Draga braćo i sestre!
Slavimo danas bijelu nedjelju ili prvu nedjelju poslije Uskrsa, a zovemo je još i nedjeljom božanskoga milosrđa. Jako je prikladno da baš danas naši mališani prime sakrament prve svete pričesti.
Njihove duše su još u bjelini, to su mala djeca nesposobna za teške grijehe, nekoliko dana prije prve pričesti su se i ispovjedili, tako da je sve u bjelini, i njihove duše i naša crkva i naše misli i osjećaji. Sve je čisto i bijelo, sve je sjajno i radosno. Tako bi trebalo ostati i kroz cijeli život sve do smrti kako bismo čisti i bijeli, sveti i savršeni ušli u raj i postali zauvijek veliki prijatelji Božji.
Današnje nam prvo čitanje govori kako prvi kršćani kao braća bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. To da su bili postojani, znači da su ustrajali kroz duže vrijeme, od Uskrsa pa nadalje mjesecima, a onda i godinama, i ispravnom vjerovanju Bogu, bili su u zajedništvu, pomagali su se međusobno i nisu se svadili, sukobljavali, mrzili ili zavidjeli, a nadasve su bili postojani u lomljenju kruha, a to znači u svetoj misi odnosno primanju pričesti i u molitvama.
Naša sveta misa ima dva dijela: u prvom dijelu slušamo riječ Božju: stari i novi zavjet, evanđelje i propovijed, a onda imamo molitve vjernika i vjerovanje. Molimo nešto i u drugom dijelu mise, ali taj drugi dio mise je posvećen pretvorbi kruha u Tijelo Kristovo, a vina u Krv Kristovu, te primanje toga Tijela i Krvi Kristove, odnosno posvećen je pričesti.
Prva pričest morala bi biti upravo to: prva u nizu mnogih pričesti kroza život. Stoga vas sve pozivam: i prvopričesnike i njihove roditelje, staratelje, rodbinu i ali i cijelu župnu zajednicu da nastavimo primati pričesti. Posebno je važno slijedeće nedjelje doći opet na misu i primiti drugu pričest jer je to znak zahvalnosti i ljubavi prema Bogu. Bog je nama dao jako veliki dar: dao nam je samoga sebe, dao nam je život vječni, dao nam je slobodan ulazak u raj, dao nam je vječnu sreću i radost, spasenje! I zato mu moramo ozbiljno reći HVALA, pokazati ozbiljnost, obzirnost, finoću i prijateljstvo s njim. Prvopričesnici i njihove obitelji će doći slijedeće nedjelje na misu ne samo preuzeti službene fotografije od prve svete pričesti, nego će doći pokazati Bogu zahvalnost, ljubav, prijateljstvo, dobrotu i molitvu da prime dugoročni blagoslov i pomoć za cijeli život. A mi ćemo kao župna zajednica moliti za ove i sve ostale prvopričesnike naše župe, kao i za sve krštenike i krizmanike, za sve koji se vjenčavaju u crkvi te za sve koji primaju bolesničko pomazanje.
Moramo ustrajati u lomljenju kruha i molitvama kao zajednica Kristovih učenika. Djela apostolska govore da prvim kršćanima koji prigrliše vjeru sve bijaše zajedničko. Sva bi imanja i dobra prodali i porazdijelili svima kako bi tko trebao. Danas ovakovo postupanje više nije moguće, ali svima nama u župi može biti mnogo toga zajedničko: kako duhovno dobro naših župljana i cijele župe, tako i naša crkvena dobra, župna crkva i ostale stvari od zajedničkih interesa. Da bismo imali snage biti velikodušni i dobri jedni prema drugima, da bismo mogli biti požrtvovni i darovati nešto vremena i snage ili milostinje za zajedničke stvari, treba nam svjetlo i snaga od Boga, a to primamo upravo kroz svetu pričest i kroz molitvu, kroz razgovor i komunikaciju s Bogom, bilo u crkvi, bilo po kućama jer i kod kuće treba razgovarati s Bogom, treba se svaki dan postojano moliti. Tada će i Gospodin našoj zajednici i svakom pojedinačno pomoći kroz život i dovesti nas do spasenja.
Amen.
