Draga braćo i sestre!

Četvrta vazmena nedjelja uvijek je rezervirana za čitanja iz Ivanovog desetog poglavlja o dobrom pastiru. Zato je u našoj biskupiji danas i kolekta ili skupljanje milostinje koja se šalje u naša sjemeništa za uzdržavanje budućih svećenika, onih koji će biti dobri pastiri po uzoru na Isusa Krista, jedinog dobrog pastira, jer je jedino on cijelog života i cijelim bićem bio sjedinjen s Ocem nebeskim, koji je jedini dobar, kako kaže sam Isus onom bogatom mladiću koji ga je pitao što mora činiti da baštini život vječni, a oslovio ga je izričajem: „Učitelji dobri!“. Bog je jedini dobar, a svi mi ljudi možemo biti onoliko dobri koliko smo sjedinjeni s Bogom i koliko od Božje dobrote upijamo i proslijeđujemo drugima.

Današnje evanđelje je vrlo kratko, ali iznimno bogato porukama: ponajprije imamo utjehu da Isus svoje prijatelje, posinjenu djecu Božju i one koji će to postati, poznaje osobno; njega njegovi prijatelji slušaju i slijede i dok slijedimo svojeg Otkupitelja i Spasitelja, on nam daje život vječni i nećemo nikada propasti. Nitko nas ne može ugrabiti iz njegove ruke, osim ako se sami istrgnemo, drugim riječima: nitko nam ne može nabaciti nikakvo zlo niti ikakav urok, nitko nam ne može ništa napraviti, osim ako sami pustimo zloga u svoj život i ako se sami izdvojimo iz Kristova stada. Veoma je utješna riječ koju nam je rekao Isus: Otac moj, koji mi dade moje prijatelje, ovce koje slušaju moj glas i prate me, taj moj Otac je veći od svih, jači od svih, pametniji i bolji od svih i nitko moje prijatelje ne može na silu izvana ugrabiti iz Očeve ruke, nitko im nikakvim čarolijama ne može nauditi.

A da bi nas spasio od naših vlastitih grijeha, od toga da se sami istrgnemo iz Božje ruke i odlutamo po svojoj miloj volji u propast, on je sebe žrtvovao i predao do kraja da nas otkupi od naših bezakonja i zato je on naš dobri pastir; nije samo naš poglavar, nego i naš spasitelj koji je sebe žrtvovao za nas, skupo nas je platio i mi mu s pravom pripadamo.

Svi ostali pastiri u Crkvi mogu se samo približavati velikom uzoru. Imali smo u našoj župi u posljednjih tridesetak godina raznih svećenika međusobno različitih po karakteru, naravi, osobnosti, životnoj dobi, izgledu i tako redom. Ova nedjelja je prigoda da ih se sjetimo u svojim molitvama osobito onih koji su svojim radom ostavili dublji trag u župi. Potrebno je moliti za svoje svećenike i skupa s njima. Potrebno je i Boga moliti da pozove i pošalje svojoj Crkvi dovoljan broj radnika koji će raditi u njegovoj žetvi, u njegovom vinogradu, na njegovoj njivi. A potrebno je pokazati Bogu i potrebu za dobrim pastirima, za svećenicima koji posreduju milosti Božje po sakramentima, koji posreduju Božje svjetlo, istinu i utjehu po propovijedanju i naviještanju evanđelja, koji posreduju Božji red po upravljanju onim dijelom Crkve koji im je povjeren. Ostaje nam tajna otkud ima loših pastira u Crkvi, kako se neki biskupi ili svećenici priklone naučavanju ili moralu koji nije u skladu s voljom Božjom jasno izraženom u Svetom pismu i Tradiciji Crkve. Molimo se Bogu da nas zaštiti od loših pastira, a da nam pošalje samo dobre. K tome moramo i mi pokazati razumijevanje, sućut, suosjećanje, dobrotu, spremnost na pomoći dobrohotnost prema svojim svećenicima, bilo u njihovom pastoralnom radu, bilo u njihovom organiziranju svakodnevnog života i osnovnih djelatnosti oko prehrane, higijene, održavanja župne kuće, okoliša i same crkve, dakako.

Svi smo mi narod Božji i pripadamo Bogu, on je vrhovni i vječni pastir naših duša, on nas je svojom krvlju otkupio od naših grijeha. Oni koji posreduju sakramente, evanđelje i upravu u Crkvi, čine to zastupajući Boga pred njegovim a ne svojim narodom. Zato svi u Crkvi moraju voditi računa da djeluju u istom duhu ili ozračju u kojem je djelovao Veliki natpastir ovaca, Gospodin naš Isus Krist. Da bi to mogli, potrebna im je pomoć Duha Svetoga, a da bi ta pomoć došla, netko je mora izmoliti. Taj netko smo svi mi, nitko nije oslobođen dužnosti da moli za duhovna zvanja. Kako ona buduća: da Bog pozove dovoljno svećenika, redovnika i redovnica, tako i za sadašnja: da ih posveti, ojača i zakrili, da ih blagoslovi kako bi njegovo lice više otkrivali, a ne zakrivali dok svi ne prispijemo na vječne pašnjake Dobrog pastira, Gospodina našega Isusa Krista, kome neka je slava i vlast u vijeke vjekova.

Amen.