• »Ovo reci domu Jakovljevu, proglasi djeci Izraelovoj: ’Vi ste vidjeli što sam učinio Egipćanima; kako sam vas nosio na orlovskim krilima i k sebi vas doveo. Stoga, budete li mi se vjerno pokoravali i držali savez moj, vi ćete mi biti predraga svojina mimo sve narode – ta moj je sav svijet! – vi ćete mi biti kraljevstvo svećenikâ, narod svet.’«

Knjiga Izlaska 19,3-6

Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone
i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.

Draga braćo i sestre!

Danas smo čuli u evanđelju: Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć. Ovo treba shvatiti doslovno. Dakle, ponajprije, stvarno postoje nečisti duhovi ili zli duhovi. A onda, postoji i vlast nad nečistim dusima, da ih apostoli izgone. Odakle da ih izgone? Iz opsjednutih ljudi ili iz ljudskih duša, ali i iz prokletih predmeta, zaposjednutih mjesta, kuća, prostora, domaćih životinja, kućnih ljubimaca ili ičega drugoga tvarnoga za što bi nečisti duhovi mogli tvrditi da imaju pravo na to tvarno ili materijalno biti vezani ili nad time gospodariti.

Nažalost, ima nešto biskupa i svećenika u katoličkoj Crkvi koji ne vjeruju u postojanje osoba nečistih duhova nego za zloduhe ili pale anđele kažu da je to tek pjesnička figura ili književni izraz kojim se želi označiti ljudska zločestoća ili zloba. Kažu da je personifikacija ili uosobljenje ljudskoga zla, nepravde, zlobe, zavisti i tako redom.

Da se razumijemo, postoji ljudski duhovni ili duševni život. Ljudi imaju svoje odluke, odnosno imaju duševnu moć koja se zove volja. Ljudi mogu donositi odluke za koje su odgovorni. Ljudi isto tako imaju i razum, pa mogu misliti, tj. ljudi imaju svoje misli ili shvaćanja, razumijevanja i pamet. Ljudi imaju i svoje osjećaje kao što su radost, zadovoljstvo, naklonost, opuštenost, sigurnost, smirenost ili mržnja, odbojnost, bol, osamljenost, žalost zbog tuđeg dobra (zavist) ili radost zbog tuđeg zla (zluradost), strah, tjeskoba i slično. Ljudi imaju i svoja sjećanja i maštanja. I u svemu ovome mogu proizsvoditi vlastite odluke, misli, osjećaje, sjećanja i maštanja.

Osim ovih naših ljudskih duševnih procesa, postoje i duhovni procesi dobrih i zlih anđela u ovom svijetu, a postoje i Božji duhovni procesi. Sveto Pismo nam izričito objavljuje, a i Isus nam je izričito i riječima i svojim djelima, postupcima i ponašanjem jasno objavio da postoje osobna čisto duhovna bića koja nazivamo zajedničkim imenom anđeli. Ti anđeli imaju svoju volju i svoje misli. Naravno, budući da razmišljaju, onda imaju i sjećanje, tj. pamte razne pojmove, znanja i odnose među mislima, osobama, stvarnostima, a onda mogu i planirati ili odlučivati o nečemu što još ne postoji, ali što žele da se dogodi, pa mogu i zamišljati ili maštati. Budući da mogu osjećati odbojnost ili naklonost prema drugim osobama ili stvarnostima, onda sigurno imaju i osjećaje.

Odnos između ovoga svijeta i anđela nam je djelomično otvoreno i izravno objavljen u Bibliji, a djelomično nam je o tome nešto objavljeno na neizravni način, pa moramo to zaključivati ili otkrivati putem ispravnog tumačenja raznih dijelova Svetog pisma. Nekada se u katoličkoj teologiji na teološkom fakultetu više predavalo o anđelima i demonima, a sredinom XX. stoljeća je taj interes znatno smanjen, tako da se o njima malo uči i zato svećenici o tome rijetko ili nikako ne propovijedaju, jer ne znaju što bi rekli, a i usađen im je neki duh ili ozračje da se time ne treba baviti i da u XX. i XXI. stoljeću psihologija s svojim blebetanjima i izmišljotinama može putem nazovi učenih dijagnoza zamijeniti utjecaj ili djelovanje zlih duhova, ali i anđela čuvara, dobrih anđela ili Duha Svetoga.

Dakle, Isus je dozvao dvanaestoricu svojih učenika (apostola, a onda se to odnosi i na njihove nasljednike biskupe) i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć. Ovo nije dao drugoj sedamdesetdvojici svojih učenika koji nisu imali apostolsku ili biskupsku vlast. Dvanaestorica su primila svu vlast od Krista da podjeljuju sve sakramente, da podjeljuju sve sakramentale ili blagoslovine, odnosno obrede koji nisu sakramenti, da naučavaju i propovijedaju ili drže vjeronauk potpuno i slobodno, te da upravljaju Crkvom i da prosuđuju ili sude u duhovnim i Crkvenim stvarima. Sedamdesetdvojica učenika odgovarala bi apostolskim pomoćnicima i predstavnicima kojima su apostoli i njihovi nasljednici biskupi povjeravali neke zadaće i ovlasti. Tako se već u Novom zavjetu razlikuju episkopoi ili biskupi od prezbitera ili svećenika. Biskupi bi bili nasljednici apostola sa svom vlašću, a prezbiteri ili starješine, odnosno svećenici bi bili njihovi pomoćnici i predstavnici koji bi vršili neke svete obrede i naučavali u području na kojem je djelovao pojedini episkop ili biskup kao nasljednik svetih apostola. Tako su ta područja s vremenom postala biskupije, a manja područja na kojima je djelovao pojedini prezbiter, nazvale su se župe.

Dakle, biskupi su primili vlast nad nečistim dusima: da ih izgone, dakle postali su prvi egzorcisti, a onda su tijekom povijesti, neki biskupi dali nekim svećenicima ovlast da privremeno ili samo za jednog opsjednutog, ili za neko područje ili općenito, doživotno i posvuda izgone zloduhe. Tako su nastali današnji egzorcisti, a to su svećenici koji imaju ovlast da izgone zle duhove iz opsjednutih. Rijetko se biskupi osobno upuštaju u egzorcizme, a koji je razlog, znat će sami biskupi. Osim toga, oni su dobili i ovlast da liječe svaku bolest i svaku nemoć. A u tome vidimo začetke sakramenta bolesničkog pomazanja.

Danas svećenici imaju ovlast krstiti djecu, a da bi krstili odrasle nakon sedme godine života, treba im dozvola od biskupa. Svećenici mogu ispovijedati samo ako nakon svojega ređenje dobiju ovlast od biskupa da smiju ispovijedati. Svećenici mogu privatno uvijek služiti misu, ali za javno služenje i opet im treba dozvola od biskupa. Svećenici mogu ponekad krizmati, ali im uvijek za to treba dozvola od biskupa. Svećenici mogu prisustvovati vjenčanjima, ali samo na području koje im je dodijelio biskup. Izvan toga moraju imati dozvolu. Svećenici mogu jedino sakrament bolesničkog pomazanja dijeliti uvijek i bez ikakva ograničenja, dok sakrament svetog reda ne mogu nikome dijeliti. Isto tako za propovijedanje ili držanje vjeronauka moraju imati dozvolu od biskupa, a neki svećenici koji su crkveni suci, mogu suditi samo ako imaju dozvolu i ovlast od biskupa. Eto tako to ide.

Utjecaj nečistih duhova na ovaj svijet je po stvaranju ili Božjim zakonitostima bio jako ograničen, ali ljudi imaju mogućnost da svojim slobodnim izborom puste zle duhove u svoj život i u ovaj svijet. Ljudi, doduše imaju vlast ili mogućnost povjerovati sugestijama ili nagovaranjima zlih duhova, ali kad jedno puste zloduha ili zloduhe u svoju dušu, u svoj život, u svoju kuću ili u svoju obitelj, odnosno u ovaj svijet, onda ljudi nemaju vlast ili mogućnost potjerati zle duhove iz sebe, iz svojih obitelji, domova ili iz ovoga svijeta. Kao što se možemo ubiti, ali se ne možemo oživjeti. Ili se možemo razboljeti namjerno i svjesno ili nenamjerno i nesvjesno, ali se ne možemo uvijek sami izliječiti.

Bog je Adamu i Evi, a onda i njihovim potomcima povjerio ovaj svijet. Budući da su Adam i Eva sagriješili i slobodno pustili vraga u ovaj svijet, on je ušao, ali neće dragovoljno izaći i ne odlazi dok ga jači od njega, a to je Bog, ne potjera. Mi često krivo mislimo da su sve moći ili vlasti zrcalne: ako imamo vlast nešto kupiti, da imamo i vlast nešto prodati, ako se možemo zaposliti, da možemo i dati otkaz; ako možemo dobiti otkaz da se možemo jednako lako i ponovno zaposliti; ako se možemo vjenčati da se možemo i rastati; ako se možemo razboljeti, da se možemo i izliječiti, ako možemo umrijet, da možemo i uskrsnuti, ali život nas brzo razuvjeri da to nije tako.

Mi možemo nekoga pustiti u kuću kad nam pozvoni ili pokuca na vrata, ali ne možemo ga se uvijek riješiti. Neće nas uvijek poslušati kad mu kažemo da ode. Slučaj s nečistim dusima je upravo takav; ljudi su ograničeni i priglupi, ne znaju sve duhovne zakonitosti, a ne mogu ni predvidjeti razvoj događaja u budućnosti niti posljedice svojih sadašnjih djela, odluka, postupaka i čina. I tako se mogu dovesti u jako teško stanje i ništa ne vrijedi zapomaganje: pa ja to nisam znao, ja to nisam tako htio, ja to nisam tako mislio…

Predugo bi bilo tumačiti na koje sve načina mogu zli duhovi ući u nečiji život, koje su sve razine prisutnosti i koje su sve moći koje zli duhovi dobivaju nad ljudskim životima, jer temeljem određenih ljudskih postupaka zli duhovi mogu steći određena prava nad tim ljudima i nad svime što je tim ljudima povjereno. Na primjer: roditeljima su povjerena djeca pa ako roditelji puste neke zloduhe u svoj život, onda ti zlodusi stječu prava da utječu i na djecu tih roditelja, iako „dijete nije ništa krivo“ kako se to zna često čuti. Naravno da dijete nije ništa krivo, ali je Bog uspostavio zakonitost da vlada piramidalna duhovna vlast roditelja nad djecom. Ili čovjek koji posjeduje domaće životinje i kućne ljubimce, može svojim grijesima uvesti zloduhe u svoj život, a time i u sve što mu pripada, pa se zlodusi mogu nakačiti na njegove životinje, polja, kuću, stvari i slično. I mogu nastati i trajati doživotno razni problemi, nevolje, blokade…

Ovo nisu srednjovjekovna praznovjerna blebetanja. Nemamo vremena pričati konkretne primjere koje sam osobno doživio ili koje opisuju vjerodostojni egzorcisti u svojim istupima i izlaganjima ili svjedočenjima. Za nas je važno da ne dajemo nimalo prostora zlodusima da ulaze u naše živote, a da se redovitim primanjem sakramenata i molitvom držimo u području posebne Božje zaštite te da se izričito molimo Bogu da nas oslobodi đavolskih utjecaja, tlačenja ili uznemiravanja, da izliječi svaku bolest i svaku nemoć, kako tjelesnu, tako i duhovnu na nama i našoj djeci, roditeljima, ukućanima, rodbini i na svima do kojih nam je stalo.

Amen.