Draga braćo i sestre!
Razgovor između Marte i Isusa koji smo danas čuli u evanđelju često se čita na sprovodima, a onda i tumači kao utjeha pokojnikovoj rodbini i prijateljima. Te riječi imaju razne razine značenja, pa moramo paziti kako razumijemo tekst. Najprije je Martin prigovor Isusu: »Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.« Jer se Marta nadala da bi ga Isus ozdravio prije smrti u ime prijateljstva s cijelom obitelji. No, kako je Isus želio učiniti čudo da bi mnogi povjerovali da je on Spasitelj čovječanstva i Sin Božji, onda je pustio da Lazar umre da bi ga mogao oživiti. To znači da i u našim životima Bog dopušta razna zla da bi nam pokazao svoja čuda kada i kako on želi. Igra li se Bog s nama ili sve u našem životu ima neko značenje? Pa, Bog se ne poigrava s nama i sve u našem životu ima svoje značenje.
Tako je Marta izrazila svoju vjeru u Boga i u Isusa: »Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti. « Pa bilo to i oživljavanje Lazara. Zato joj je Isus rekao: »Uskrsnut će brat tvoj!« Riječ uskrsnuti ima više značenja: u grčkom originalu stoji glagol: ustat će brat tvoj. Ἀναστήσεται (anastesetai) znači i ustati iz sjedećeg ili ležećeg položaja na noge, u uspravan položaj, ali i znači uskrsnuti: oživjeti i preobraziti se u novo i besmrtno, duhovno tijelo. Marta je razumjela da će njen brat »uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.« Tako su tada svi Židovi vjerovali, osim saduceja i njihovih učenika. Tako vjerujemo i mi. Ne znamo kada će doći sudnji dan, ali tada ćemo svi uskrsnuti. To jest svi ljudi će biti oživljeni i dobit će novo, vječno, besmrtno i duhovno tijelo, te će vječno živjeti kao cjeloviti ljudi. Sada nakon smrti naše duše nastavljaju postojati i živjeti kao ljudske duše odijeljene od svojega tijela, mi smo nakon smrti nepotpuni ljudi. A na sudnji dan neki će uskrsnuti, tj. biti oživljeni i preobraženi u novom duhovnom tijelu za život vječni, a neki za pakao, za vječnu muku ili vječnu smrt, pri čemu će riječ smrt značiti odvojenost od Boga, od svjetla, od radosti, od blaženstva i od uživanja.
Riječ uskrsnuti se obično uzima samo u pozitivnom značenju kao oživljavanje tijela i preobrazba tijela u duhovno, besmrtno tijelo koje će biti spašeno od svake patnje i boli i muke, ali striktno govoreći, uskrsnuće je tek preobrazba tijela u novo, duhovno, neraspadljivo i besmrtno tijelo, a njegova vječna sudbina ovisi o čovjekovim djelima i opredjeljenjima. Neki će uskrsnuti na vječni život, slavu i radost i blaženstvo, a neki na vječnu muku, smrt, umiranje i patnju i bol.
Zato Isus pojašnjava Marti: »Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?« Isus, Sin Božji, druga božanska osoba, postavljen je od prve božanske osobe, od Boga Oca kao izvor vječnoga života, besmrtnosti naših tijela, preobraženja i pobožanstvenjivanja naših tjelesa i naših duša; tko u Isusa vjeruje, a riječ vjerovati znači oslanjati se na njega, iskoračivati u njega, biti ovisan o njemu, primati od Isusa kao od svojega izvora i uzroka postojanje, život, zdravlje, sreću i svako drugo dobro, dakle – tko u Isusa vjeruje u biblijskom, u židovskom smislu te riječi, tko priznaje da mu je Isus oslonac, izvor i uzrok postojanja, stamenosti, postojanosti, života, i blaženstva, živjet će vječno, trajno, neprekidno, zauvijek, dokle god mu od Isusa bude dotjecalo postojanje, život, zdravlje, mladost, ljepota, moć, bogatstvo, mudrost i svako drugo blaženstvo. Glagol vjerovati, u hebrejskom jeziku dolazi od korijena aman (אָמַן) a to znači biti čvrst, biti postojan. Kad je taj glagol u uzročnom obliku: moja je postojanost ili čvrstoća prouzročena od nekoga drugoga, onda taj glagol prevodimo glagolom vjerovati. Dakle, vjerovati u Isusa u hebrejskom načinu razmišljanja i govorenja, kako je to prikazano u Ivanovom evanđelju (a Ivan je bio Židov) između Marte i Isusa (a Marta i Isus su bili Židovi) znači priznati da mi od Isusa kao od izvora dolazi i postojanje i život i besmrtnost i blaženstvo i moć i slava i svako drugo dobro.
Zato u tom smislu imamo ovaj dijalog: »Ja sam uskrsnuće i život [ja sam dinamičan, trajan i vječan izvor postojanja i života]: tko u mene vjeruje [tko me priznaje i poštuje kao svojeg Stvoritelja i Spasitelja, kao izvor svakog dobra i tko se na mene oslanja i to pokazuje poštivanjem moje osobe i moje volje tj. mojih zapovijedi], ako i umre [tjelesno, fizički], živjet će [vječno, zauvijek, duhovno]. I tko god živi i vjeruje u mene [tko se oslanja na mene, tko me poštuje kao Boga i izvor], neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?« Odgovori mu: »Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!« [Ja se oslanjam na tebe, ja od tebe primam postojanje, ja priznajem ovisnost o tebi i izražavam ti vječnu i trajnu, neprekidnu i stalnu zahvalnost, poštovanje, ljubav i prijateljstvo.]
Amen.
