Draga braćo i sestre!
Blagdan svete obitelji nas podsjeća na to da onaj koji je veći i jači mora služiti onome koji je slabiji i nemoćniji. Kad se dijete rodi na ovaj svijet, to još nije odrastao i samostalan čovjek nego malo biće potrebno daljnje njege, brige i posluživanja.

Dijete je najprije uzelo nešto malo od oca, sjemenu stanicu, a onda i od majke, te je nadalje uzelo dio majčina tijela na sedam ili devet mjeseci. Na kraju je od majke zatražilo i napor ili žrtvu rađanja, a onda traži dojenje, hranjenje, napajanje, prematanje, buđenje i njegovanje; ukoliko je bolesno, treba i dodatno služenje roditelja koji će ga odnijeti liječniku. Dijete treba i krštenje, pa i to zahtijeva od roditelja napor da nađu kuma ili kumu, da se dogovore s velečasnim, a onda da organiziraju i plate i krstitke.

Do škole dijete treba naučiti hodati, govoriti, spavati, jesti, osloboditi se pelena, samostalno se odijevati i obuvati, a naravno i – moliti. Za dijete treba i moliti i treba ga blagoslivljati. Toliko toga treba dati djetetu, treba ga posluživati. I kad krene u školu treba ga i dalje opremati i pratiti te mu pomoći odrasti i izabrati svoj životni put.

Jesu li roditelji veći i jači, značajniji od djeteta? Jesu sigurno. Jesu li anđeli veći i jači od nas, jesu li uzvišeniji, pametniji i svetiji, jesu li bolji od nas? Jesu sigurno, a ipak ih Bog zamolio, zatražio ili poslao da nas poslužuju, da nas brane, da nam budu anđeli čuvari, da nas nadahnjuju na dobro. Tko je najveći od svih bića koja postoje? Sam Bog. On nikoga ne treba, on je svima dao postojanje, život, pamet, mnoge darove, on sve održava u postojanju i on stoji posred nas, kako sam kaže, kao onaj koji poslužuju. Mi svi trebamo njega, kao što mala i maloljetna djeca trebaju svoje roditelje. Svojoj brizi za nas Bog je pridružio dobre anđele koji nisu smatrali da je poniženje za njih da oni tako duhovni i čisti, tako sveti i uzvišeni, vode brigu o nama koji smo tako niski i tjelesni, vidljivi, ograničeni, priglupu i daleko ispod njihove inteligencije, shvaćanja, pamćenja, sposobnosti, brzine, ljepote, uzvišenosti i snage.

Samo su zli duhovi s prezirom i gnušanjem gledali na sve materijalno i vidljivo. Njima se mi gadimo i Lucifer, vođa zlih duhova, zove se k tome, znamo to iz Božje objave u Svetom pismu: Satan ili Tužitelj. Lucifer je po naravi odvjetnik ili javni tužitelj, pravnik, rekli bismo. On zna sve zakone i zakonitosti koje je Bog stvorio i upisao u duhovna i u tjelesna bića, u nebo i u zemlju. Njemu su poznati svi prirodni zakoni kretanja, ubrzanja, elektriciteta, magnetizma, nuklearnih čestica, kemijskih reakcija, ali i duhovni zakoni, zakoni koje je Bog dao ljudima, pravila i zakonitosti po kojima postoje i djeluju duhovna bića, kako nevidljiva, tako i vidljiva.

Na primjer, budući da su anđeli stvoreni u vječnosti, a ne u vremenu, oni su odjednom dobili sve znanje koje im je potrebno da se za svu vječnost opredijele za Boga i Božju volju i Božji raspored stvaranja i spasenja, ili de se usprotive i postave protiv Boga i protiv njegove volje i nauma. I oni su znali da će njihovo suprotstavljanje Bogu izazvati njihovu patnju i trpljenje u paklu, ali su više mrzili Boga i Božju volju, nego što su voljeli sebe i svoje osobe. Bilo im je draže i njihovo trpljenje u paklu, samo da se ne bi morali pokoriti Bogu i prihvatiti njegovu volju, njegovu rasporedbu i njegove planove i naume.

Stoga strahovitom i neopozivom mržnjom mrze i sve što je Božje, kako dobre anđele, tako i ljude, životinje i biljke, sav ovaj vidljivi svijet. Iako su znali zakonitost da bez Boga i suprotno Bogu ne mogu biti sretni, nisu htjeli biti sretni s Bogom i sukladno Božjoj volji.

Kako je Bog čista, neproračunata i nesebična te slobodna ljubav, tako je on htio da anđeli i ljudi, obdareni od Boga slobodnom voljom, posve slobodno izaberu ljubiti Boga. Bog ne želi ljubav i prijateljstvo na silu. Zato je i anđelima i ljudima morao dati takvu slobodu da ga mogu i odbiti. Nije nam dao slobodu da bismo ga odbili, nego nam je dao slobodu da ga možemo stvarno odbiti kako bi naše prihvaćenje Boga imalo potpuni smisao, vrijednost i težinu, svrhu i stvarnost. Cijena slobodnog prihvaćanja Boga je opasna stvarna mogućnost da se Bogu kaže ne. Jedan dio anđela i jedan dio ljudi je Bogu stvarno i rekao ne. To je tragična mogućnost koja je postala stvarnost i koja po zakonitostima koje je Bog upisao narav stvorenih bića, dovodi pale anđele i zle ljude u stanje vječne muke, tj. u pakao. Tako se, eto, objašnjava, kako Bog, koji je sama ljubav i dobrota, može podnijeti da neka njegova stvorenja završe u vječnim mukama. Bog je želio da radi najveće vrijednosti, da radi vrhunske vrijednosti, a to je slobodno prihvaćanje njegove bezuvjetne i neproračunate ljubavi, mora postojati tragična mogućnost da se Bogu stvarno kaže ne.

Bog je kao zakonitost koja vlada u stvorenim duhovnim bićima, anđelima i ljudima, uspostavio trostrani odnos između svoje božanske ljubavi, božanske pravde i slobodne volje ili slobodnog izbora stvorenih duhovnih bića. Ukoliko stvoreni duhovi, ljudi ili anđeli slobodno prihvate Božju ljubav i njegovu volju, nalaze se u području posebne Božje zaštite i ništa zlo ih se ne dotiče. Ukoliko slobodnom voljom ili slobodnim izborom neko duhovno biće odluči nekome drugome učiniti zlo, a ne dobro, iskazati osvetu, mržnju, otimačinu, nasilje i podlost, snaći će ga pravednost u ovom smislu: ako je žrtva u miru i prijateljstvu s Bogom, ako je žrtva u ljubavi s Bogom, onda je Bog njezin Go’el ili krvni osvetnik, zaštitnik, Spasitelj i Otkupitelj, kako se kod Izaije proroka i prevodi riječ Go’el, onda će se klatno zla koje je zli anđeo ili zao čovjek zanjihao prema svojoj žrtvi promašiti žrtvu i jednakom snagom vratiti se zločincu i pogodit će zločinca svom žestinom, uvijek i sigurno. Zločinac neće nikad izbjeći kazni jer je izvan područja posebne Božje zaštite i pravednost će kad-tad pogoditi i raznijeti, nanijet će mu strahovitu bol i trpljenje. Ukoliko žrtva nije u prijateljstvu, miru i ljubavi s Bogom, ukoliko žrtva na neki način dade svoj slobodni pristanak na zlo, bilo na zlo koje joj čini zločinac, bilo na neko drugo zlo i grijeh, onda klatno zla pogađa žrtvu i ne vraća se ni potpuno ni djelomično zločincu koji ga je zanjihao. Kako Lucifer i njegovi pali anđeli znaju ovu zakonitost, nastoje pronaći rupe u ovoj zakonitosti i paze na koga upućuju svoje napade, na koga zaljuljaju kugle, jer ako se preračunaju, svaki put moraju platiti visoku cijenu, a ni njima se mili trpjeti i patiti ili biti ponižavani više nego što su već sada. Zato je za nas jako važno da se često ispovijedamo, osobito da se brzo nakon teškog grijeha ispovjedimo i pomirimo s Bogom, da se vratimo u područje pomirenosti s Bogom i prijateljstva i njegove posebne zaštite.

Postoji još jedna zakonitost o kojoj se slabo zna, a to je zakonitost odgovornosti ili vlasti. Bog je razna duhovna bića obdario odgovornošću i ovlašću za neka druga bića. Na primjer: za pojedine ljude poslao je njihove anđele čuvare koji su za nas odgovorni i imaju određenu vlast nad nama da nas vode, ispravljaju, usmjeravaju, nadahnjuju. Ne mogu nas na silu dobiti da ljubimo Boga ili izbjegavao grijeh, ne mogu nas izravno tjelesno kažnjavati, osim po izričitom i posebnom Božjem dopuštenju (znamo samo za jedan takav slučaj u povijesti Crkve kad je anđeo čuvar pljusnuo svetu Francisku Rimsku u društvu njenih prijateljica koje su ogovarale, a tom razgovoru se pridružila i sveta Franciska). Postoje anđeli koji su dodijeljeni cijelim narodima, nekim gradovima, pokrajinama, određenim vremenima ili razdobljima. Nadalje, muž je glava obitelji i on im odgovornost i vlast i nad svojom ženom i nad svojom djecom. Ukoliko muž i otac, dakle, glava obitelji, čini javni i teški grijeh, ili čak i tajni i privatni, on izlaže i svoju ženu i svoju djecu, čak i svoje kućne ljubimce, stoku i perad, zečeve, pčele, svoje voćke, i povrće, žitarice, pa i svoje posjede i zgrade, utjecaju zlih duhova koji počinju stjecati određena prava da muče ili zlostavljaju ne samo njega koji griješi, nego i sve koji su pod njegovim autoritetom. On im obvezu brinuti se i materijalno, ali i duhovno za svoje ukućane, svoju obitelj, sve koji su pod njegovim krovom. Ima privilegij ili povlasticu da upravlja, da ga se sluša. Da njegova bude zadnja, ali u ravnoteži s tim ima i tešku obavezu da svoje ukućane blagoslivlja i štiti i duhovno, a svaki grijeh pojedinca, osobito oca obitelji, nosi teške i štetne posljedice za sve one koji su pod njegovom ovlašću, pod njegovim autoritetom kojega je upisao Bog u narav stvari. Biskupi su odgovorni za svoje biskupije, pa tako i njihovi osobi grijesi nanose izravno ili neizravno štetu svima u biskupiji, kako kleru, tako i laicima. Župnici su odgovorni za svoje župe. Iako je Isus rekao da nikoga ne zovemo ocem na zemlji jer je jedan Otac naš na nebesima, to treba znati ispravno tumačiti, za što ovdje nemamo vremena, možda u nekoj drugoj propovijedi, ali mi s pravo zemaljskog tjelesnog oca nazivamo ocem, pa i župnika, redovnika svećenika i kapelana s pravom nazivamo duhovnim ocem jer je od primio od Boga preko biskupa nalog da se za svoje župljane ili laike brine kao otac, ima nad njima duhovnu vlast i duhovnu odgovornost. Koliko para, toliko i muzike!

Zamislite sad koliku su odgovornost i vlast dobili Adam i Eva za sve svoje potomstvo. Njima je Bog objavio da će njihovo ponašanje i njihovi postupci odrediti sudbinu i tijek svih njihovih potomaka, cijeloga čovječanstva! I šta su njih svoje napravili? Probali prokletu voćku! Ni najeli se nisu pošteno, tek zagrizli i gotovo! I upropastiše i sebe i nas. I za sebe i za nas izgubiše besmrtnost, neraspadljivost, prijateljstvo s Bogom, uliveno mistično i nadnaravno znanje o stvorenju, biljkama i životinjama, lijekovima, korisnim stvarima, praktičnim vještinama, metalurgiji, medicini, botanici, fauni, zakonitostima svijeta. I grijehom jednoga, smrt je provalila u ovaj svijet te se razlila i one koji ne sagriješiše osobno grijehom sličnim onom što ga počini Eva i Adam. Doduše, najprije je zavedena Eva i to što je ona naivno tamo nešto ubrala i zgrizla, ne bi bilo tako strašno da ju je Adam u tom trenutku klopio po šaci izbio nesretnu voćku iz ruke, a onda joj odvali poštenu šamarčinu da joj iz usta izleti i taj odgrizak kojeg još nije progutala. No, umjesto da joj se suprotstavi i da je vrati na pravi put, da joj svojim autoritetom zapriječi grijeh, on joj se pridružio, bedaček, sram ga može biti, pa je i on jeo. E, kad je i on jeo, grijeh je bio dovršen.

Srećom pa se tako iz utjelovljene Riječi Božje, iz Sin Božjega koji je postao Sinom čovječjim, može na sve koji su na njega pricijepljeni proširiti oproštenje Božje, oproštenje istočnog i osobnih grijeha, te život vječni, kreposti vjere, nade i ljubavi, obnova slike Božje u čovjeku, milost Kristova, sedam dara Duha Svetoga i razne druge milosti koje vode k vječnom spasenju.

Važno je to što nam govori Evanđelje da je Isus svojim tjelesnim i zakonskim roditeljima bio poslušan te je rastao u milosti i mudrost pred Bogom i ljudima do dana svojega javnoga nastupa a to je bilo na Jordanu nakon krštenja Ivanova.

Amen.