Nedjelja, 25. 2. 2024., DRUGA KORIZMENA NEDJELJA
ČITANJA: Post 22,1-2.9a.10-13.15-18; Ps 116,10.15-19; Rim 8,31b-34; Mk 9,2-10

Draga braćo i sestre!
Prva nedjelja korizme obično je posvećena postu, a druga nedjelja redovito je posvećena molitvi jer su post, molitva i milostinja tri odrednice korizme prema učenju samoga Isusa Krista je svoje učenike poučio da trebaju moliti, postiti i dijeliti milostinju u skrovitosti, tako da vidi samo Otac nebeski koji će i uzvratiti za sva ova pokornička djela.

Ima jedna vrsta molitve koja je danas dosta zanemarena, a izuzetno je važna i vrijedna, kako za naše vlastite duše, tako i za duše u čistilištu, a radi se o molitvama i djelima kojima se postiže potpuni ili djelomični oprost. Mnogi mole krunicu, ili, ovih dana u korizmi – križni put. A obje su ove pobožnosti obdarene potpunim oprostom pod uobičajenim uvjetima. Koji su to uobičajeni uvjeti?

            Potrebno je biti u stanju milosti ili pomirenosti s Bogom, dakle nedavno ispovjeđen, potrebno se na dan traženja potpunog oprosta pričestiti, oduravati grijeh i izmoliti barem Očenaš i Zdravomarijo na nakanu svetog Oca. Uz ova četiri uvjeta potrebno je izvršiti i djelo obdareno potpunim oprostom, a to je već nabrojena pobožnost križnoga puta ili krunice. Pri čemu se pod krunicom podrazumijeva molitva radosnih, žalosnih i slavnih otajstava ili barem pet desetica krunica bez prekida između desetica. Oprosno djelo može biti i pohod crkvi koja je na određeni dan obdarena potpunim oprostom, na primjer na župni blagdan, odnosno na blagdan zaštitnika te crkve i onda u toj crkvi izmoliti jedno apostolsko Vjerovanje i jedan Očenaš. Oprosno djelo može biti pohod crkvi ili groblju na blagdan Svih svetih, na Dušni dan ili na nedjelju poslije Dušnog dana. Ovdje još treba istaknuti da potpuni ili djelomični oprost možemo izmoliti ili za sebe ili za neku dušu u čistilištu, ali za živuće ljude ne možemo zadobiti ni potpuni ni djelomični oprost.

            Jesu li uvjeti za zadobivanje potpunog ili djelomičnog oprosta teški ili komplicirani? Nisu osobito teški ni zahtjevni. Pa zašto se onda tako malo potpunih ili djelomičnih oprosta zadobiva? Ponajprije zato što većina vjernika, pa čak ni svećenika ni biskupa ne zna za to, ne vjeruje u oproste ili ih jednostavno ne smatra važnim ili vrijednim.

            Što donosi potpuni ili djelomični oprost? U ispovijedi se oprašta grijeh i krivnja vezana za taj grijeh koja se odnosi izravno na Boga. Kako bi ta krivnja bila vječna da nije oproštena, onda se ona naziva vječnom dimenzijom grijeha. Jako je važno da se čovjek valjano ispovijedi jer bez pomirenosti s Bogom i bez oproštenja vječne dimenzije grijeha nikad ne bismo dospjeli u nebo. Međutim, svaki grijeh nosi sa sobom neke štete i nepravde koje se nanose našim bližnjima i drugim Božjim stvorenjima, pa se te štete i s njima povezane krivnje nazivaju vremenitima. Dok se ne poprave sve vremenite štete i nepravde koje smo napravili prema svojim bližnjima i prema drugim Božjim stvorenjima, nema za nas duhovnog savršenstva, a bez duhovnog savršenstva nema ulaska u raj. Potpuni oprost popravlja sve štete i nepravde koje je određena duša napravila svojim grijesima, a djelomični oprost popravlja dio šteta i nepravdi, pa se tako duša potpunim oprostom oslobađa svih svojih vremenitih krivnji i može odmah u raj, a djelomičnim oprostom se oslobađa dijela svojih krivnji i bliže je ulasku u raj nego što je bila prije djelomičnog oprosta.

            Bog nema neku čarobnu gumicu za brisanje ili čarobnu krpicu za pranje naših šteta i nepravdi te s njima povezanih krivnji koje opterećuju naše duše. Sve naše štete i nepravde netko mora doslovno popraviti, nadoknaditi, dati za njih stvarnu zadovoljštinu. Po molitvi za potpuni ili djelomični oprost, mi molimo Boga da on izravno ili putem dobrih djela raznih svetaca, blaženika, dobrih ljudi, duša žrtvi koje dragovoljno čine dobro u ime Božje, popravi naše štete i nepravde. To znači da se Bog služi “blagom Crkve” ili množinom dobrih djela i žrtvi koje su mu na raspolaganje stavili Isus – utjelovljena Riječ Božja, Blažena Djevica Marija, sveci, mistici, dobri kršćani i požrtvovne duše koje su činile nesebično dobro ili prihvaćale razne žrtve svjesno i slobodno.

            Da bismo zadobili potpuni oprost moramo biti u stanju milosti i pomirenosti s Bogom, a to znači valjano i dobro ispovijeđeni i da nakon ispovijedi ne smijemo na duši imati ni lake grijehe, te da moramo u potpunosti osjećati odbojnosti ili odvratnost prema svakom grijehu. Ovo su dva uvjeta koja je jako teško postići, a ako nisu ostvarena, onda oprost nije potpuni nego samo djelomičan. K tome, po odbrebi sv. Pavla VI, pape koji je zadnji revidirao odredbe koje se odnose na oproste, u jednom danu se može zadobiti samo jedan potpuni oprost, dok se djelomičnih oprosta može zadobiti više. Stoga je važno da nastojimo svaki put kad možemo, izmolimo potpuni oprost, a hoćemo li ga stvarno zadobiti ili će on biti zbog naše nesavršenosti samo djelomični, mi ne znamo drugačije nego samo tako zvanom moralnom sigurnošću. Kad bismo imali mistični uvid u stanje svoje duše, znali bismo je li naš oprost koji smo za sebe ili za nekog u čistilištu zadobili bio potpuni ili djelomičan. No, ne moramo se zamarati aktualnim znanjem i spoznajom jesmo li zadobili potpuni ili djelomični oprost. Moramo se angažirati da svaki put kad možemo, molimo za potpuni oprost, a Bogu ćemo prepustiti da on udijeli prema stanju naše duše. Oprosti spadaju u kategoriju sakramentala, obreda nalik sakramentima, a to znači da djelotvornost tih obreda ovisi o svetosti, angažiranosti i stanju onoga koji u tom obredu sudjeluje ili ga vrši. Sakramenti ostvaruju milost u trenutku kad su valjano podijeljeni bez obzira na stanje djelitelja ili primatelja sakramenta, a sakramentali ne.

            Stoga je na nama da se najprije informiramo kako, kada i gdje možemo zadobiti potpuni ili djelomični oprost, te da se time i poslužimo. O oprostima se malo ili nimalo ne govori u propovijedima, na vjeronauku ili na druge načine. Stoga se njima služi jako mali broj vjernika. Koliko ima pobožnih duša koje svaki dan izmole krunicu, nalaze se u stanju milosti, pa su čak i radnim danom na misi i prime pričest. Kad bi samo nakon mise izmolile jedan Očenaš i jednu Zdravomariju na nakanu pape i prikazale potpuni oprost za neku dušu u čistilištu, taj dan bi oslobodile tu dušu čistilišnih muka ili bi barem zadobile veliki djelomični oprost kojim bi i opet olakšale stanje neke duše u čistilištu. Namjenjujući potpuni ili djelomični oprost za sebe, svaki čovjek sebi, tj. svojoj duši olakšava situaciju i skraćuje si muke i trpljenja u čistilištu. Kad bismo imali mistični uvid u stvarno olakšanje koje potpuni i djelomični oprosti donose nama ili dušama u čistilištu, ne bismo olako propuštali prilike da oproste zadobijemo.

            Mnogi ne vjeruju da oprosti uopće postoje, ne znaju za vremenite dimenzije i posljedice grijeha, ne poznaju objavljeni nauk o čistilištu ili smatraju da su oprosti neko srednjovjekovno magijanje ili relikt iz prošlosti. Mnogi misle da oprosti ne vrijede mnogo i da ne donose veliku korist i dobrobit jer se prelako mogu zadobiti. Doista, oprosti se mogu relativno lako zadobiti, ali – da li se stvarno u velikom broju i zadobivaju? Ne! Koliko hodočasnika dođe u neko svetište obdareno oprostima, a da na oprosni dan ne izmoli potpuni ili djelomični oprost! Budu na misi, ispovjede se, pričeste se, ali ako svjesno i slobodno, namjerno i informirano ne izmole molitve pri pohodu oprosnoj crkvi i na nakanu svetog Oca, potpunog ili djelomičnog oprosta neće zadobiti. Kad ste zadnji put čuli nekog svećenika da je u propovijedi ili tijekom oglasa nakon mise tumačio i potaknuo vjernike na molitvu za oproste? Prije nekoliko godina papa Franjo je proglasio godinu sv. Josipa. Svaki dan u toj godini mogao se zadobiti potpuni oprost pod uobičajenim uvjetima (ispovijed, pričest, oduravanje grijeha i molitve na nakanu pape) uz ispunjenje nekog oprosnog djela, a najjednostavnije oprosno djelo je bilo izmoliti litanije sv. Josipa. Koliko vremena treba da se izmole litanije sv. Josipa? Nekoliko minuta. Potrebno je još bilo izmoliti Očenaš i Zdravomariju na nakanu sv. Oca, a ako smo primili pričest, mogli smo svaki dan kad smo se pričestili zadobiti potpuni oprost. Dakle, da smo svaki dan bili na misi u stanju milosti i pričestili se, mogli smo 365 duša izbaviti iz čistilišta! A kolikima smo pomogli? Većina kršćana nije pomogla nikome, pa čak ni djelomičnim oprostom. Kakva šteta! Kakav propust! Kad vas nešto jako zaboli i stegne pa dođete na hitnu i posjednu vas u hodnik pred ordinaciju, jedva čekate da se otvore vrata i da nekakva medicinska sestra ili doktor dođu po vas, uvedu vas u ordinaciju i počinju s obradom kako bi vas što prije prestalo boljeti. Koliko je duga svaka minuta čekanja! Kako se svaki put trgnete i dignete glavu kad se neka vrata otvore i netko od medicinskog osoblja pojavi, jer se nadate da ste vi na redu i da će agoniji napokon doći kraj ili da će se bar nešto početi raditi i događati s vama.

            Zamislite si sad duše u čistilištu koje se ponadaju da će ih netko s neba pohoditi i olakšati im muke u čistilištu; ili da će se netko sa zemlje sjetiti i udostojati izmoliti kakav barem djelomični oprost i namjeniti ga baš za njih. Zamislite sebe kako u predvorju raja, u čistilištu, čamite i čekate u mukama i trpljenjima i nadate se da će vam olašanje ili izbavljenje doći svaki čas, ali ne dolazi. A moglo je doći! S kolikom komocijom, lijenošću, mlakošću, nezanjem ili nemarom se odnosimo prema tako važnim stvarima. Kad nas bude nešto žuljalo i boljelo u čistilištu, shvatit ćemo vrijednost i značenje oprosta, ali će za mnoge biti prekasno.

            Stoga vas sve pozivam: mislite na svoje duše i na duše u čistilištu. Sjetite se i izmolite propisane molitve na nakanu sv. Oca, izvršite oprosna djela (krunicu, križni put, dolazak u crkvu na dan zaštitnika te crkve, na blagdan Porcjunkule, na blagdan Svih sveih i Dušni dan). Ponavljam, oprosti su sakramentali i traži se od nas neko uključenje, neka žrtva, neki napor. Napor i trud da se redovito ispovijedamo, da se pričešćujemo, da dolazimo na proštenja, da se sjetimo da možemo svojim sudjelovanjem, svojim molitvama i pobožnostima po Božjoj dobroti i po blagu Crkve pomoći i sebi i svojim preminulim bližnjima u čistilištu. Mnogo može žarka molitva pravednika, kaže Novi zavjet. Još više može kad se udruži s djelima svetaca, s poniznošću i podložnošću Crkvi i propisima koje je Crkva donijela kako bi oprostima pomogla svojim trpećim članovima.

Amen.