Draga braćo i sestre!

Osnovna karakteristika Božje ljubavi i njegovoga ponašanja i djelovanja je neproračunatost, čistoća i nesebičnost njegovog postupanja. To znači da unutar Presvetog Trojstva Otac ljubi Sina bez ikakve računice ili sebičnog motiva da bi mu Sin nešto uzvratio ili da bi Otac od Sina imao kakve koristi ili nekog sebičnog užitka. Jednako vrijedi i za Sina, a onda prema svemu stvorenju Bog pokazuje istu neproračunatost i čistu dobrotu. To je pravo i istinsko značenje Isusove tvrdnje iz današnjeg evanđelja: „Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima.“

Kad Isus kaže da je Svevišnji dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima, onda to ne znači da Bog podržava ili odobrava nezahvalnost i opakost ili da samo tako olako prelazi preko nezahvalnosti i opakosti, odnosno: i nezahvalnost i opakost imaju svoje posljedice, a nezahvalnici i opaki će sigurno biti kažnjeni. Bog nije dobrostiv prema ljudima zato što su oni nezahvalni i opaki, nego UNATOČ tome što su nezahvalni i opaki, i ZATO da bi PRESTALI biti nezahvalni i opaki. Bog nije dobrostiv prema nama iz neke trgovine s nama ili iz neke koristi od nas. On nije dobrostiv samo prema onima koji su zahvalni i dobri kao nagraditelj zahvalnosti i dobrote ili kao naplatitelj ili blagajnik koji isplaćuje plaću za ljudska dobra djela.

Ovo što smo danas čuli iz Lukina evanđelja, nalazimo u Matejevom evanđelju malo drugačije rečeno, ali u biti to isto: „molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima“. Kad Bog daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima, onda to ne znači da Bog izjednačava zle i dobre ili da ne vodi računa o razlici između zla i dobra, nego to označava Božju neproračunatost i Isusovu objaviteljsku tvrdnju da smo svi na ovaj ili onaj način potrebni Božje dobrote. Kad Bog daje da kiša pada pravednicima i nepravednicima, onda ne znači da mu je svejedno jesu li ljudi pravedni ili nepravedni, nego je to stilska figura ili način izražavanja da se istakne kako Bog s nama ne trguje, ne daje nam nešto da bi za uzvrat od nas primio neku korist ili užitak za sebe, nego postupa božanski nesebično, nezainteresirano, neproračunato, darežljivo i velikodušno.

Kad Bog od nas nešto traži, neko djelo ili neku poslušnost njegovoj volji ili nekoj posebnoj zapovijedi, mi se gotovo uvijek pitamo: ako napravim što se od mene traži ili učinim žrtvu koju Bog od mene zahtijeva, ili poslušam zapovijed, ili se svladam da ne učinim grijeha i uložim neki napor da budem Bogu vjeran/vjerna, što ću dobiti za uzvrat? Presveta Djevica Marija se to nije nikad pitala i uvijek je bez ikakve osobne koristi ili proračunatosti Bogu dala pristanak svoje slobodne volje, ma koju god žrtvu Bog od nje tražio. I zato je ona iznad svih stvorenja po svetosti i uzvišenosti.

Naime, postoje demoni, posebno jedan po imenu Jutarnja zvijezda ili Lucifer, kojemu je dodijeljen zadatak da služi Blaženoj Djevici Mariji, pa je on morao vidjeti u trenutku svoga stvaranja, prije nego je Blažena Djevica Marija stvorena, njen nutarnji duhovni život, osobito ono što će ona proživljavati tijekom muke Kristove na Veliki petak i subotu. Tijekom jednog egzorcizma, za vrijeme ispitivanja toga demona koji je pao u pakao zbog ljepote nutarnjeg života Blažene Marije, on je priznao da kad je vidio taj nutarnji život Blažene Djevice Marije, da je taj život bio toliko apsolutno lijep da nije mogao podnijeti da mora dijeliti Blaženu Djevicu i sa kim, pa i sa samim Bogom, tj. htio je Blaženu Djevicu samo za sebe jer je njena ljepota bila takova da ga je posve opčarala. To nam je pokazatelj koliko je nutrina Blažene Djevice Marije uzvišena i lijepa. Drugi zloduh u tom slučaju opsjednuća bio je Belzebul poznat i kao Sotona, i on je rekao da kad je vidio ljepotu Presvete Djevice Marije, odmah je znao da može biti samo drugi među svim stvorenjima po ljepoti i dobroti i da će uvijek biti samo drugi po savršenstvu, a da će ga Blažena Marija uvijek nadvisivati, te da će ona uvijek biti prva i najviša od Boga stvorena osoba. On je spoznao da nikad neće postići tu razinu ljepote, a to je pod svaku cijenu htio ostvariti za sebe, pa se pobunio protiv Boga i pao u pakao. Egzorcist je onda rekao Belzebulu da mu otkrije što mu se od ljepote Blažene Djevice nije svidjelo jer je odbio služiti Bogu koji je odlučio takvu ljepotu dodijeliti Presvetoj Mariji, a ne njemu – anđelu. Onda je zloduh priznao da je to bila čistoća njene ljepote. Egzorcist je onda rekao da je to prilično neodređena i široka tvrdnja. Zatim ga je pitao što se to od čistoće njene ljepote demonu nije sviđalo, što ga je smetalo. Onda je demon odgovorio da je to bila čistoća njene ljubavi. A egzorcist opet nije bio zadovoljan neodređenošću odgovora pa je nastavio pitati što to od čistoće njene ljubavi demonu nije bilo po volji. Napokon je demon priznao da je to bila činjenica da kad se Presveta Marija žrtvovala Bogu, ona ni jednom nije računala osobnu korist koju bi mogla iz te žrtve dobiti za sebe.

To znači da je Blažena Djevica Marija različita od svakog pojedinog anđela i čovjeka. Svi mi ostali uvijek bar malo računamo svoju osobnu korist, odnosno svi smo mi barem infinitezimalno malo proračunati. A neproračunatost ljubavi je oznaka čiste, božanske ljubavi koja čini dobro bez ikakve vlastite koristi čak i onima koji to ne zaslužuju ili na to nemaju nikakvo pravo. Taj ideal neproračunatosti je Isus stavio pred svoje učenike kad je govorio da mole za svoje neprijatelje, da pođu dvije milje s nekim tko ih zatraži jednu, da daju i donju haljinu onome tko ih zatraži gornju, da pozivaju na gozbe one koji njih za uzvrat ne mogu pozvati, da ne pozdravljaju samo one koji njih pozdravljaju, da ne pozajmljuju samo onima od kojih se nadaju dobiti natrag, da praštaju i čine dobro neproračunato, a od Boga će dobiti zato nagradu i naknadu, odnosno nadoknadu u vječnosti, odnosno o uskrsnuću mrtvih; upravo to smo čuli u današnjem evanđelju. Za sada, u ovom vremenitom životu, od nas se traži iskorak vjere i povjerenja u Boga da će nadoknada i nagrada doći u vječnosti; nešto od te naknade se već prima i u ovom životu, ali baš zato da ne bismo trgovali s Bogom i činili dobro samo iz koristoljublja ili užitkoljublja, onda nam Bog glavninu nagrade ostavlja za vječnost, a ovdje dobivamo uzvrat od Boga s odgodom ili neodređenim odmakom u vremenu, ne znajući kada, kako i u kojoj mjeri će nam se dobro dobrim vratiti. Budući da smo svi mi nesavršeni i ranjeni izvornim grijehom, onda nam treba motivacija ili poticaj da činimo dobro, treba nam pomoć i svjetlo i snaga da činimo dobro nekome od koga nemamo koristi ili tko našu dobrotu ne zaslužuje, pa nam onda Bog to i daje. Što nam više on mora pomoći da budemo savršeni tj. nesebični i neproračunati, toliko je manja naša vlastita ljepota i nutarnja dobrota odnosno sličnost s Bogom tj. pobožanstvenjenost. Kako činjenje dobra drugima uvijek ide uz neku žrtvu i teškoću i neku duhovnu i materijalnu cijenu, onda je to rijetko i teško, vrlo dragocjeno i duhovno lijepo i uzvišeno, pa toga baš i nema u ovome svijetu. Kod Blažene Djevice Marije ta spremnost na žrtvu i neproračunatost doslovno je težila u beskraj, tj. bila je toliko bogolika koliko je to stvorenju, koje nije Stvoritelj, uopće moguće. Zato je Marija Presveta (Παναγία). Nije samo sveta, kao anđeli i sveci, nego je nadsveta, ako se tako smijemo izraziti.

I onda je demon tijekom tog egzorcizma nastavio da se nije radilo samo o tome da u principu Presveta Marija nije nikada tražila ili računala osobnu korist, drugim riječima kad god bi Bog od Blažene Djevice tražio bilo kakvu žrtvu ili djelo, ona nije nikad o sebi vodila računa i sebe stavljala u jednadžbu što treba napraviti ili čega se odreći, kroza što treba proći i koliko dugo, a što će ona dobiti za uzvrat. Ona je jednostavno u svemu Bogu govorila DA i jednostavno je to provodila, činila bez mrmljanja, prigovaranja, iščuđavanja ili uvjetovanja. Radi se o potpunoj nesebičnosti i neproračunatosti. Dakle, demon je rekao da nije to bilo samo to nego i činjenica da je ona to činila opet i opet i opet tijekom svojega zemaljskoga života. Nije bila heroj samo u jednom djelu ili u jednom trenutku ili samo u jednoj situaciji, jednokratno, nego višekratno, dugotrajno i postojano; ona ni jednom nije računala osobnu korist. Kad župnik, na primjer, pozove župljane da mu pomognu urediti crkvu za Božić ili Uskrs, uvijek ima onih koji će jednom ili dva put doći, ali višekratno, dugotrajno, kroz nekoliko godina i konstantno, a ne na preskokce, malo me vidiš malo me ne vidiš, ko vlaškog popa, e – to je rijetko i teško naći. Nitko, navodno, nije takva budala da samo on mora uvijek nešto raditi i žrtvovati se, a drugi će samo koristiti i uživati. Gledati na Boga i uspoređivati se s Isusom je teže nego uspoređivati se s ljudima. Dakle, Presveta Marija nije samo različita od svakog pojedinog čovjeka nego i od svakog pojedinog anđela u nebu, ona nadvisuje po svetosti i sličnosti s Bogom, po požrtvovnosti, sućuti i neproračunatosti, sva stvorenja. Ono što je toga demona toliko razljutilo bila je činjenica da je Marija sebe morala žrtvovati iznova opet i opet i opet tijekom svojega života, mnogo puta, a on se morao žrtvovati ili prilagoditi odnosno podložiti volji Božjoj samo jednom, u trenutku svojega stvaranja kad je za vječnost morao izabrati poslušnost ili neposlušnost Bogu. Rekao je tijekom toga egzorcizma da zbog toga nikada neće moći doseći razinu njene nutarnje ljepote.

Ovo što smo danas čuli u evanđelju je božanski teško, ali zato i božanski vrijedno. K tome, toga ne razumiju svi, nego samo oni kojima je dano, kako bi rekao Isus, putem ulivene mudrosti po daru Duha Svetoga. Način na koji ćemo to ostvariti, a da ne budemo autodestruktivni ili samouništavalački, tj. da ne naštetimo sebi dok to vršimo, to je isto tako mudrost od Boga i prosvjetljenje od njega. Stoga nam je on potreban i za svjetlo da to razumijemo i za snagu da to prihvatimo i provodimo u svom životu. Jer to je drugim riječima naše pobožanstvenjenje, a ono nam može doći samo od Boga.

Amen.