V. nedjelja korizme

Draga braćo i sestre!

Danas u drugom čitanju imamo jedan jako zanimljiv i važan odlomak iz Poslanice sv. Pavla apostola Filipljanima. U njemu je tekst kojeg ćemo ponoviti: „Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu.“ Cijeli izraz ‘za onim što je preda mnom prežem’ u grčkom originalu donesen je samo jednom jedinom riječju: epekteinomenos. To je riječ koja znači da se sveti Pavao proteže izvan i iznad sebe za sve većim i višim darovima Božjim, za sve većim i uzvišenijim znanjem o Bogu, za sve većom i uzvišenijom ljubavlju prema Bogu.

Riječ epekteinomenos je sastavljena od dva prijedloga i jednog pridjeva, a prijedlozi su epi i ek. Prijedlog epi znači iznad, nad, poviše, a prijedlog ek znači izvan. Cijela riječ znači da se čovjek proteže ili da preže, da izlazi izvan i iznad sebe kako bi izvan sebe, u ekstazi, u Bogu pronašao svoj cilj, svoju svrhu, svoju radost, svoje blaženstvo i mir, a čovjek se proteže i iznad sebe ili ponad ili poviše svakog stupnja znanja, ljubavi i prijateljstva s Bogom kojeg je do tada već postigao. Radi se, dakle, o dinamičnoj ekstazi, o vječnom napredovanju prema sve većem i boljem poznavanju Bogu i prema sve višoj i većoj ljubavi prema Bogu, a time i prema sve većem i uvijek novom blaženstvu, miru, zadovoljstvu i sreći.

Nama u nebu nikad neće biti dosadno. Nikad nećemo dosegnuti neku zasićenost ili neku rutinu, nešto što se u beskraj ponavlja jedno te isto, stalno jednako ili ograničeno. U Bogu nema granica, nema ponavljanja, nema dosade, nema patnje ni trpljenja. Dakle, bit ćemo u stanju vječnog napredovanja, gibanja, dinamike, rasta i promjene u sve savršenija i savršenija bića. Velika promjena za čovjeka je smrt kad se duša odvoji od tijela i kad prijeđe iz vremena u vječnost.

Slijedeća velika promjena za nas će biti uskrsnuće tijela u posljednji dan, kad na sudnji dan svatko od nas dobije novo, uskrslo, besmrtno i neraspadljivo tijelo, dinamično, silno, duhovno, pobožanstvenjeno. To će biti vječno tijelo, nikada neće umrijeti ili se raspasti, razboljeti ili oslabjeti kao ovo materijalno tijelo. Kako će se to tijelo mijenjati kroz vječnost, za kakve će sve visine ili preobrazbe biti sposobno, sada uopće ne znamo i nije nam objavljeno. No, kako znamo iz iskustva da se naše materijalno tijelo razvija i raste, da se kroz vrijeme mijenja, tako se i naše duhovno, uskrslo tijelo može mijenjati i usavršavati.

Kad se Isus ukazivao raznim svecima kroz povijest Crkve, ukazivao se u različitim tijelima, a sva su bila njegova. Nekima se ukazivao kao odrasli čovjek, kako je izgledao s tridesetak godina nakon smrti i uskrsnuća, imao je tragove muke i razapinjanja, rane od čavala po rukama i nogama; nekima se ukazivao proslavljen, blistav i svijetao, a nekima krvav i okrunjen trnovom krunom. Nekima se ukazivao kao malo dijete. Sveti Antun se redovito prikazuje kao svetac koji nosi malog Isusa na ruci. Sve što je Isus proživio na ovom svijetu je njegovo i budući da se njegovo tijelo mijenjalo i razvijalo, onda je tako svaki oblik tijela u kojem je živio njegovo tijelo i nije neobično da se ukazuje kao dijete ili kao odrastao čovjek. U vječnosti je sve prisutno i sve je to vlastito čovjeku koji je to proživio. Tako će to biti i s nama.

Bogu ništa nije nemoguće i ne trebamo Bogu postavljati granice ili ograničenja. Što ćemo sve od njega primiti i primati, kako ćemo napredovati i mijenjati se, to nam je za sada obavijeno velom tajne, ali nas raduju beskrajne mogućnosti koje su pred nama. Bog je beskonačno kreativan i to nam je pokazao time da je stvorio dvije posve različite vrste duhovnih bića: anđele, čisto duhovna bića, i ljude – utjelovljene duhove koji će uskrsnuti i u novom, pobožanstvenjenom tijelu dalje napredovati.

Isus nas u Ivanovom evanđelju upozorava da će svi ljudi na sudnji dan uskrsnuti, koji su činili dobro na uskrsnuće života, a koji su činili zlo na uskrsnuće osude. Što će biti s onima koji će nakon uskrsnuća ostati u paklu, u vječnoj muci, ne znamo, a nije nam objavljeno niti sve što će naše uskrslo tijelo moći ostvariti u nebu, ako uskrsnemo na uskrsnuće života, spasenja i prijateljstva s Bogom. Nadamo se i trudimo se i sada odgovorno živimo da uskrsnemo na uskrsnuće života, da postignemo spasenje svoje duše. Cijela naša vječnost je u pitanju. Kroz ovaj svoj život i kroz svoja djela i postupke odredimo svoju sudbinu za vječni život, radost i blaženstvo; surađujmo s Duhom Svetim i ustrajmo u prijateljstvu s Bogom kako bismo zauvijek napredovali iz slave u slavu.

Amen.