I. tjedan došašća, nedjelja, 1. 12. 2024.,
ČITANJA: Jr 33,14-16; Ps 25,4bc-5.8-10.14; 1Sol 3,12 – 4,2; Lk 21,25-28.34-36

Draga braćo i sestre!
Počinjemo još jedno došašće kao pripravu na proslavu Božića, blagdana rođenja Gospodnjega. To je bio prvi dolazak Gospodnji. Drugi dolazak će biti na kraju svijeta, a o tome nam govori današnje evanđelje. I za taj dolazak se pripremamo jer nas na to Isus izričito i izravno potiče i to nam naređuje: „Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.“ Biti budan znači biti spreman za dolazak Gospodnji, tj. u svakom trenutku imati dobrih djela, a osobito u svako doba moliti. Koliki danas ne mole, osobito ne mole onako kako to Bog želi i time čine grijeh i zlo. Naime, Bog je osoba, a molitva je razgovor s Bogom. Ne možemo se s Bogom razgovarati bilo gdje i bilo kako jer moramo voditi računa i o njemu, i o njegovim osjećajima, o njegovim mislima, o njegovim odlukama i željama. A on nam je izričito rekao gdje hoće da mu se obraćamo, kako hoće da mu se obraćamo i što da činimo. Ustanovio je sedam sakramenata kao posebne kanale svojih darova i milosti koje nam želi darovati i želi da u pravo vrijeme primimo sve sakramente koje možemo primiti jer nam na taj način želi darovati svoje darove.

Koliko danas ne dolaze u crkvu i ne ispovijedaju se godinama te žive u stanju teškoga grijeha, neki u stanju teškoga javnoga grijeha jer javno čine grijeh, ne skrivaju se i ne popravljaju svoje stanje. Koliki ne primaju pričest, a trebali bi jer Bog želi da primaju pričest, svi koji su primili prvu pričest trebali bi se redovito ispovijedati, a Crkva, koja govori u ime Božje, odredila je krajnji minimum: jednom godišnje se ispovjediti i o Uskrsu pričestiti. Minimum ne znači da je to nešto s čim je Bog u potpunosti zadovoljan, ali je sigurno nezadovoljan s onim što je ispod toga minimumu. Koliki se, dakle, danas mogu redovito dva do tri puta godišnje ispovjediti i pričestiti, a ne čine čak ni to! Koliki se danas mogu crkveno vjenčati, a ne vjenčaju se nego žive javno u teškom i upornom grijehu te još k tome napadaju,mrze i kleveću svećenika i župnika koji ih poziva na obraćenje, pokoru i popravak njihovoga stanja za dobro njihovih duša. To je, naime, župnikova i svećenikova dužnost jer svećenik i župnik mora propovijedati volju Božju i Isusov nauk. Koliki danas ne primaju više ni krizmu, a mnogi umiru i bez bolesničkog pomazanja.

Ne primanje sakramenata je samo vanjski znak unutarnjega, duhovnoga i nevidljivoga stava čovjeka prema Bogu, a to je stav mlakosti, nemarnosti, nezainteresiranosti i površnosti. Drugim riječima, pomanjkanja ljubavi, poštovanja, prijateljstva i uvažavanja Boga. To je nešto što Boga strašno smeta i žalosti, vrijeđa i razočarava. To nam je i rekao u Knjizi Otkrivenja: Jer nisi ni studen ni vruć nego si mlak, izbacit ću te iz svojih usta. Drugim riječima, sve ljude koji nisu zagrijani za Boga nego su mlaki, površni, nemarni, ravnodušni, koji godinama ne idu u crkvu, ne dolaze na nedjeljne i blagdanske mise, ne ispovijedaju se ne pričešćuju se, žive duhovno nemarno, Bog neće zadržati na silu u svome srcu, u svome nebu u raju. Mi za sebe same moramo paziti da se to nama ne dogodi. Ukoliko možemo i imamo poslanje od Boga, pozvat ćemo i potaknut ćemo svoje bližnje da se obrate i poprave, a ako ne možemo, prepustit ćemo ih njihovim izborima i slobodnoj volji. Ukoliko zbog svojega postupanja ili pobožnosti doživimo progone ili neugodnosti, slobodno se molimo Bogu da nas Bog zaštiti i obrani. Moramo imati na pameti da u evanđelju po Mateju na više od petnaest mjesta Isus izričito upozorava na mogućnost vječne kazne i propasti ljudske duše u paklu. Evo samo nekih citata i opomena koje stoje u Svetom pismu već dvije tisuće godina i neće nikada proći:

“Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.” Dakle, postoji mogućnost da neki ljudi ne uđu u raj, a to znači da će završiti u paklu. Ili glede onih koji su tvrda srca ili nepopustljivi, neće praštati i nisu se spremni pomiriti sa svojim bližnjima nego su osvetoljubivi i tvrdoglavi: “Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu [misli se u ovom životu], da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu. Zaista, kažem ti, nećeš izići odande dok ne isplatiš do posljednjeg novčića.” Znači, ima ljudi koji su uvjereni u svoju pravednost ili da su tuđe žrtve, a u stvari su oni grešnici i mučitelji, nisu spremni oprostiti čak ni ono što su si umislili da su ih drugi uvrijedili, nego se drže uvrijeđenima i oštećenima, pa ustraju u svojoj oholosti i umišljenosti, a u stvari će im Božja pravednost, istina i svjetlo pokazati da nisu bili u pravu, te će gadno nastradati, dijelom već u ovom životu, a dijelom u vječnosti.

Ili: “Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. [A koliki su okrutni i nepopustljivi, pretjerano uvrijeđeni i osvetoljubivi. Umišljeni da su pravednici, iako su u teškim grijesima, no napadaju pravednije od sebe] Takovima Isus kaže: „Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Ili kako možeš reći bratu svomu: ‘De da ti izvadim trun iz oka’, a eto brvna u oku tvom? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!” Ukoliko takvi ne poslušaju Isusa, dogodit će im se da će im Bog po pravdi naplatiti sve njihove grijehe i neće prema njima pokazati milosrđe jer ni oni sami nisu imali milosrđa prema svojim bližnjima. Još jednom ponavljam, mi moramo paziti da se to nama ne dogodi, a one koji okrutno i bezosjećajno lupaju po nama ili po trećim osobama, prepuštamo sudu Božjemu, Ne treba govoriti Bogu da kazni takve i ne treba se moliti za Božju osvetu jer on jako dobro zna što je pravda i što je on sam rekao. Pa on sam je rekao da će takvim ljudima mjeriti mjerom kojom su oni mjerili nama ili trećim osobama. Tko je prema nama bio nemilosrdan i nepopustljiv, neće ni od Boga dobiti milosrđe, praštanje ili popustljivost, nego ono što kaže Biblija još u Starom zavjetu: Tko se osvećuje, njemu se Bog osvećuje i dobro pazi na djela njegova, pa ako takav čovjek počini koji grijeh ili pogrešku, Bog će ga neumoljivo kazniti.

Isto tako Isus opominje da “Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima.“ Drugim riječima neće ući u raj onaj koji se samo doma moli ili koji se moli samo kad nešto treba ili kad osjeća da mu je tako došlo. Jer ne možemo tako egocentrično postupati. Takvi umišljenici koji misle da su centar svijeta i da su svi na njihovom raspolaganju, neće dobro proći. „Mnogi će me u onaj dan pitati: ‘Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?’ Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!'” Jer niste dolazili na mise, niste se ispovjedali, niste se pričešćivali, živjeli ste u javnom grijehu, druge ste mrzili ili ste umišljeno i nestrpljivo željeli postići samo svoja prava, stoga: Tada ću im kazati, veli Gospodin Bog: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!'” I završit će u paklu. A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.” Doista, radi se o strašnoj patnji i velikom trpljenju.

“Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.” Pazimo na sebe da se ne nađemo među lošim ribama i da ne završimo u peći ognjenoj gdje će biti plač i škrgut zubi, tj. panja i bol zauvijek.

Isus im ponovno prozbori u prispodobama: “Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!'” “Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali.” Evo, i u našim župama ima ljudi koji ne dolaze na mise, ne ispovjedaju se, uvijek imaju neke izgovore da nemaju vremena za Boga i Crkvu, a još k tome tužakaju ili napadaju svećenike i župnike, pa će doživjeti ono što je Isus rekao: “Nato će se Bog Otac razgnjeviti, poslati svoju vojsku anđela i pogubiti te grešnike, a kuće im i sve njihovo spaliti.” “Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.”

“Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja.” “Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ‘Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ‘Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ‘Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!'” “Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ‘Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ‘Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ (13) Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!” Eto, tko ne dolazi u crkvu, tko ne prima ispovijedi i pričesti, tko nema ulja dobrih djela, popustljivosti, praštanja i razumijevanja ili sućuti prema bližnjemu, taj neće ući u kraljevstvo Božje nego će ostati vani u tami i patnji.

Ili još jedna Isusova ozbiljna opomena: “Doista, kao kad ono čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.” “Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, [dolazio si redovito na mise i pričesti, na ispovijedi, hodočašća i uredno se molio, činio dobra djela], nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!'””Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, [povremeno si dolazio u crkvu i na sakramente, nešto si i milostinje davao] nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.'” “A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.'” A beskorisnoga slugu (
koji nije godinama išao u crkvu, nije se ispovjedao i nije se pričešćivao, nije davao milostinju niti činio dobra djela), izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.'”

“I otići će ovi mlakonje, ravnodušni i nemarni, lijeni i neispovjeđeni i nepričešćivani u muku vječnu, a pravednici u život vječni.”

Amen.