“Milosrđe mi je milo”

Draga braćo i sestre!

Milosrđe mi je milo, a ne žrtva! Kaže Isus u današnjem evanđelju, a kod proroka Hošee imamo cijeli tekst: „Jer ljubav mi je mila, ne žrtve, poznavanje Boga, ne paljenice.“ (Hoš 6,6)

Da bismo razumjeli sukob između Isusa i njegovih sugovornika, sukob između dva duha, dva razumijevanja stvarnosti i našega odnosa s Bogom, moramo se poslužiti jednim drugim primjerom iz Staroga zavjeta, jednim drugim prorokom koji je to isto davno prije Hošee izrekao i to u vrlo konkretnom slučaju. Radi se o proroku Samuelu. Naime, “jednom Samuel reče Šaulu [kralju izraelskom]: “Mene je Gospodin poslao da te pomažem za kralja nad njegovim narodom Izraelom. Poslušaj, dakle, riječi Gospodnje. Ovako govori Gospodin nad vojskama: ‘Odlučio sam osvetiti ono što je Amalek učinio Izraelu zatvarajući mu put kad je izlazio iz Egipta. Sada idi i udari na Amaleka, izvrši “herem”, kleto uništenje, na njemu i na svemu što posjeduje; ne štedi ga, pobij muškarce i žene, djecu i dojenčad, goveda i ovce, deve i magarce!'” … [I] Šaul potuče Amalečane … I živa uhvati Agaga, amalečkog kralja, a sav narod zatre oštricom mača, izvršujući “herem”, kleto uništenje. Ali Šaul i narod poštedješe Agaga i najbolje ovce i najbolja goveda, ugojenu stoku i jaganjce i sve što je bilo dobro. Na svemu tome ne htjedoše izvršiti “herem”; nego što je god od stoke bilo bez cijene i vrijednosti, na tom izvršiše “herem”.

Zato dođe riječ Gospodnja Samuelu ovako: “Kajem se što sam Šaula postavio za kralja: okrenuo se od mene i nije izvršio mojih zapovijedi.”… Kad je Samuel došao k Šaulu, reče mu Šaul: “Blagoslovljen da si od Gospodina! Izvršio sam Gospodnju zapovijed.” Ali Samuel upita: “Kakvo je to ovčje blejanje što dopire do mojih ušiju i mukanje goveda koje čujem?” A Šaul odgovori: “Dognali su ih od Amalečana, jer je narod poštedio najbolje ovce i najbolja goveda da ih žrtvuje Gospodinu, tvome Bogu. Na svemu drugome izvršili smo ‘herem’.” A Samuel reče Šaulu: “Stani da ti kažem što mi je noćas objavio Gospodin.” A on reče: “Govori!” Tada će Samuel: … “Gospodin te poslao na vojni pohod i zapovjedio ti: ‘Idi, izvrši ‘herem’ na tim grešnicima, na Amalečanima, vojuj na njih do istrebljenja.’ Zašto nisi poslušao riječi Gospodnje? Zašto si se bacio na plijen i učinio ono što je zlo u Gospodnjim očima?” Šaul odgovori Samuelu: “Ja sam poslušao riječ Gospodnju: poduzeo sam pohod kamo me poslao, doveo sam Agaga, amalečkoga kralja, i izvršio ‘herem’ na Amalečanima. Ali je narod od plijena uzeo ovaca i goveda, i to najbolje na čemu se imao izvršiti ‘herem’, da žrtvuje Gospodinu, tvome Bogu, u Gilgalu.” A Samuel odvrati: “Jesu li Gospodinu milije paljenice i klanice nego poslušnost njegovu glasu? Znaj, poslušnost je vrednija od najbolje žrtve, pokornost je bolja od ovnujske pretiline. Nepokornost je kao grijeh čaranja, samovolja je kao zločin s idolima. Ti si odbacio riječ Gospodnju, zato je Gospodin odbacio tebe da ne budeš više kralj!”

Vidimo ovdje sukob između Šaula i Samuela, između magijskog duha grešnoga kralja Šaula i duha Božjega, duha vjere i povjerenja u Boga, duha poslušnosti i pokornosti Bogu kojega zastupa Samuel koji govori u ime Božje. Šaul je bio licemjeran: pravio se pobožan, da je tobože radi žrtvi Bogu, radi žrtvovanja životinja Bogu, poštedio razne dobre ovce i goveda, a u stvari je s narodom probrao samo ono dobro i korisno za svoju korist i dobitak, iz pohlepe i gramzljivosti, iz oholosti i samovolje, a uništio je tako zvanim potpunim uništenjem samo ono što ne valja i što je drugorazredno ili otpad. To je s narodom poklao i zatrpao, kako je bio onodobni običaj u tako zvanim svetim ratovima koji su se vodili protiv krivobožačkih naroda.

Šaul je lagao Samuelu kad mu je rekao: Ja sam poslušao riječ Gospodnju, poduzeo sam pohod kamo me Bog poslao… ali u stvari Šaul nije poslušao riječ Gospodnju jer nakon rata, nakon bitke u kojoj je ostvario pobjedu putem Božje pomoći, nije sve osvojeno uništio i zakopao u zemlju, nego je napravio najobičniju pljačku, iz koristi za sebe i za narod, napravio je po svojoj volji što je htio, bio je neposlušan glasu Gospodnjem i njegovoj izričitoj zabrani, A onda je svoju pohlepu i neposlušnost htio zamaskirati i pokriti pobožnošću, da je tobože ih poštovana i zahvalnosti prema Bogu želio žrtvovati od najboljih životinja koje su s osvojenih područja popljačkali.

Bogu ne trebaju takve samovoljne žrtve i obredi kojima čovjek na svoju ruku nastoji Boga potkupiti, s Bogom manipulirati, s njim gospodariti i putem nekakvih magijskih žrtava i obreda ostvariti svoju volju i Boga prisiliti da pleše onako kako čovjek svira.

Samuel je jasno rekao Šaulu: Jesu li Gospodinu milije paljenice i klanice nego poslušnost njegovu glasu? I istovremeno je dao odgovor: NISU! Bog ne prima samovoljnih žrtava kojima ćemo mi tobože Boga počastiti kad mi hoćemo, kako mi hoćemo, koliko mi hoćemo, iz razloga iz kojega mi hoćemo… jednostavno mi kao ljudi ne možemo imati gospodarenje i gospodstvo, ne možemo mi vladati nad Bogom, ne možemo ga prisiliti ili potkupiti bilo čime. Upravo to je u srži i korijenu svakoga grijeha: ja ću gospodariti s Bogom, s drugim ljudima, sa stvarima; bit će sve po mojem: i danas ima, čak i u našoj župi ljudi koji misle da mogu po svojoj miloj volji određivati i naređivati kad će biti koja misa, gdje će biti misa, kakva će biti misa ili pobožnost, kako se treba održavati koja Božja crkva ili kapela… samo da bi gospodarili, da bi vladali , da bi bilo po njihovom, a bez uvažavanja Boga, njegove osobe, njegove volje, njegovih zapovijedi ili propisa.

Zato je prorok Samuel nastavio i rekao kralju Šaulu: Znaj, poslušnost je vrednija od najbolje žrtve, pokornost je bolja od ovunjske pretiline. Dakle, ono što Bog od nas traži je poslušnost njegovom glasu, njegovoj volji, njegovoj rasporedbi i zakonitostima koje je postavio kad je stvarao ovaj svijet. Mi ne moramo sve razumjeti, ali moramo imati povjerenja u Boga da je najbolje i jedino ispravno onako kako je Bog rasporedio i ustanovio stvari. Danas ljudi misle da su pametniji od Boga. Ako je Bog stvorio muškarca i ženu da zajedno žive u braku i da imaju djecu, onda dvije žene ili dva muškarca ne mogu živjeti u braku i ne mogu imati djecu, ma koliko se umjetnim putem trudili izmijeniti izvorni Božji plan. Možda nije moguće do kraja objasniti zašto nije dobro da dvije žene ili dva muškarca zajedno spavaju ili budu u tzv. braku, ali moramo vjerovati Bogu da to nije dobro ako nam je on izričito rekao da to ne valja, da je to grijeh i da se tako ne smije postupati. Rekao i isto tako da ne smijemo krasti, lagati, ubijati i tako redom. Ljudi su na raznim područjima života neposlušni Bogu i zato nam je u ovom svijetu tako loše kako jest.

Samuel je isto tako rekao Šaulu: Nepokornost je kao grijeh čaranja, samovolja je kao zločin s idolima. U čemu se sastoji grijeh čaranja? Magija ili čaranje je nastojanje čovjeka da svojim silama, svojom lukavošću, svojim naporima, radom i vještinom, svojim sposobnostima i zaslugama podvrgne Boga vlastitoj volji, svojim planovima, željama i hirovima. Kao da uzmemo daljinski upravljač u ruke i onako s Bogom gospodarimo kako se nama hoće. Maše li pas repom ili rep maše sa psom? Tko s kime gospodari? Možemo li mi kao Božja stvorenja gospodariti s Bogom Stvoriteljem ili je On naš Gospodar i Gospodin? Tko je koga stvorio? Tko koga ima u svojoj ruci?

Tako su i Isusovi protivnici licemjerno prigovarali Isusu štošta jer su posve krivo shvaćali svoj odnos s Bogom. Nisu prihvaćali Božju volju da mi moramo biti s Bogom prijatelji koji će Boga poštivati kao osobu, kao prijatelja, kao Boga i Stvoritelja, kao Gospodina i Gospodara svega stvorenoga, nisu željeli odnos poštovanja i uvažavanja Boga, Božje slobode, njegove volje… nego su mislili da im je Bog izdiktirao neke zapovijedi i zakonitosti kako bi ih oni doslovno provodili i tako Bogu platili nešto, nešto od njega kupili, nad njim zadobili neku moć ili doveli Boga u položaj da im nešto duguje i da im mora nešto dati za uzvrat što oni sebi zamisle. Isusovi protivnici, farizeji i saduceji, mislili su da je žrtva, tj. neki vjerski obred poput nekog čarobnog ili magijskog postupka ili predmeta u stvari sredstvo za gospodarenje s Bogom, za kupovanje ulaznice u raj, za postizanje vlastitog spasenja, vlasti, moći i gospodarenja.

S Bogom se ne može gospodariti, a niti nad drugim ljudima se ne bi trebalo vladati i okrutno njima gospodariti. Bog nam je dao svima na krštenju Duha Svetoga, svojega božanskog Duha da djelujemo u njegovom Duhu, da poštujemo i uvažavamo Boga, da s njim budemo u prijateljstvu i zahvalnosti i da imamo povjerenja u njega, u njegovu dobrotu, mudrost i ljubav prema nama. A taj nas Duh nadahnjuje da i jedni prema drugima budemo uslužni, velikodušni, popustljivi, blagi, dobri, ljubazni, strpljivi, darežljivi, blagohotni i slično. Bez obzira na okruženje koje nam nije sklono i koje nije sklono Duhu Božjem, možemo ovu volju Božju provoditi živeći lukavo kao zmije i bezazleno kao golubovi, po riječi koju nam na drugom mjestu Isus proročki reče.

Amen.

dr.sc.vlč. Željko Blagus, župnik u Josipdolu i Cerovniku

Nedjelja, 11. 6. 2023.

DESETA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA:
Hoš 6,3-6; Ps 50,1.8.12-15; Rim 4,18-25; Mt 9,9-13