Druženje ministranata iz župa koje pripadaju Gospićko-senjskoj biskupiji održano je u Otočcu, geografskom središtu biskupije, u utorak 16. lipnja. Iz naše župe okupilo se devetero zainteresiranih koji povremeno ili redovito ministriraju na nedjeljnim svetim misama, od toga šest djevojčica i tri dječaka. Putovali smo autobusom s ministrantima iz župa Generalski Stol i Tounj.
Polazak u 8.00 sati, a dolazak na odredište oko 9.00 sati. U prostranom dvorištu župe Otočac sve je već čekalo spremno: na štandovima volonteri u crvenim majicama dijelili su nam majice s natpisom “ministrantski susret”, narukvicu kao krunicu s listićem kako se moliti, a na trećem štandu upisali smo svoju ekipu za natjecanje iz odbojke. Malo dalje, iza župne kuće, još veći WOW: postavljeni stolovi i natkriveni šatorom, a tu je i domaći župnik vlč. Goran Antunović uz puno užurbanih pomoćnika iz župe koji su nudili sokove, vode, peciva i kolače. Ničega nije falilo cijeli dan. Ubrzo je počela priprema za svetu misu, a onda u dugačku kolonu s biskupom Markom i svećenicima iz biskupije u procesiji ulazak u crkvu.
Pjevanje na misi predvodi domaći dječji zbor. Nakon čitanja, u propovijedi, biskup uzima mikrofon i silazi među ministrante i razgovara s njima: iz koje su župe, tko im je župnik i sl.? Uputio im je svoju srdačnu zahvalu što su nedjeljom i blagdanima pomoćnici svome župniku oko oltara, te istaknuo da je i ovo druženje svojevrsna zahvala za njihov trud. Više od svega, istaknuo je, da bi trebali uvijek biti za primjer svima i u svome ponašanju gdje god se nalazili, a isto tako da imaju redovite molitveni trenutke u kojima bi trebalo zahvaljivati Bogu za roditelje i svećenike, i moliti se za nova duhovna zvanja.
Nakon mise zajedničko fotografiranje, a onda skidanje i pospremanje svojih ministrantskih odijela. Ubrzo je započela igra “Lov na blago”. Svi su sudjelovali. Ministranti su trčkarali po dvorištu, ulazili u crkvu, pa u park do spomenika, i na druge lokacije, trčkarali su, negdje pjevali, a negdje su morali nešto otplesati, igrati kolo ili recitirati ili izmoliti. Uglavnom svi su bili zaokupljeni i radosni. Svidjelo im se kao igra, a nešto su mogli i naučiti iz svega. A onda povratak za postavljene stolove, već su čekali zgotovljeni obroci: hamburger s pomfritom, bilo je koliko je tko mogao pojesti. Još malo odmora, a onda okupljanje na igru na obližnjim sportskim terenima i u dvorani. Mi smo imali ekipu za odbojku. Naše male cure, pomognute jednim dečkom, uspješno su odigrale utakmice, a protiv većih i starijih cura imale su dobre šanse do pred sam kraj kada je ipak visina i iskustvo protivnica njima pribavila pobjedu. Utakmica za treće mjesto, naša ekipa ima ravnopravnije protivnice, ali odnose pobjedu i tako osvajaju treće mjesto i donose pehar u župu Josipdol.
Nakon svečanog proglašenja u crkvi gdje biskup Marko dodjeljuje pehare i medalje ekipama i pojedincima, zaključuje se ovogodišnji susret uz zahvale organizatorima na izvrsnoj organizaciji i provedbi ovog cjelodnevnog druženja. Sjedamo u svoje autobuse, ali prvo se snabdijevamo sladoledom i nastavljamo put kućama. Našim ministrantima se svidjelo na ovom druženju i odmah se raspituju za sljedeću godinu.
