Draga braćo i sestre!

Ovo je uzor-prispodoba. Prva od svih prispodoba i protumačena od samog Isusa na način na koji treba tumačiti sve prispodobe i u duhu u kojem treba tumačiti sve prispodobe. Ako se ne razumije ova prispodoba, onda se neće razumjeti prispodobe općenito, kaže sam Isus. Pa raščlanimo njegovo tumačenje koje treba protumačiti!

Najprije nas iznenađuje prva kategorija slušača Riječi Božje: Svakomu koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. Zar ima ljudi koji ne razumiju Riječ Božju o Kraljevstvu nebeskom? Zar ima ljudi kojima samo tako dolazi zli duh i otima ono što im je u srcu posijano? Ima, nažalost! I to sve više i više. Ja to iz godine u godinu promatram na skupinama krizmanika koji dolaze na župni vjeronauk. Ima i drugih skupina u Crkvi kojima se to događa, ali na krizmanicima se to osobito vidi.

Kako može doći zli duh i oteti čovjeku ono što je u čovjekovom srcu posijano? Samo tako da čovjek svojom slobodnom voljom izričito, svjesno ili nesvjesno, podsvjesno ili polusvjesno dade svoj pristanak zlome duhu da mu iz srca odnese ono što je u to srce čovječje posijano. A taj slobodni pristanak se daje zato što se ne razumije koja je vrijednost toga što se od Boga primilo, ne mari se za to, nema za to interesa, nema dobre volje ni gorljivosti, nego je u čovjeku mlakost, ravnodušnost ili površnost prema Bogu, prema Božjoj osobi, prema Božjim stvarima, ili djelima, prema Božjoj žrtvi koju je Bog učinio i za tog čovjeka osobno i za cijelo čovječanstvo. Zašto su neki ljudi tako površni, lijeni, nemarni, mlaki ili nezainteresirani za Boga, za svoje spasenje, za svoju dušu, za vječnost, za život vječni, za raj, za nebo, za vječno uživanje i blaženstvo… e to nam misterija ili otajstvo. Radi se o tajni ljudske slobode, osobe, karaktera, mentaliteta, odgoja, nasljeđa, vlastitog opredjeljenja, ne jednog pojedinačnog, nego niza pojedinačnih opredjeljenja koji onda konvergiraju prema istom smjeru: važno je nešto prolazno, ograničeno i konačno, nešto opipljivo, materijalno, vidljivo i nešto što je niže i manje od Boga. A kad se umjesto vječnoga ili većega dobra bira nešto manje, konačno i vremenito, prolazno i lošije, onda je to velika šteta za čovjeka i donosi tom čovjeku veliko trpljenje, muku i patnju. No, to se ne nikada ne događa bez izričite čovjekove krivnje. Ta krivnja može biti kombinirana: osobna krivnja onoga tko je nezainteresiran i površan ili mlak prema božanskom, duhovnom, kršćanskom, vječnom, Crkvenom, sakramentalnom, vjerskom području, kao i onih koji su toga čovjeka odgajali ili nagovarali: njegovih roditelja, baka i djedova, odgojitelja ili vršnjaka koji su ga nagovarali na zlo. Jer zli duhovi su kao psi na lancu: ništa nam ne mogu ako im se ne približimo. Tek kad im pružimo ruku, nogu ili glavu, mogu nas ujesti, otrgnuti komad mesa, kože, utrobe, žila i živaca, mogu nam otkinuti cijelu glavu tj. ugroziti i vječno spasenje naše duše. Ali, kako upozorava Bog na početku čovječanstva Kajina, pa onda i svakoga od nas: Zloduh (ili grijeh) je kao zvijer na pragu, još mu se možemo oduprijeti. Ako hoćemo. Ali ako slobodnom voljom nećemo, onda će zloduh steći pravo nad nama da nam otme ili ukrade ono što nam je od Boga darovano. Oteto je prokleto i svaki zloduh zna da će biti strahovito strogo kažnjen za nasilno odnošenje Božjih darova iz čovjekove duše. K tome, on do nekih stvari u našoj duši ni ne može doći, ako mu ih mi ne pružimo kao na dlanu. Stoga on izgleda prigodu da mi svojom nepažnjom, nemarom, mlakošću ili namjerno pružimo svoju nutrinu njemu na raspolaganje, a onda će se na nas baciti kao na plijen na koji polaže pravo.

Za mnoga zla koja se događaju u ovom svijetu i u ljudskim životima, u ljudskim dušama ili srcima iz kojih Zli duh odnosi što je u njih posijano, krivi su ili odgovorni su izravno ljudi što svjesno i namjerno odabranim otvaranjem Zlim duhovima, invokacijama (dozivanjem), evokacijama (prisjećanjem) ili konvokacijama (prizivanjem) zlih duhova; a odgovorni mogu biti i neizravno ili indirektno preko teških ili smrtnih grijeha, nemara, gluposti, plitkosti, budalastog ponašanja, neodgovornosti i slično. Nezainteresiranost vodi u nepoznavanje, neznanje i nebrigu za duhovno, vjersko, kršćansko, božansko… a neznanje vodi do pogrešnog i zlog djelovanja, do toga da takve ljude onda oplijeni zli duh, te da napravi posrednu štetu i cijelom ljudskom društvu jer takvi ljudi kojima zli duh odnosi iz srca ono što im je u srce posijano, a to je Božja mudrost, djeluju ili postupaju nakon toga glupavo, ograničeno, smušeno, bedasto, loše i za sebe i za svoju okolinu, rade štetu i svojim bližnjima, slušaju zloduhe, ismijavaju mudre i duhovne ljude, sprječavaju da se širi umnaža dobro po svijetu ili su jednostavno pasivni pred nasrtajima bankara, farmakomafije, pohlepnih kapitalista, političara, sotonista, luciferijanaca i drugih đavolskih slugu.

Ova prva skupina ljudi jako je slična onoj trećoj koju Isus opisuje: Zasijani u trnje – to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda. Uvijek je kroz povijest čovječanstva bilo ljudi koji su bili izraziti materijalisti: samo misle o onome što će staviti u se, na se i poda se. Trče za bogatstvom, zlatom, srebrom, novcem, kućama, stanovima, vikendicama, dobrim autom, brodom, apartmanima na moru, privatnim avionima, provodima, nakitom, raskošnim odijelima, kozmetikom, pomlađivanjem, skupim pićima, hranom, drogom, seksom, vlašću, utjecajem, moćima, obijestima zemaljskim. Nikad nemaju vremena za misu, za otići u crkvu, na misu, pomoliti se Bogu, popričati s njim, učiniti nešto lijepo i požrtvovno za Boga, jer u stvari nemaju volje. A kaže lijepo Sveto pismo Starog zavjeta: Tko za novcem hlepi, nikad mu ga dosta nije. Nezasitan je svatko tko teži za materijalnim jer smo svi mi ljudi stvoreni za Boga, za biće koje je neizmjerno, beskonačno i neograničeno i Bog se nama želi darivati i darivati u vječnoj dinamici ili gibanju za svu vječnost. Stoga je u nama stvorena vječna glad ili žeđ, potreba ili želja za njim. Međutim, ako on nije predmet ili cilj naših težnji, onda jao nama jer nijedna stvarnost manja od Boga ili različita od Boga ne može utažiti našu vječnu žeđ, ne može utažiti našu neizmjernu glad ili ispuniti našu neograničenu želju. Bez Boga čovjek ostaje uvijek gladan, žedan, gol i bos, nezadovoljen i nezadovoljan, u stalnoj žudnji za nekim prividom ili fatamorganom koja mu izmiče. Vrag je lukav i spreman je sve obećati, a ništa ne dati niti ispuniti, jer ne može; a i sretan je kad čovjeka navede na tanki led i strovali u vječnu propast i patnju.

I ova kategorija ljudi je vlastitim opredjeljenjem i slobodnom voljom odgovorna za svoje stanje i za činjenicu da „briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda“. I opet možemo samo konstatirati ili utvrditi da čovjek može biti posve odgovoran za ovu svoju sudbinu, a može biti i djelomično odgovoran jer su ga tako odgojili i usmjerili roditelji, odgojitelji, vršnjaci, Internet, cesta, susjedstvo, rodbina… ma tko god, ali na kraju priče, ostaje jedna margina ili pruga slobode i osobne odgovornosti, tako da svatko na kraju dobije što je kroz svoja djela i slobodnu volju zaslužio.

Mi pak pazimo na sebe da postojano kroz život izgrađujemo i održavamo prijateljstvo s Bogom: da imamo izravnu komunikaciju s njim kroz molitvu, kroz razgovor s Bogom iz dana u dan, da mu dođemo u goste, da dođemo na misu u crkvu, da primamo ispovijed i pričest, sakramente koji će održavati u nama vezu s Bogom, pazimo i na to da ga nastojimo razveseliti dobrim djelima i da nastojimo izbjegavati ono što ga vrijeđa i smeta, a to je grijeh. Nastojmo odgovorno surađivati s Duhom Svetim i njegovim nadahnućima.

Amen.