Draga braćo i sestre!

Prve dvije slike ili prispodobe o Kraljevstvu nebeskom su si međusobno slične, a treća je posve različita, pa nam to govori da prispodobe općenito tumače Kraljevstvo nebesko pod različitim vidicima jer se ta stvarnost ne može objasniti pravocrtno, jednolično ili plošno, nego to treba opisivati s raznih strana kako bi se sve dimenzije pohvatale koje su važne za ljudsko spasenje. Tako i Crkvu moramo opisivati s tri slike i četiri njena temeljna svojstva jer je Crkva i hijerarhijski uređen narod Božji, i otajstveno Tijelo Isusa Krista i hram Duha Svetoga, a Crkva je ujedno jedna, sveta, katolička i apostolska. Bilo bi pogrešno reći da je Crkva zajednica svih vjernika ili svih kršćana na svijetu. Osim toga, postoje kršćani koji nisu dio Crkve, nisu Crkva nego su kršćanske zajednice, a nemaju sve sakramente niti oznake potpune crkvenosti.

Skriveno blago i dragocjeni biser su slike koje nam govore da se radi o velikoj vrijednosti. Toliko velikoj da čovjek koji to pronađe sve ostalo rasproda kako bi to stekao. I ta rasprodaja svega je slika, kao što su i blago i biser isto tako slike Kraljevstva nebeskoga ili Božjega. Bit će nam lakše ako ujedno shvatimo da je Isus Krist, Sin Božji i Sin čovječji, druga božanska osoba, to Kraljevstvo nebesko o kojem govore sve njegove prispodobe. U osobu Isusa Krista je nebeski Otac položio svu svoju milinu, puninu božanstva, izvor života vječnoga za čovječanstvo i izvor svih drugih svojih darova. Isus je posrednik svega onoga što nam naš Stvoritelj želi dati. Zato je Isus, njegova osoba, druga božanska osoba, i mjesto i stanje u koje moramo stići već tijekom ovoga života, a i u vječnosti. On je naše spasenje i naš raj, on je to Kraljevstvo nebesko u kojem vladaju i nalaze se pravda, svjetlo, mir, radost, blaženstvo, bogatstvo, mladost, zdravlje i vječni život i sreća.

Tako će i sveti Pavao u Poslanici Filipljanima napisati: „Ali što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom. Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem“ (Fil 3,7-9a). Ovdje jasno čujemo da je Krist Kraljevstvo nebesko jer se u njemu želi naći sveti Pavao. On želi ući u Krista, u njemu živjeti, kao da je Krist neko mjesto ili područje, neko Kraljevstvo gdje Bog kraljuje i gdje vladaju njegovi zakoni. A tako i jest: naš raj i naše nebo je sam Bog i u njemu ćemo živjeti vječno. On i njegovo božansko svjetlo će ispunjavati sve prostore u kojima ćemo živjeti u vječnosti. Poput svetog Pavla, i mi moramo sve izgubiti i gubitkom smatrati poradi Krista; on je skriveno blago i dragocjeni biser poradi kojega sve moramo rasprodati ili ostaviti kako bismo njega stekli, kako bismo se njemu predali da se on onda nama preda i mi zadobijemo božansku prisutnost u sebi, u svojoj duši, da nas Bog pobožanstveni i učini svetima, savršenima, prelijepima, zdravima i vječno živima, beskrajno bogatima i moćnima, dobrima i mudrima.

I sam je Isus na jednom drugom mjestu u evanđelju rekao: „Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.“ (Lk 14,33) Kada ćemo se to mi odreći svega što posjedujemo ili izgubiti sve prolazno, stvoreno i nebožansko? Pa u svojoj smrti sigurno. Tjelesna smrt oduzima čovjeku sve što posjeduje: u smrti ostavljamo ovaj svijet i više u njemu ne posjedujemo ništa (ni kuće ni zemlju ni braću ni sestre, ni djecu ni roditelje ni novac ni društveni položaj ni ugled niti išta stvoreno). Sav ovaj svijet i sve u njemu je stvoreno da bismo se time poslužili, a ne da bismo to posjedovali ili imali, da bismo time samostalno gospodarili. Pravna definicija vlasništva je pravo na upotrebu i zloupotrebu predmeta, zemlje ili osoba: ako ja mogu nešto uništiti ili zloupotrijebiti a da za to nikome ne odgovaram, onda je to stvarno moje. Ako se ja samo nečim privremeno poslužim, pa to ostavim drugima na raspolaganje, onda to nije skroz moje.

Kad bilo što kupujemo na ovom svijetu, mi to u stvari uzimamo u privremeni najam do svoje smrti ili čak ranije, do trenutka kad nam to više uopće ne treba, ne zanima nas ili to darujemo ili predajemo nekom drugom. Ukoliko s trideset i devet godina kupimo neki stan ili kuću, a umremo u sedamdeset i osmoj godini života, mi smo taj stan ili kuću posjedovali samo trideset devet godina. Uzeli smo nešto u najam na dugi rok, ali ipak na rok koji je kraći od 40 godina. Ili ako neku bluzu, cipele, hladnjak ili auto kupimo s pedeset i osam godina života i onda umremo u osamdeset i trećoj godini života, mi smo to koristili svega dvadeset i pet godina. Mi smo na ovoj zemlji samo putnici i prolaznici, ovaj svijet je vježbalište ili škola za vječnost. Ovdje u malom moramo biti vjerni da bismo veliko dobili od Boga, ovdje u tuđem moramo biti vjerni da bi nam naše bilo povjereno, ovdje u nepoštenom moramo biti vjerni, kako bi nam istinito i pošteno bogatstvo, božansko i trajno, vječno i stvarno vrijedno bilo povjereno, tako je isto govorio Isus u jednoj drugoj prispodobi koja opet s drugog vidika tumači Kraljevstvo Božje.

Poput kralja Salomona u prvom čitanju, i mi moramo znati ispravno tražiti prave stvarnosti od Boga, a to je prijateljstvo s Bogom, njegova utjeha, obrana i blagoslov, osjećaj smisla, svrhe i ispunjenosti i ostvarenosti u životu. Ostalo će nam se nadodati. Ni obitelj, ni domovina, ni sport, ni politika, ni ekonomija, pa čak ni zdravlje, mladost, ljepota ili bilo što drugo zasebno i izdvojeno iz cjeline života ne može čovjeka učiniti zauvijek i potpuno sretnim i zadovoljnim. Jer, odrastanjem djece i njihovim odlaskom od kuće ili ženidbom, obitelj se mijenja, smrću bračnog druga svatko na kraju života ostaje sam i obitelj nestaje. Mnogi su se odselili iz domovine u kojoj su rođeni ili odrasli, pa su na neki način ostali bez domovine; razne druge nabrojene stvarnosti se mogu isto tako pogubiti po životnom putu, a smrt nam zasigurno sve odnosi.

Zato nam je potreban ispravan odnos prema svemu stvorenome i prema nestvorenom Bogu. I Boga i sve ostale stvari u svojem životu moramo staviti na pravo mjesto i shvatiti kakav odnos prema čemu moramo imati. Za to nam je potrebno mudro srce kakvo je tražio Salomon. Ta nam mudrost dolazi samo od Boga. Za to se izričito moramo moliti Bogu, točnije Duhu Svetom da nas prosvijetli i nadahne. Bez božanstva njegova, čovjek je bez ičega, tone sav u crnom zlu; ne samo u moralnom zlu i grijehu, nego i u crnom zlu neznanja, krivog načina života, jurnjave za iluzijama i prividima ovoga prolaznoga svijeta… Da se ne bismo razočarali i razočaravali u život, da ne bismo umrli u ogorčenosti i frustriranosti, treba nam pomoć i svjetlo, nadahnuća i prijateljstvo Duha Svetoga, treba nam duhovni život, sakramenti i komunikacija s Bogom.

Onda ćemo biti kao dobre ribe biti skupljeni u posude Božje, u raj gdje neće biti ni plača ni škrguta zubi, nego samo radost i blaženstvo neba.

Amen.