Nedjelja, 24. 11. 2024., ISUS KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA
ČITANJA: Dn 7,13-14; Ps 93,1-2.5; Otk 1,5-8; Iv 18,33b-37

Draga braćo i sestre!

Krist je kralj svega stvorenja jer je on Stvoritelj svega i vlasnik je svega što je stvorio. I ovaj svijet i svi mi u njemu pripadamo Bogu. A Bogu pripadaju i svi anđeli i sav duhovni svijet. Samo što je Bog dao anđelima i ljudima slobodnu volju da bi njegovu ljubav slobodno prihvatili, ali dio anđela je to odbio, a i mnogi ljudi su izrazili i još uvijek izražavaju nevjeru u ljubav koju Bog ima prema nama, te čine osobne grijehe.

Prošli tjedan smo rekli u propovijedi da je Bog ne samo ljubav nego i pravda i da svi oni koji čine neki grijeh u stvari čine nasilje nad slobodnom voljom i slobodnim pristankom drugih, nešto kao da otimaju ili kradu. A krasti se može ne samo materijalne stvari nego i vrijeme, dobar glas, ugled, uspjeh, sreću od drugih ili zdravlje, pa i sam život. Takva vrsta nasilja, otimačine i krađe, vrijeđanja ili silovanja tuđe slobodne volje i pristanka može se usporediti sa zamahivanjem nekim klatnom koje nasilnik, kradljivac ili grešnik zaljulja prema svojoj žrtvi ili prema svojim žrtvama. Ukoliko nema slobodnog pristanka žrtve na zlo i grijeh, onda se po pravdi to klatno vraća zločincu i grešniku i pogađa ga onom snagom kojom bi pogodilo njegove žrtve.

Kad vidimo da nas netko progoni i da od nas nešto otima na silu, kad vidimo da nam neko nanosi zlo, štetu, nepravdu i slično, jako je važno, rekao sam, da mi budemo u miru s Bogom, da budemo pomireni s njim, u prijateljstvu s njim, a ako imamo kakvoga grijeha na duši da se odmah pođemo ispovjediti ili da učinimo savršeno pokajanje ako se ne možemo ispovjediti. Važno je i pričestiti se i paziti da ne kršimo deset zapovijedi jer smo onda, ako ne kršimo deset zapovijedi, u području posebne Božje zaštite.

Nije dobro uzimati stvari u svoje ruke i osvećivati se izravno onima koji nam čine zlo jer je Isus rekao da se ne opiremo zlome i da na zlo ne uzvraćamo zlom, nego da to prepustimo njemu, Sucu pravednome. Naime, budući da je on Kralj, on ima svu vlast u svojoj ruci, pa će tako presuditi pravedno između čovjeka i čovjeka. Srdžba ljudska ne čini pravde Božje, kaže isto tako Sveto pismo.

Mi se možemo i moramo moliti za posebnu Božju zaštitu, učinit ćemo i ljudski ono što je moguće da se zaštitimo i obranimo, ali se ujedno možemo i trebamo moliti izričito da Bog obrati ili suzbije naše neprijatelje i protivnike, da svakome vrati po djelima njegovim, osobito ako onaj koji čini zlo uporno ne odustaje od svojega zla te ne pokazuje znakove pokajanja ili popravka, promjene ili želje da nadoknadi štetu, popravi zlo i ispriča se. Mi ne možemo izvana savijati volju Božju niti Boga na nešto prisiljavati. Ali ga možemo i trebamo moliti da umanji srčanost našim neprijateljima i da pomrsi planove našim protivnicima, te da uspostavi pravdu i donese naknadu nama ukoliko smo stvarno oštećeni.

Duhovna bića imaju pet sposobnosti ili moći: volju, razum, osjećaje, sjećanje i maštanje. Najvažnija je volja ili slobodna volja, slobodni izbor ili pristanak, odlučivanje. Duhovno biće je to uzvišenije ili jače, što mu je jača volja, a Božja volja je najjača i nitko njega ne može prisiliti ni na što. On je Kralj, on je Svevladar, on je Stvoritelj i najjače i najuzvišenije biće. Njegova volja je jača od svih drugih volja duhovnih bića. Među anđelima ili čisto duhovnim bićima postoji poredak ili hijerarhija te postoje jači i slabiji anđeli, postoje oni koji su bliže Bogu i koji su uzvišeniji od drugih anđela, te su njihove volje jače i oni svoju volju mogu nametnuti nižim anđelima ili im nešto narediti. Kad se radi o dobrim anđelima, oni obično iz poštovanja jednih prema drugima zamole nešto ili lijepo zatraže jer nema potrebe za naređivanjem ili nametanjem budući da su svi dobri anđeli upravo takvi – dobri i spremni vršiti volju Božju, tako da viši anđeli ne bi nikad tražili ili zahtijevali od nižih anđela nešto što je suprotno volji Božjoj ili nešto što je zlo, a niži anđeli ne bi nikad odbili nešto dobro napraviti jer jasno znaju da to što im se određuje dolazi od Boga i može biti jedino dobro budući da Bog nikad ne bi tražio ili naređivao nešto zlo.

Naređuje se nešto zlim anđelima ili vragovima koji su bili neposlušni Bogu i ustraju u svojoj pobuni. Naravno, nakon volje, važan je i razum ili shvaćanje, spoznaja. I opet je veći i uzvišeniji anđeo onaj koji više razumije, više zna, ima veće znanje, spoznaju, razumijevanje i shvaćanje Boga i stvorenih stvari. Tako viši ili uzvišeniji anđeli poučavaju niže anđele i prenose im svoja znanja i spoznaje koje su primili od Boga jer su bliži Bogu i imaju veći razum i veću sposobnost shvaćanja. I mi ljudi možemo jedni drugima objasniti i protumačiti razne stvari, i mi poučavamo jedni drugi, a da bi netko nekoga mogao nečemu naučiti, mora biti pametniji i znati više od učenika, razumije se. I tako je to s ostalim sposobnostima ili moćima duha. Veći ili viši ili uzvišeniji anđeli imaju veće sjećanje ili pamćenje i uzvišenije osjećaje i veću sposobnost zamišljanja ili maštanja.

Ukoliko se vratimo na volju, koja je najvažnija duhovna sposobnost ili moć, moramo reći da naša molitva Bogu, Kralju, Vladaru i upravitelju svega svijeta ne služi tome da mi Boga prisilimo ili privolimo da postupa po našem. Nema potrebe da molimo Boga da našim neprijateljima nanese štetu, osvetu, zlo ili neku kaznu. Osobito nema smisla da mi Bogu govorimo kako će kazniti naše protivnike ili zlotvore. U Bibliji imamo primjer jednog čovjeka koji je za sebe zahtijevao sedmerostruku osvetu, u Knjizi postanka, zvao se Lamek. I naravno da nije to postigao. Štoviše, u Starom zavjetu je Bog postavio zakon: oko za oko, zub za zub. A ne sedam glava za jednu glavu. Mi smo ljudi skloni pretjerivanju: ako nam je netko ubio člana obitelji, mi bismo bili spremni tražiti sedam mrtvih članova iz obitelji ubojice. Sedam života za jedan, sedam zubiju za jedan zub, Ili sedam očiju za jedno oko. Dakle, nema smisla moliti se za brzu i tešku osvetu našim neprijateljima ili protivnicima jer nas Bog u tome neće uslišati. No, isto tako, ako se uopće ne molimo ni za sebe ni za svoju životnu situaciju, Bog neće trčati za nama i pitati nas hoćemo li mi uopće njegovu zaštitu, pomoć ili intervenciju. Bog je sigurno pravedno biće i on postupa po svojoj naravi, a ne po svojim mušicama, hirovima ili izmišljenim prohtjevima. Bog nije ćudljiv, nerazuman ili proizvoljan. On će nagraditi svako dobro i kazniti svako zlo. Na nama je da kad se molimo, molimo tako da ta naša molitva bude znak ili izraz našega pouzdanja i povjerenja u njega, a ne naše diktiranje, propisivanje nekog recepta Bogu ili naređivanje ili naručivanje što to Bog za nas mora napraviti. On nije naš konobar ili neki moćni duh koji će po našim zahtjevima i prohtjevima okolo mlatiti raznim kaznama koga god mi prokunemo ili želimo na njega svesti munje i gromove. Kad je sa svojim učenicima putovao u Jeruzalem, Isus je jednog dana prolazio kroz neko samarijsko mjesto i nisu ga tamo htjeli primiti i ugostiti. Budući da je to bilo ružno i ponižavajuće, dvojica Isusovih učenika su se ponudila i pitala Isusa smiju li moliti Boga Oca na nebu da on s neba udari gromovima i munjama to mjesto i da ga uništi. Međutim, evanđelje nam kaže da je Isus ukorio te svoje učenike, nije ih uslišio i otišao je drugamo, a za to mjesto i za ostala mjesta koja ga nisu primila, rekao je da će na Sudnji dan Sodomi i Gomori biti lakše nego li tome gradu. Postoji vrijeme i način kazne za svako zlo. Neke stvari će Bog riješiti još u ovom svijetu, a neke će ostaviti za vječnost ili za kraj vremena. Budući da je on Kralj i Gospodar, on sa svojim može raditi što hoće. Tako nam je izričito rekao i mi ga tu moramo poštivati. On je Bog, on je Kralj, on je Vladar i Gospodar, njegova je volja najjača i njegova će volja na kraju biti izvršena. Na nama je da se znamo njemu obraćati. I ispravno moliti, pa i za svoje neprijatelje, prepuštajući to Sucu pravednome, kao što je činio sam Isus, kako nam to govori Sveto pismo Novoga Zavjeta. Neka nas Duh Sveti prosvijetli da znamo ispravno moliti i postići uslišanje svojih molitava.

Amen.