“Ljubiš li me”, propovijed uz treću uskrsnu nedjelju

Draga braćo i sestre!

Na ovu treću nedjelju u Vazmenom vremenu imamo opis jednoga od Isusovih ukazanja učenicima nakon uskrsnuća i od bogatstva današnjih tema izabrat ćemo početak razgovora Isusa i Petra nakon doručka.

Prvo pitanje koje Isus postavlja Petru je »Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?« U tom je pitanju usporedba Petrove ljubavi i ljubavi drugih apostola prema Isusu. Na jednom drugom mjestu je Isus upozorio svoje učenike: „Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.“ Pravednost pismoznanaca i farizeja bila je nekako proračunata, mjerljiva: koliko su drugi njima činili dobra, toliko su oni drugima uzvraćali ili su svojom dobrotom na neki način trgovali, sve su mjerkali i bili jako osvetoljubivi, nepopustljivi i usmjereni na vlastitu dobit ili užitak. Isus od svojih učenika očekuje da čine dobro i onima koji to ne zaslužuju, koji na to nemaju pravo i od kojih njegovi učenici nemaju ili ne vide neposrednu korist.

Drugo pitanje koje Isus postavlja Petru je izravno, osobno i bez ikakvih usporedbi s drugima: »Šimune Ivanov, ljubiš li me?« Tako i svakoga od nas Isus pita da li ga ljubimo, tj. poštujemo li i uvažavamo li njegovu osobu. Isus sa svakim od nas želi osobni, prijateljski i srdačan odnos u čistoj, božanskoj ljubavi.

Treće pitanje je na hrvatski prevedeno ovako: »Šimune Ivanov, voliš li me?« Za razliku od prva dva pitanja u kojima je na originalu grčki glagol agapao, kod nas preveden glagolom ljubiti, u trećem pitanju je u grčkom originalu glagol fileo, kod nas preveden glagolom voljeti, da se pokaže da su i originalnom tekstu dva različita glagola. Međutim, grčki glagol fileo znači u prvom redu prijateljevati ili voljeti nekoga prijateljskom ljubavlju, pa bismo nekako opisno mogli treće Isusovo pitanje Fileis me? prevesti: Šimune Ivanov, jesi li mi prijatelj? Voliš li me prijateljskom ljubavlju? Ili: Jesmo li prijatelji?

Znamo iz životnog iskustva da postoje razne vrste ljubavi: bračna ljubav, roditeljska ljubav, prijateljska ljubav, božanska ljubav, poslovna ili trgovačka ljubav i tako redom. Bog s nama želi odnos prijateljske ljubavi, ne želi s nama trgovati, ne želi s nama gospodariti ili nam zapovijedati kao direktor radnicima ili general vojnicima. Naravno da mi nismo na istoj razini kao i Bog, ali on slobodno izabire poštivati naše osobe i našu slobodu, a ujedno nam objavljuje da od nas očekuje da poštujemo njega kao osobno biće i njegovu slobodu.

Kako je on savršen u svakom pogledu, ono što je on za nas predvidio i odredio, svrhu i smisao koji nam je dao, zakonitosti koje je uspostavio kad je stvarao ovaj vidljivi i onaj nevidljivi svijet, to je za nas najbolje i tome bismo se morali prikloniti, to bismo morali poštivati i prihvatiti. Bog je ne samo beskrajno mudar i pametan, nego je i dobrohotan ili blagohotan, tj. želi nam dobro i za nas određuje ono što je najbolje od raznih mogućnosti. Mi ne znamo sve mogućnosti koje bi mogle postojati ili koje postoje, a ne znamo niti posljedice ovoga ili onoga izbora ili određenja, pa kad Bog nama nešto određuje ili nešto od nas traži, kad nam nešto predlaže ili oduzima, onda bismo trebali imati povjerenja u njega da je to samo za naše konačno, vječno i beskrajno dobro, da će to imati dugotrajne, dalekosežne i vječne posljedice koje mi uvijek ne možemo posve i do kraja shvatiti ili proniknuti. Stoga nam se mnoge stvari sada, ali i u vječnosti mogu činiti neobičnima, čudnima, zagonetnima ili čak neprihvatljivima ili teškima. No, ljubav prema Bogu i povjerenje u tu ljubav mogu nam pomoći da to prihvatimo i da u prijateljstvu s Bogom ustrajemo. Za ustrajnost u prijateljstvu s Bogom treba nam i svjetlo i snaga Duha Svetoga, njegova nadahnuća i poticaji da Boga ljubimo kao što Oca ljubi njegov božanski Sin. Savršena, neproračunata ljubav bez ikakvog pridržaja za sebe je ideal koji je nama ljudima neostvariv našim ljudskim silama, ali uz pomoć Duha Svetoga to je moguće.

Toga Duha Svetoga nam je poslao Otac na temelju Isusove žrtve i darivanja, te putem Isusove žrtve: kad je Isus izdahnuo na križu, izdahnuo je nama Duha Svetoga. Kad se na dan uskrsnuća ukazao svojim apostolima, dahnuo je prema njima i rekao: Primite Duha Svetoga. Kad je pedeset dana nakon Uskrsa dovršio svoje vazmeno ili pashalno djelo spasenje, poslao je učenicima Duha Svetoga da Duh Sveti nas učini posve sličnima Isusu Kristu, da ljubimo Boga Oca kao što ga vječni Sin ljubi i da vjerujemo zauvijek u ljubav koju Bog ima prema nama.

Amen.