Isus je prolazio i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko: »Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?« A on im reče: »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći. Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ’Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ’Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ’Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ’Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’ Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.« Lk 13,22-30

Draga braćo i sestre!

Pitanje koje je neki čovjek postavio Isusu: „Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?“ posve je promašeno ili besmisleno. Što znači malo ili mnogo? Koliko je malo ili koliko je mnogo? Roditeljima koji imaju petero djece, na primjer, biva mnogo onih koji se ne spasavaju, ako im samo jedno od petero djece završi u paklu. Jednako je s roditeljima kojima jedno dijete ili dvoje djece. Ako samo jedno njihovo dijete ne postigne spasenje, oni će reći da je malo onih koji se spasavaju, tj. da je njima mnogo onih koji ne postižu spasenje.

Bog je Otac svakog čovjeka jer je on Stvoritelj svakog čovjeka i on svakog čovjeka voli kao što svaki normalni roditelj voli svoje dijete. Stoga, ako i samo pedeset ljudi u cijeloj ljudskoj povijesti završi u paklu, to će za Boga biti puno ili mnogo. Nama će se to činiti beskrajno malo ili posve zanemarivo jer od Adama i Eve do danas su živjeli milijuni i milijuni ljudi, možda čak i milijarde. Ne znamo točno jer je ljude teško pobrojati i popisati, a kad se to i navodno napravi, onda se iz političkih i ideoloških razloga iznose lažne brojke o tome koliko koja država stvarno ima stanovnika. Svjesno i namjerno se laže iz raznih interesa i razloga. U to sad nećemo ulaziti, ali tek toliko da budemo svjesni da ne znamo stvarno ima li, recimo, u Hrvatskoj malo ili mnogo ljudi? Koliko ih stvarno živi?

Tako, dakle, ukoliko nismo osjećajno i rodbinski povezani s ljudima koji eventualno završe u paklu i ne postignu spasenje, tj. ne uđu u raj, onda smo skloni reći da se mnogo ljudi spasava jer smo ravnodušni ili mlaki prema onima koji propadaju. A Bogu je mnogo i deset onih koji bi se zauvijek izgubili jer je on u pregovorima s Abrahamom obećao da neće uništiti Sodomu i Gomoru ako tako nađe samo deset pravednika koji ne griješe. Na kraju je spasio samo četvero. U prispodobama o izgubljenoj ovci, izgubljenom novčiću i izgubljenom sinu, Isus je rekao da pastir traže jednu ovcu od stotinu, domaćica traži jednu kovanicu od deset, a otac se raduje povratku jednoga od dvojice sinova. Dakle, i samo jedan obraćeni grešnik koji se spasi je mnogo, pa je Bogu malo onih koji se spasavaju, ako se ne spase svi ljudi, ako se izgubi samo jedan jedini.

Mi nemamo objavu o tome je li itko od ljudi završio u paklu, a ako jest, koliko ih je i tko su ti ljudi. Bilo je ponešto mističnih viđenja nekih svetaca i svetica o paklu, a onda danas imamo i poplavu svjedočanstava na internetu koja donose ljudi koji su navodno doživjeli kliničku smrt i doživjeli pakao te se čudom Božjim vratili u ovaj život. Svjedočanstva takvih ljudi, osobito kad navode po imenu neke pokojne ljude koje su navodno vidjeli u paklu, posve su nepouzdana i isprazna. Nije vjerodostojno pričanje čovjeka koji tvrdi da je u paklu vidio Elizabetu II, Hitlera ili nekog drugog poznatog čovjeka iz opće povijesti čovječanstva, pa nije vjerodostojna ni tvrdnja da je u paklu vidio nekog svojeg rođaka, pretka ili poznanika. O tome je li Juda Iškariotski završio u paklu ili nije, može se teološki raspravljati jer je Isus za njega rekao: „Tome bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!“ Iako ta tvrdnja može označavati i dugotrajan i iznimno težak boravak u čistilištu te neko posebno skromno mjesto u raju. Ili nešto treće što ne možemo sada dokučiti. Jer ni za Judu apostola koji ga je izdao, Isus nije izravno i otvoreno rekao da je taj čovjek završio u paklu.

Zašto na ovo pitanje: „Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?“ nema jasnog odgovora Isusovog? Isus nije odgovorio ni DA ni NE iz više razloga. Prvo, kako sam već rekao, ne znamo određeno i konkretno što bi to bilo mnogo ili malo, drugo, po kojim ili po čijim kriterijima određujemo koliko je mnogo, a koliko je malo i treće: Božji sud nad svakim ljudskim životom ne može se predvidjeti i donijeti tijekom ovoga vremena i ovoga života, nego se tek na svojem kraju poznaje čovjek, tj. tek kad čovjek umre, kad dovrši sva svoja djela u vremenu, tek kad pređe u vječnost, tek kad njegova osoba, njegove odluke, njegove misli, njegovi osjećaji, riječi, djela, propusti, trpljenja, cijeli njegov život prešao u stalnost i nepromjenjivost, tek tada se može o čovjeku i njegovom životu, tj. njegovim djelima i postupanjima donijeti ispravan sud. Jer dok god smo u vremenu, možemo se promijeniti: grešnik se može obratiti i početi činiti pokoru i davati zadovoljštinu za svoje nepravde i štete, a dobar i čestit čovjek se može pokvariti i početi činiti zlo. Salomon kralj je bio jako mudar i pobožan i dobar dok je bio mlad, a u zrelim godinama i starosti je počinio mnoge grijehe, kako o njemu svjedoči samo Sveto pismo jer je popuštao mnogim svojim ženama s kojima se oženio i dopuštao im je da javno štuju svoje krive bogove te je mnoge ljude u svojem kraljevstvu naveo na grijeh protiv prve Božje zapovijedi. Mnogo stoljeća prije njega, vojskovođa ili sudac Samson bio je jak i nepobjediv u borbi protiv neprijatelja Božjih i neprijatelja Božjega naroda, a onda se u svojim zrelim godinama, tj. nekoliko mjeseci ili godina prije svoje smrti pokvario i svoje srce od Boga priklonio jednoj ženi, Dalili, pa ga je to koštalo uhićenja, mučenja u zatvoru i na kraju ga je koštalo i njegova života, tj. prerane i nasilne smrti. A znamo i za primjere obraćenja iz grešnog života u mladosti, na svet i dobar život u zrelim godinama, kao što je bio slučaj s Marijom Magdalenom, apostolom Pavlom, prvom europskom kršćankom Lidijom, a onda i mnogim ljudima tijekom povijesti Crkve, kao što je biskup i Crkveni naučitelj Augustin i drugi poznati obraćenici.

Nikoga ne možemo zvati sretnim ili svetim za vrijeme ovoga života jer su sinovi ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti, tj. ljudi imaju mogućnost promjene i obraćenja u vremenu, a tu mogućnost anđeli nemaju u vječnosti. U vremenu i u vječnosti vrijede posve različite zakonitosti i zato je jako važan Isusov odgovor danas: „Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći. Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ’Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ’Ne znam vas odakle ste!’ … Odstupite od mene, svi zlotvori!’ Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate … sebe vani, izbačene.“

Ovaj život i ovo vrijeme su jako dragocjeni i skupocjeni. Dobili smo na dar ljudski život, a oni koji su kršteni vodom, krvlju ili željom, čak i božanski život. Dobili smo na dar vrijeme, tj. protok određenog življenja na ovome svijetu, a dobili smo i razne talente ili darove Božje za ovu ili onu službu Bogu i bližnjima. Smisao ili svrha ili cilj našega života na ovom svijetu je da prođemo svijetom čineći dobro po Božjim kriterijima, tj. da upoznamo ljubav koju Bog ima prema nama i da toj ljubavi povjerujemo, a onda i da na tu ljubav odgovorimo ljubavlju, čineći dobra djela koja je Bog za nas predvidio da u njima živimo kako nam to objavljuje sam Bog u Svetom pismu Novoga zavjeta. Osim ovih općenitih ciljeva, svrha ili smislova koji vrijede za svakog čovjeka, postoji isto tako pojedinačno, osobno poslanje i poziv Božji koji čovjek mora otkrivati u svome životu i ostvarivati. O tome će polagati račun Bogu jer Bog očekuje da izaberemo uzak i strm put koji vodi do „uskih vrata na koja ćemo ući u raj“. Širok i prostran put komocije, lijenosti, mlakosti, ravnodušnosti prema Bogu, vječnosti, spasenju, duhovnosti, svojem smislu, svrsi i cilju koji nam je Bog zadao, vodi ravno u pakao, tj. u stanje vječnih muka, trpljenja, boli i patnji.

Ne možemo nekažnjeno iznad Božjega cilja, smisla i svrhe za nas postaviti neki svoj cilj, smisao ili svrhu života; ne možemo bez teških i vječnih posljedica sebe postaviti iznad ili protiv Boga jer ćemo završiti u paklu. Bog nas je stvorio, ustanovio je zakonitosti po kojima postojimo, a po kojima postoji i čitav vidljivi i nevidljivi svijet i Bog od svojega nauma i od svojih zakonitosti neće odustati, ma koliko se mi tome suprotstavljali ili protiv toga bunili. Uzalud vam trud, svirači; neće vam biti dobro, jer Bog je čovjeka stvorio za sebe, za najuzvišeniji cilj, za pobožanstvenjenje, tj. za dinamičnu i vječnu, trajnu preobrazbu čovjeka u božansku narav i jedino na taj način čovjek može biti sretan, blažen i zadovoljan, izbjeći patnji, boli, trpljenju, dosadi, muci i zlu u paklu. Na više mjesta i na više načina je Isus upozoravao da su nam podjelieni talenti ili bogatstva, zadaci i Božja očekivanja. Od smokve zasađene u vinogradu Bog očekuje plodove, od svoga naroda uspoređenog s vinogradom, Bog očekuje plodove, od slugu kojima je povjerio pet, dva ili jedan talent, Bog očekuje plodove, nas u vječnost prate naša djela po kojima ćemo biti suđeni. Vrijeme, život i sposobnosti nam nisu dane da bismo dangubili, ljenčarili ili činili zlo, da bismo živjeli u mlakosti, ravnodušnosti, površnosti ili besmislu, depresiji, demotiviranosti, zločestoći i slično, nego u ljubavi, pravdi, dobroti, darežljivosti, uslužnosti, požrtvovnosti; jednom riječju da bismo život zamijenili za život: svoj ljudski život moramo zamijeniti za Božji život. Ne smijemo živjeti svoj život, nego Božji život, ne po svojoj miloj volji, nego po Božjoj volji. A zamjena života je više nego veličanstvena: prolazni i vremeniti, ograničeni i konačni život zamjenjujemo za neprolazni, vječni i neograničeni, beskonačni život na božanski način: misleći kao i on, htijući ili odlučujući kao i on, osjećajući kao i on, maštajući i sjećajući se kao i on. Tko želi život svoj spasiti na ovome svijetu živeći sebično samo za sebe, sebi i po svojem planu i volji, taj će izgubiti svoj život i svoju dušu s njim, a tko izgubi svoj život poradi Krista, tj. tko svoje vrijeme i svoja djela počne usklađivati s Božjim zapovijedima, savjetima i nadahnućima, taj će svoj život i svoju dušu spasiti.

To se ne može znati sve do kraja nečijeg života, sve do prelaska u vječnost i zato se na pitanje „Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?“ može odgovoriti tek u vječnosti. A ovdje moramo bdjeti i moliti, moliti i raditi kako bismo na uska vrata ušli u život vječni.

Amen,