Draga braćo i sestre!

I danas imamo od samog Isusa protumačenu prispodobu, pa ipak ostaje jedno veliko pitanje neodgovoreno: zašto Bog čeka sudnji dan da napravi reda u ovom svijetu? Jedan od razloga je izrečen: da ne bi pomiješali dobre i zle pa da ne bi čupajući i kažnjavajući zle, s njima počupali ili kaznili i dobre. Ali, ovaj odgovor ne zadovoljava sve pitatelje i oni ostaju i dalje nezadovoljni. Radije bi kaznili zle, pa i pod cijenu da naprave neku sporednu žrtvu tako da opletu i nekoga tko ne zaslužuje kaznu, nego da paze na pravedne i dobre ili da daju priliku nekome zločestome da se obrati, popravi i nadoknadi štetu.

Kako đavao sije kukolj ili drač, odnosno korov u ovaj svijet? Tako da zavodi ljude koji vjeruju u njegove iluzije, privide, sugestije, savjete ili zavođenja. Na primjer, jedno od njegovih zavođenja jest laž da će ljudi koji mu u ovom svijetu služe i čine namjerno zlo i štetu trećim ljudima, kako bi time osnažili demone i njihovu prisutnost, vlast i utjecaj u ovom svijetu, dakle kako će ti ljudi kad dođu u pakao, imati posebnu vlast i položaj u paklu i kako će i tamo uživati. Međutim, kad prispiju u pakao, tamo će se mučiti, a i sam đavao kojemu su služili, mučit će ih i iživljavati se na njima. Zbog tajne ljudske slobode i slobodnog opredjeljenja imamo toliko sinova zloga, tj. toliko kukolja u ovome svijetu.

Žetva je svršetak svijeta znači dvije stvari: i opći svršetak svijeta kad će nastati novo nebo i nova zemlja nakon sudnjeg dana, ali i pojedinačni ili posebni svršetak svijeta za svakog pojedinog čovjeka koji nastupa u trenutku ljudske smrti. Tada je za nas osobno kraj ili svršetak svijeta. Ukoliko smo ovdje živjeli kao sinovi Kraljevstva nebeskoga, a to je sam Bog, onda ćemo zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega. Oni koji u trenutku svoje smrti budu zatečeni u stanju teškoga grijeha i čiji je život ispunjen zlim djelima za koja se ti ljudi ne kaju, takvi će završiti u peći ognjenoj gdje će biti plač i škrgut zubi.

Ovdje si moramo pomoći jednom još zagonetnijom Isusovom prispodobom, onom o smokvi u vinogradu. ‘Imao netko smokvu zasađenu u svom vinogradu. Dođe tražeć’ ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: ‘Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?’ A on mu odgovori: ‘Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.’ Netko je Bog Otac, smokva je svaki pojedini čovjek, vinograd je svijet ili Božji narod, sad u Novom zavjetu to je Crkva. Vinogradar je Sin Čovječji, tj. Isus Krist. Tri godine koliko Bog dolazi tražiti ploda predstavlja dugo vrijeme koje Bog strpljivo potiče svakog čovjeka na obraćenje, popravak, poboljšanje, nadoknadu grijeha i šteta koje je čovjek grijesima napravio; traženje ploda je Božja volja ili Božji zakon da smo dužni činiti dobro i donositi plodove dobra u svojem zemaljskom životu: ljubav, mir, radost, popustljivost, blagost, praštanje, velikodušnost, uslužnost, požrtvovnost, dobrotu, darežljivost, poniznost, pravednost i ostalo što nam je objavljeno u Bibliji. Ne nalaženje ploda znači da je taj čovjek bez dobrih djela i da je u skupini sinova zloga tj. da je kukolj, korov ili neplodna smokva koja samo iscrpljuje zemlju. Zapovijed gospodara, tj. Boga Oca vinogradaru, tj. Bogu Sinu da posiječe smokvu bez ploda može doći bilo kada tijekom života bilo kojeg zlikovca na ovom svijetu. Prijedlog vinogradara gospodaru vinograda da ostavi smokvu još jednu godinu, točnije još ‘ovu godinu’, koja je već započela i koja možda neće trajati 12 mjeseci nego neko određeno, kratko vrijeme, taj prijedlog označava ovo vrijeme kad žito i korov zajedno rastu do žetve, kad će žito požutjeti, a korov ostati zelen te će se jasno razlikovati. Dakle, koliko će trajati Božja strpljivost, okapanje i gnojenje, tj. praštanje i poziv čovjeku na obraćenje i popravak, naknadu štete i početak činjenja dobra i donošenja plodova za život vječni, e – to ne znamo. Možda će ubuduće ipak roditi je Isusova molba Ocu da pruži neku priliku svakom čovjeku da se spasi i da počne donositi dobre plodove. Ako li ne počne donositi dobre plodove ni nakon Isusove osobne brige i darova tome čovjeku da se promijeni i obrati, onda slijedi rečenica: ‘posjeći ćeš je’, dakle, uklonit ćeš toga čovjeka iz ovoga svijeta, ali i iz novog neba i nove zemlje i strovalit ćeš ga u peć ognjenu gdje će biti plač i škrgut zubi, tj u pakao.

Kako je Bog gospodar ovoga i onoga svijeta, on određuje naše vrijeme i koliko ćemo imati prilika da se popravimo, obratimo i da počnemo donositi dobre plodove. Ako je netko počeo rasti kao korov u mladosti, može li se pretvoriti u žito tijekom života i postati pšenica? Ljudski govoreći, ne može. Nitko ne može spasiti samoga sebe. No, kako Bog na krštenju nas od običnih ljudi čini svoju djecu ulijevajući u naš božanski, vječni život, tako Bog i po sakramentu ispovijedi i pričesti te krizme i drugim sakramentima, može mijenjati čovjeka, a kroz mistično pročišćenje može čovjeka i pobožanstvenjivati. Što je nemoguće ljudima, nije i Bogu. Ta, Bogu je sve moguće! Samo moramo paziti da ne izazivamo Boga i njegovu strpljivost, da mu svojim grijesima ne mašemo kao granam pod nosom, jer će nas posjeći poput neplodne smokve ili poslati svoje anđele i počupati nas poput korova i baciti u peć ognjenu gdje će biti plač i škrgut zubi. Ponovno smo i ove nedjelje pozvani da sa strahom i trepetom radimo oko svojega spasenja.

Amen.