Nedjelja, 14. 1. 2024., DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU B
ČITANJA: 1Sam 3,3b-10.19; Ps 40,2.4ab.7-10; 1Kor 6,13c-15a.17-20; Iv 1,35-42

Draga braćo i sestre!
            Započinjemo vrijeme kroz godinu kad se u misama čita evanđelje koje govori o Isusovom javnom djelovanju, o njegovom naučavanju i djelovanju. Prvo čitanje iz Staroga zavjeta se uzima uvijek tako da se uskladi s evanđeljem i pokaže kako je Novi zavjet u Starome skriven, a Stari u Novome otkriven ili dovršen.

            Drugo čitanje, koje se uzima iz neke od Novozavjetnih poslanica, obično slijedi neki svoj red i nema vidljive poveznice s evanđeljem i prvim čitanjem. Stoga, ako se tumače sva tri čitanja u propovijedi, onda se nešto objasni iz evanđelja i prvog čitanja, a drugo čitanje se izostavi ili se traže neke nategnute i neprirodne poveznice kojih obično nema ili su samo u glavi propovjednika. A kako su ulomci za drugo čitanje uzeti iz Pavlovih poslanica za koje je već sveti Petar u svojoj Drugoj poslanici ustvrdio: “A strpljivost Gospodina našega spasenjem smatrajte, kako vam i ljubljeni brat naš Pavao napisa po mudrosti koja mu je dana. Tako u svim poslanicama gdje o tome govori. U njima ima ponešto nerazumljivo, što neupućeni i nepostojani iskrivljuju, kao i ostala Pisma – sebi na propast.” (2Pet3,15.16), onda se drugo čitanje, kao ponešto nerazumljivo i teško, izbjegava, da se ne bi opterećivalo vjernike da naprežu mozak na misi i da ne bi morali nešto ozbiljno misliti, pratiti ili shvatiti. K tome, nije baš ni jednostavno protumačiti odlomke iz Pavlovih poslanica.

            Pomalo čudi izbor ovog odlomka iz šestog poglavlja Prve poslanice Korinćanima baš na ovu prvu nedjelju nakon Božićnog vremena kad započinjemo ciklus nedjelja kroz godinu. Naime, od Adama i Eve, ljudi ne vole da im itko, pa ni Bog Svevišnji, „soli mozak“ ili govori što trebaju, a što ne smiju činiti. U zadnjih pola stoljeća osobito je nepopularno govoriti o području morala. O vjeri se može propovijedati, o sakramentima, o Svetom pismu ili o molitvi i duhovnosti, o povijesti Crkve, o raznim drugim temama vezanim za vjerski i Crkveni ili kršćanski život, ali o moralu baš i ne. Mnogi se nađu prozvani i uvrijeđeni, a bilo je i nešto vjernika koji su mi došli osobno i izravno protestirati i prigovarati mi kad sam osobno i izravno propovijedao ili na vjeronauku govorio o deset zapovijedi Božjih ili o grijesima protiv pojedine Božje zapovijedi. Posebno su mi zamjerali ako sam krizmanicima rekao da je grijeh protiv prve Božje zapovijedi neredovito s Bogom razgovarati ili izostavljati molitvu iz svojega života, da je grijeh zazivati duhove ili biti praznovjeran, čitati horoskope i baviti se bilo kakvom magijom ili čaranjem, gatanjem, vračanjem, prakticiranjem drugih religija i tome slično. Osobito su me napadali da što govorim djeci o zazivanju duhova i plašim ih s izmišljenim pričama. A onda su me napadali i u vezi grijeha protiv šeste Božje zapovijedi, o čemu upravo govori današnje drugo čitanje.

            Dok se u određenom razdoblju povijesti Crkve jako naglašavalo to područje, od šezdesetih godina prošloga stoljeća naovamo odlazi se u drugu krajnost i umanjuju se grijesi protiv šeste Božje zapovijedi, umanjuje se njihova težina i ozbiljnost, njihove posljedice, izbjegava se uopće govor o tim grijesima i napada se svećenike, biskupe, misionare, katehete i sve druge koji bi o tome nešto ispravno i jasno govorili. Ne smije se više reći da je gledanje pornografije grijeh ili da je samozadovoljavanje grijeh, ne smije se reći da su predbračni ili izvanbračni spolni odnosi grijeh, da su homoseksualni odnosi grijeh, da je silovanje grijeh, da je kontracepcija grijeh, da su spolni odnosi s djecom, životinjama ili ljudskim leševima grijeh. Ne ispovijeda se baš mnogo grijeha protiv šeste Božje zapovijedi, a ako svećenik nešto pita o tome u ispovijedi, onda ga se napada. Nije dobro ni jedno pretjerivanje: niti su grijesi protiv šeste Božje zapovijedi najteži i najopasniji od svih grijeha, niti ih treba opravdavati ili umanjivati.

            Pa što je to danas u drugom čitanju uzeto iz poslanice svetoga Pavla? U Korintu su među kršćanima bili i ljudi došli iz židovstva i oni iz grčke kulture i religije koji su imali razna mišljenja i odnos prema spolnosti. Zato je trebalo podsjetiti vjernike kršćane na Božji stav o tijelu, spolnosti, moralu, ponašanju na tom području. Pa je sveti Pavao napisao: „Ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu!“ Nije svejedno kako postupamo sa svojim tijelom. Naše tijelo će uskrsnuti i mi ćemo za svu vječnost imati uskrslo, pobožanstvenjeno tijelo, pa tijelo i ono što se s njim događa ili radi nije beznačajno.

Postojala su mišljenja u vrijeme ranog kršćanstva da je samo ono duhovno vrijedno i da jedino duša ili duh, odnosno razum kod čovjeka nešto vrijedi i ostaje zauvijek, a da je tijelo nevažna stvar koja će se ionako raspasti i nestati zauvijek nakon smrti. Stoga, ono što je prolazno, nije ni važno, s tim se može raditi što se hoće, to nema nikakve veze s duhom. To nije istina jer „Bog koji je Gospodina [Isusa Krista] uskrisio i nas će uskrisiti snagom njegovom.“ Čovjek je utjelovljeni duh i sve svoje duhovne stvarnosti izražava putem tijela, a tijelo je sposobno izraziti duhovne stvarnosti kao što su ljubav, znanje, dobrota, svrha, ljutnja, sebičnost, mržnja, osveta i slično. Napokon, Bog je izabrao sakramente ili vidljive znakove i obrede da putem njih čovjeku daruje mnoge svoje darove, pa je naše tijelo posrednik naše komunikacije s Bogom koji je čisti duh.

Napokon, Bog se utjelovio, postao je čovjekom da ljude sa sobom poveže i zato Pavao piše: „Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? Tko prione uz Gospodina, jedan je duh [s Bogom].“ A kako Bog kao osoba i osobno biće ima svoje mišljenje i svoju volju o raznim pitanjima, tako ima i svoj stav o ljudskoj spolnosti koju je stvorio.

Ima on svoj stav i o drugim stvarima: na primjer o ljudskom govoru i riječima, pa je tako rekao da mu se ne sviđa kad jedni druge proklinjemo ili se krivo zaklinjemo njegovim imenom, kad lažemo, ogovaramo ili klevećemo… Ima i svoj stav o pohlepnom i bespotrebnom radu nedjeljom i blagdanom, o nepoštivanju roditelja i starijih, o ubijanju, krađi i mnogim drugim stvarima. Tako si je dopustio i to da ima svoj stav o ljudskoj spolnosti pa je zabranio preljub ili varanje ženidbenog partnera, zabranio je zloupotrebu spolnosti za sebično gomilanje ili pridobivanje užitka poput neke droge, pa je zato sveti Pavao napisao, a mi danas čuli: „Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svojega tijela.“ Dakle, nemamo što raspravljati ili razvodnjavati Božji stav ili njegovu volju, njegove odluke i njegove misli i osjećaje. Kad Bog nešto određuje ili zapovijeda odnosno zabranjuje, onda to čini za nas i za naše dobro. Naime, niti jedan tjelesni užitak koji se pribavlja i ponavlja ne može potpuno usrećiti čovjeka niti mu donijeti trajnu radost ili blaženstvo, a zbog biokemijskih zakonitosti i ograničenosti našega tijela, donosi na kraju muku i smrt.

Uzimanje alkohola u sve većim količinama kroz godine dovodi ne samo do užitka koji alkohol pruža, nego i do bolesti jetre i drugih organa i na kraju do smrti. Jednako vrijedi za heroin, kokain, svaku drogu, spolni užitak, pretjerivanje u hrani, šećeru, cigareti, kavi ili bilo kojoj drugoj stvari. Osjet užitka povezan je s dopaminom i drugim molekulama u našem mozgu, a sinteza ili razgradnja dopamina te broj naših živčanih stanica i njihove veze slijede jasne biokemijske zakonitosti koje tek u posljednjih nekoliko desetljeća znanost otkriva i jasno nam govori da ni jedan užitak koji proizvodi ovisnost ne može donijeti čovjeku trajnu sreću, zadovoljstvo i dobrobit, te da se moramo kontrolirati i čuvati, te da moramo poštivati zakonitosti i ograničenja koja nam naše tijelo donosi.

Budući da je to sve Bog, koji nas je stvorio, znao i bolji i davno prije nas i naše suvremene znanosti, onda nam je to tako i rekao. Samo mi ne slušamo. A trebali bismo. „Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!“

            Poštujmo Boga, njegove zakonitosti, njegove odluke, njegove misli i osjećaje, pa će nam biti stvarno dobro i doći ćemo do trajne sreće i radosti.

Amen.