Veliki četvrtak, 28. ožujka 2024., misa posljednje večere Gospodnje započela je od 18.30 sati s oko 30-tak nazočnih vjernika koji su uložili dodatni napor zbog olujnog vremena koje je bilo u ovome kraju.

Propovijed koju je pripremio župnik, vlč. Željko, sadržavala je četiri izabrane priče o euharistijskim čudima u životu osoba koje su se dogodile unutar zadnjih 100-njak godina. Euharistijskih čuda kroz povijest Crkve ima mnogo i razčitih (npr. naš Ludbreg gdje se misno vino čudesno pretvorilo u pravu krv, Macerata, Orvieto i dr.). No, s ova četiri primjera vjernica koje su mjesecima ili godinama živjele samo od pričesti, bez druge hrane i pića, bavili su se i liječnici, strogo su nadzirano od nevjernih osoba, znanstvenika, liječnika i dr., ali nije se moglo reći drugo doli da je čudo pred očima u koje se, na taj način, uvjerila i znanstvena zajednica. Kod današnjih vjernika ovakvi primjeri u kojima Bog potvrđuje svoje riječi iz Biblije, svakako, jačaju vjeru i daju novo svjetlo i snagu na ono što već poznaju o Velikom četvrtku.

Veliki četvrtak je prvi dan svetog trodnevlja u kojem kroz liturgijske čine, obrede, upoznajemo samu bit, temelje, naše vjere: ljubav Božju iskazanu po svome Sinu koji se predaje za spas svijeta. On odlazi k Ocu, ali nas ne ostavlja bez svoje nazočnosti u Tijelu i Krvi, te zapovijeda “Ovo činite meni na spomen” i time svećeničku službu. Najbolje je sve ovo rečeno u današnjem ulomku Ivanovog evanđelja: “Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio.” – (Iv 13,1)

Danas, na veliki četvrtak, posebno slavimo i častimo ustanovljenje dva sakramenta: euharsitiju (svetu misu) i sveti red (dan svećenika). Ipak, daleko više je naglašena prva “prva pričest” ili “prva misa”, blagovanje Tijela i Krvi Kristove koje se posvećuje po Isusovim riječima svakoga dana, u svim crkvama svijeta: “Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje…” i “Ovo je moja krv novoga i vječnoga saveza, koja se prolijeva…”