Oprosti namijenjeni za pokojne

U XV. stoljeću službeno dolaze prvi oprosti koji se mogu namijeniti i za pokojne, što je bila i logična posljedica činjenice da oprosti više nisu povezani s određenom pokorom i osobom, nego ih mogu zadobiti svi u stanju milosti. S druge strane, teološko promišljanje skolastike o oprostima, došlo je do zaključka da oprosti opraštaju kaznu pred Bogom i to onu koja bi se trebala odslužiti u ovom životu, a ako to nije ostvareno, onda u čistilištu. Ukoliko oprost oprašta bilo koju kaznu u čistilištu, onda može i onu koju trpe duše koje su već u čistilištu, tj. oprosti se mogu namijeniti i za pokojne.

Premda su već sv. Bonaventura i sv. Toma Akvinski naučavali da crkva može proglasiti oproste za pokojne, ipak njihovo donošenje počinje tek s potpunim oprostom za duše u čistilištu što ga je odredio papa Siksto IV. bulom Salvator noster od 3. kolovoza 1476. Taj se oprost mogao namijeniti ad modum suffragii, tj. kao molitva u korist pokojnika.