Draga braćo i sestre!
Na ovu treću nedjelju u Vazmenom vremenu imamo opis jednoga od Isusovih ukazanja učenicima nakon uskrsnuća i od bogatstva današnjih tema izabrat ćemo dio koji se odnosi na euharistiju: „Kad [apostoli] iziđu na kraj [obalu], ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: »Donesite ribâ što ih sada uloviste.« … Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu.“ Kruh koji Isus uzima i daje svojim učenicima je simbol njegovoga Tijela i Krvi, simbol je pričesti, svete mise i euharistije. On je za svoje Tijelo izabrao znak kruha jer je to osnovna namirnica ili hrana za čovjeka. Kad je učinio čudo umnažanja hrane za nekoliko tisuća ljudi, Isus je izabrao simbole kruha i ribe. Tako je i u današnjem evanđelju spomenuta riba. Na grčkom originalu na kojem je pisano evanđelje, riba se kaže IHTIS, a to su početna slova riječi: Iesus Hristos, Theou Hios, Soter: Isus Krist, Božji Sin, Spasitelj. Riba je tako postala prikriveni simbol Isusa Krista i znak raspoznavanja kršćana od samoga početka kršćanstva, čak prije od uzimanja križa kao glavnog simbola ili znaka kršćanstva.
„Kad [su apostoli] izašli na [obalu], ugledali su pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Tad im je Isus rekao: »Donesite ribâ što ih sada uloviste.« Sveta pričest ili Tijelo Kristovo, euharistija kojom se hranimo je u prvom redu dar od Boga, apostoli su vidjeli pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljeni kruh. Već je sve bilo spremno. No, onda je Isus dodao: »Donesite ribâ što ih sada uloviste.« To znači da Bog želi da i mi sudjelujemo u njegovoj gozbi, da i mi doprinesemo nešto njegovoj žrtvi i njegovom daru. Stoga od nas očekuje da u svojem životu činimo teška i zahtjevna djela ljubavi koja će biti vrijedna. Svaka žrtva i svaki napor nas nešto koštaju, ali nam ujedno i daju vrijednost, mi kao osoba i naš život postaju vrijedni i dobivaju na cijeni kad nešto teško, zahtjevno i smisleno napravimo.
Tako i u svakoj misi koju slavimo mi donosimo Bogu svoje vrijeme koje mu posvećujemo: vrijeme kod kuće kad smo se spremili da dođemo na misu, vrijeme dolaska u crkvu, vrijeme provedeno u samoj crkvi i vrijeme povratka kući. Osim vremena, treba nam svaki put kad dođemo u crkvu i dobre volje ili odluke da si organiziramo život i vrijeme tako da stignemo u crkvu. Koliko puta nam se jednostavno ne da ići u crkvu, ili to osjećamo kao nešto teško, zahtjevno ili dosadno, besmisleno ili beskorisno. Nadvladati ove prepreke koje dolaze i od našeg duševnog života i aktivnosti, ali i od đavolskih napasti ili nagovaranja drugih ljudi, nije lako i traži mnogo napora i ljubavi.
To je naše sudjelovanje u euharistiji, u Isusovoj žrtvi za spasenje naših duša i za spasenje ljudi općenito. Prva pričest je samo prva u nizu životnih pričesti koje bi trebale biti redovite. Već slijedeće nedjelje je jako važno opet doći na misu i na pričest jer ćemo tako najbolje pokazati Bogu da imamo zahvalnosti i poštovanja za ovako veliki dar koji naši prvopričesnici, a i svi mi s njima, primamo: to je dar Tijela Kristova, Božji život i njegovo biće se ugrađuje u nas, primamo lijek protiv vječne smrti i vječne patnje, primamo lijek svojega vječnoga spasenja. Bog se ugrađuje u nas i pobožanstvenjuje nas, čini nas besmrtnima, vječnima, slavnima i duhovnima. To su velike stvari kojih ćemo posve postati svjesni tek nakon smrti ili nakon ulaska u nadnaravni duhovni život ovdje na zemlji. Zato nemojmo razočarati Boga ili pokazati nezahvalnosti i grubost, nego poštovanje, finoću i prijateljstvo. Nastavimo s pričešćivanjem i s dolascima Bogu u goste. Vidjet ćemo kroz život da je to jako vrijedno i dobro.
Amen.
