Draga braćo i sestre!

Tko kaže da Isus nije hranio gladne? Kad su Isus i narod zapeli u pustom kraju gdje nije bilo za jesti, a on je nadugačko i naširoko propovijedao i liječio bolesnike. Nakon smrti svetog Ivana Krstitelja, Isus se najprije povukao u samotan kraj da se pomoli Ocu i da oplače smrt svojega rođaka i velikog proroka.

No, kad ga je narod pronašao, Isus je dobrim odgovorio na zlo: na okrutno ubojstvo nevinog čovjeka odgovorio je čineći dobro: najprije je ozdravljao mnoge bolesne koji su mu došli, a onda je poučavao poveće mnoštvo od preko 5000 muškaraca, ne računajući žene i djecu i na kraju je nahranio sve to mnoštvo umnažajući kruh i ribe.

Dakako, nije Isus ozdravio sve bolesnike na svijetu niti je dokinuo sve bolesti. Nije nahranio sve gladne niti je obogatio sve siromašne i bijedne koji nisu imali dosta za pristojan život. Niti je svima nezaposlenima našao zaposlenje, niti je riješio sve materijalne probleme koje bi ljudi mogli imati.

Neka njegova čudesa kao što su ozdravljenja ili hranjenje mnoštva, a ponekad i oživljavanje mrtvih ili smirivanje oluje na moru, sva su ta čuda ili znamenja imala jasnu svrhu: dokazati da je On Spasitelj, Pomazanik Božji koji je poslan na ovaj svijet da ljudima donese život vječni; da otvori nebo koje su Adam i Eva zatvorili izvornim grijehom i da izlije Duha Svetoga na one ljude koji vjeruju Bogu.

Duh Sveti u duši čovjeka ostvaruje besmrtni, neuništivi i vječni Božji život, obnavlja sliku Božju u čovjeku, čini čovjeka sličnim Bogu, pomaže čovjeku da se prema Bogu odnosi onako kako se unutar Presvetog Trojstva Sin odnosi prema Ocu: s vjerom i povjerenjem, sa zahvalnošću i prijateljstvom, s ljubavlju i poniznošću. Ovo su osnovni stavovi koje čovjek mora imati prema Bogu da bi čovjek bio savršen, svet, besmrtan, vječno živ, blažen, miran i spašen. Isus nije došao rješavati sve probleme na ovom svijetu niti od ovoga svijeta napraviti raj zemaljski.

Zašto? Zašto nije popravio ono što su Adam i Eva pokvarili, ono što su pokvarili i zli duhovi i razni drugi ljudi nakon Adama i Eve svojim osobnim grijesima? Jer postoji hijerarhija vrednota, a u toj hijerarhiji ljudska i anđeoska sloboda i slobodna volja, kao i slobodni izbor stoje na vrhu kojega je Bog uspostavio i kojega Bog poštuje.

Ako Bog želi spasiti čovjeka od pakla, a istodobno ne povrijediti ili ugušiti ljudsku slobodu, onda ne može nasilno ili prisilno čovjeka ugurati u raj ili ga spriječiti da čini zlo. Obratiti i uvjeriti nekoga u nešto dobro, mora se napraviti tako da se na nanese nasilje ljudskoj slobodi ili savjesti.

K tome, kako je zbog ljudskoga grijeha čovječji život na ovome svijetu svedena na najviše 110 ili 120 godina, te kako ovaj svijet nije ni predviđen da se u njemu trajno živi, nego je on samo faza ili etapa ili stadij prema nečemu trajnom i vječnom, onda se Bog u svojem djelu spasenja usredotočio na vječnost i na vječnu sudbinu ljudske duše i tijela.

Do te vječnosti moramo proći kroz ovaj život i kroz ovaj svijet. Kroz ovo vrijeme i ovaj prostor. Sve bi bilo drugačije da na raspolaganju imamo beskonačno mnogo vremena, prostora, tvari, znanja, mogućnosti i slično. Ali nemamo. Imat ćemo u vječnosti samo ako se nađemo u Bogu jer je jedino Bog beskrajan. Pakao je ograničeno mjesto i stanje koje je ograničeno i zatvoreno da zli i zločinci ne bi izvan pakla mogli činiti zlo u nedogled, nego da bi bili ograničeni.

I da se vratimo na početak propovijedi: što je Isus stvarno radio na ovome svijetu? Od čega se sastoji njegovo djelo kojim je proslavio Oca svojega i koje mu je Otac povjerio da ga izvrši? Isus je svega sebe, cijelo svoje biće i cijeli svoj život predao Ocu i predao je nama ljudima jer ga je Otac i poslao da se preda nama ljudima kako bismo od njega živjeli i kako bismo po njemu živjeli vječno, kako bi on bio naš život vječni, kako bi njegovo tijelo bilo kruh živi i Božji koji daje život vječni, život božanski ovome svijetu. K tome, Isus je poslan na ovaj svijet kako bi nam predao svojega Duha Svetoga, treću božansku osobu da Duh Sveti u nama oblikuje božanske crte ili svojstva Sina Božjega, druge božanske osobe da imamo vjere i povjerenja u Boga, da ne spašavamo sami sebe, da ne grabimo na silu i na račun naših bližnjih i na račun Boga život vječni, nego da taj život primamo u vjeri i povjerenju u ljubav koju Bog imam prema nama. Nadalje, Duh Sveti mora u nama oblikovati božansku nadu da ćemo dospjeti u nebo, u raj, a mora u nama nadahnjivati i ljubav da neproračunato činimo dobro i svojim bližnjima i Bogu koji od nas traži ponekad neku žrtvu, a traži svakako da poštujemo njega kao osobu, njegovu volju, njegov način postupanja i djelovanja, njegovu poniznost, blagost, popustljivost, istinoljubivost, pravednost, dobrotu, darežljivost i tako redom.

Umnažanje kruhova i riba je znak ili čudo koje upućuje na euharistiju. Kad molimo Očenaš, imamo u toj molitvi samo jedan jedini pridjev, i taj zadaje glavobolje prevoditeljima jer ne znamo kako da to točno prevedemo. Taj pridjev se pojavljuje samo kod Mateja i Luke i to samo jednom u molitvi Očenaša. On u originalu glasi epiousion, a preveden je na hrvatski kao ‘svagdašnji’. Iako u riječi epiousion nema korijena ‘hemera’ koji znači dan. Štoviše, pridjev se sastoji od dva dijela: prijedloga epi i korijena ousios, koji dolazi od imenice ousia, a to znači bit, srž, narav, priroda. Tako bi riječ epiousion značila ‘nadnaravni’ ili euharistijski kruh tj. pričest. Međutim, ta riječ može značiti i kruh koji nam treba za budućnost, za sutra, za sutrašnji dan, ukoliko se molitva molila navečer, prije spavanja, a po židovskom računanju vremena dan je započinjao navečer u šest sati ili nakon zalaska sunca.

Mi možemo razumjeti kako god želimo, u svim dozvoljenim smislovima, da tražimo kruh svagdašnji, kruh za sutrašnji dan, ono što nam je potrebno za redoviti život, a ne za razbacivanje i obijest, a možemo moliti i za pričest, za kruh nadnaravni, onaj koji je za život vječni. Najbolje je moliti za oba ova kruha jer nam trebaju jedan i drugi. Isus je spasitelj svega čovjeka, i duše i tijela, ne samo tijela i ovoga života, Isus nije neki revolucionar ili političar, ali nije ni neki duhovnjak koji bi prodavao maglu i opijum za narod. Jasno je zapovijedao da već ovdje moramo živjeti požrtvovno, odgovorno, pristojno, ljubazno, uslužno, i biti dobri jedni drugima. Amen.