ljubav i da na ljubav odgovore ljubavlju. To je pravedno i ispravno ili istinito. Tako treba biti. No, jedan dio anđela je izabrao pobuniti se protiv Boga i protiv njegove ljubavi, istine, mudrosti i protiv njegove slobode, protiv Božjega nauma i rasporeda stvaranja, a onda su na pobunu nagovorili i ljude. Adama i Evu je Lucifer nagovorio da ne vjeruju u ljubav koju Bog ima prema njima, da ne vjeruju da će im Bog davati sve što im treba za sreću, zdravlje i život, pa im je savjetovao da pokušaju spasiti sami sebe, da ne očekuju od Boga darove za sreću, zdravlje i život, nego neka to sve sebi ugrabe svojim silama, pravima, zaslugama, svojim djelima, sposobnostima i vještinama.

Taj grabež, to nasilje i krađa, to pohlepno i požudno prisvajanje i onoga što nam stvarno treba i što nam ne treba, a što ide preko leđa drugih i protiv pravednosti, to što se krade i grabi, sve je to prokleto. Oteto – prokleto, tako se kaže i ispravno ili istinito se kaže. Naime, kad god se nešto na silu grabi, uvijek se nanosi šteta i nepravda drugim stvorenjima, pa i Bogu na neki način jer ga svojim zločinima žalostimo, vrijeđamo i razočaravamo. No, to što na silu grabimo ili krademo od drugih, to je kao da smo zamahnuli nekim klatnom prema drugima, pa ako su nam drugi dali svoj pristanak da ih pogodimo, onda će to klatno pogoditi te druge, ali se onome koji je klatno zaljuljao neće ništa dogoditi. No, ako žrtva nije dala svoje pristajanje, onda će se klatno zla vratiti onome koji ga je zanjihao i pogodit će ga svom žestinom, to jest neće pobjeći ili izbjeći pravdi i pravednosti. Ovo je osobito vidljivo ili istinito kad netko protiv vas nabacuje kakvo prokletstvo ili urok ili vam želi nabaciti kakvo zlo uz pomoć nadnaravnih bića i sila. U tom slučaju je jako važno da onaj koji vam hoće napakostiti ili naštetiti ima vaš slobodni pristanak da vas zlo dohvati ili pogodi. Sad ćete reći: pa tko je lud da daje svoj slobodni pristanak na vlastito zlo ili na vlastitu štetu? O, iznenadili biste se koliko su ljudi često glupi, naivni ili zločesti, pa im grijeh ne samo oslabi volju, nego i potamni razum, te nemaju snage oduprijeti se zlu ili ne znaju, nisu uopće svjesni da daju svoj voljni pristanak na neko zlo. I tako mnogo puta istrpe tuđe zlo, a ne bi trebali. No, ukoliko se mi držimo Boga, ukoliko se redovito ispovijedamo, pričešćujemo, redovito molimo, idemo u crkvu, primili smo krštenje, potvrdu i crkveno vjenčanje, ukoliko smo u braku, dakle, ako imamo sakramente i imamo molitvu i duhovni život, povremeno postimo, hodočastimo, dajemo milostinju, činimo dobra djela i slično, onda nas Bog štiti kao svoje izabranike, o kojima govori današnje evanđelje i koje će štititi njegovi dobri anđeli, a ti anđeli će i sabrati onda te izabranike Božje ili prijatelje Božje, poput žita u Božju žitnicu; drugi, koji nisu žito, nego pljeva ili slama, njih će spaliti oganj neugasivi u paklu.

Svaki grijeh je u stvari neka otimačina ili krađa od Boga ili od bližnjih. Ne krade se samo novac, nakit, zemlja, stoka, auti ili materijalne stvari općenito. Od vas se može ukrasti i zdravlje, sloboda, dostojanstvo, znanje i mnoge druge duhovne stvarnosti i stvari. Netko vam može ukrasti i vrijeme, može vam netko oteti i dragu osobu. Nije se jednom u povijesti dogodilo da je jedan muškarac drugome ukrao ženu ili djevojku; ili da je netko nekome ukrao dijete, da je netko nekoga nagovorio da vas mrzi i da vam više ne bude prijatelj; tako se kradu prijatelji, susjedi, poznanici, rodbina; koliko puta se na ostavinskim raspravama dogodilo da se brat posvađao sa sestrom jer je brata njegova žena okrenula protiv njegove sestre i zbog nasljedstva i podjele ostavine više ne razgovaraju niti se međusobno ne pomažu.

Mnogo puta se meni dogodilo da su razni ljudi htjeli na silu dobiti od mene, pa i od Boga neki sakrament na koji nisu imali pravo, ili dobiti potvrdu da mogu kumovati kad po Crkvenom zakonu i po pravdi Božjoj ne mogu i slično. Ukoliko ja nisam dao svoj pristanak, a oni su se zainatili da to dobiju na silu, obično su lagali biskupu ili nekim smicalicama, lažima i lukavstvima postigli da dobiju mimo mene i mimo Božjeg slobodnog pristanka to što hoće pod svaku cijenu, na način na koji to oni žele i u vrijeme u koje to oni žele. Time su protiv mene zanjihali klatno zla, ali me nisu uspjeli time pogoditi ili oboriti ukoliko ja svojim slobodnim pristankom nisam pristao na neki grijeh ili zlo. Nije bilo važno samo to da nisam slobodno pristao na to što su tražili, nego je bilo važno da ne pristaje dragovoljno ni na kakvo zlo, to jest da budem stalno u prijateljstvu s Bogom, ispovjeđen, pričešćen, da budem u milosti Božjoj. Jer ti ljudi nisu bili zadovoljni samo time da postignu što su htjeli, nego su u isto vrijeme željeli i osvetu prema meni koji sam im uskratio pristanak na dobivanje na silu toga na što nemaju pravo. Ja sam samo želio da to što traže dobiju na pravi način i u pravo vrijeme, ali je došlo do sukoba s njihovom nestrpljivošću, ohološću ili nasiljem, pa su zanjihali klatno zla protiv mene. No, to klatno me nije nikada pogodilo ili me oborilo, kad god sam bio pod zaštitom Božjoj, tj. u prijateljstvu s njim. Stoga je jako važno, da kad vidite da ste pod napadom zlih ljudi ili zlih duhova koji ih nadahnjuju i nagovaraju, da se odmah pođete ispovjediti, da se dovedete u stanje milosti Božje, da se pričestite, da si izmolite potpuni oprost za sebe, da upotrijebite sve duhovno oružje i oruđe koje vam je na raspolaganju, da vas Bog zaštiti, jer mi smo u ratu, u duhovnom ratu.

Jako je važno da u svom životu znamo prepoznati znakove po kojima ćemo vidjeti ono nevidljivo. Upravo o tome nam i govori današnje evanđelje: o čitanju i prepoznavanju ZNAKOVA koji nam vidljivo govore o nevidljivim stvarnostima. Kaže današnje evanđelje: U one dane, nakon velike nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. … A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! Eto, to su znakovi koje moramo vidjeti. Isto tako, kad primijetite da vas netko kleveće, ogovara, da vam radi iza leđa, da vam nešto snuje i sprema, kad vidite i osjetite da netko od vas nešto krade ili da silom hoće slomiti vašu slobodnu volju i slobodni pristanak, morate se pripremiti. Ispovijed, pričest, potpuni oprost, molitva krunice, zagovor BDM, post, blagoslovljene medaljice, hodočašće, milostinja… Sve je to priprema za primanje posebne zaštite Božje, a najvažnije je poštivati njegove zapovijedi jer smo onda u području posebne zaštite Božje. I tada će se obistiniti riječ iz Prve poslanice svetog Ivana apostola: „Znamo: tko god je rođen od Boga, ne griješi; nego Rođeni od Boga čuva ga i Zli ga se ne dotiče.“ (1Iv 5,18) Dokle god ne griješimo, dokle god poštujemo deset zapovijedi Božjih, Zli nas se ne dotiče, ni izravni napadi zlih duhova, ni posredni napadi putem zlih ljudi; možemo istrpjeti napade, ali nećemo istrpjeti nikakvu vječnu štetu. Jer pravo je da Bog vašim mučiteljima mukom, a vama, mučenima, zajedno s nama spokojem uzvrati kad se Gospodin Isus objavi s nama, zajedno s anđelima svoje moći, u ognju žarkome i osveti se onima koji ne poznaju Boga i ne pokoravaju se evanđelju Gospodina našega Isusa. Oni će biti kažnjeni vječnom propašću, daleko od lica Gospodnjega i od slave njegova veličanstva, kada – u onaj Dan – dođe da se proslavi u svojim svetima i da se prodiči u svima koji povjerovaše. (2Sol 1,6-10). Kaže Sveto pismo Novoga zavjeta.

Amen.