Draga braćo i sestre!
Evo napokon obiteljskog blagdana. Danas, u nedjelju koja pada unutar osmine Božića, Crkva slavi svetu Obitelj. Obitelj sastavljenu od Josipa, Marije i Isusa. Muž, žena i dijete. Budući da je Isus pravi Bog i pravi čovjek, on ima dvije naravi: božansku i ljudsku. A pošto je božanska narav prije ljudske i vremenski i po vrijednosti, onda božanski Otac koji rađa vječnoga Sina u vječnosti ima prednost pred ljudskim ocem. Stoga Isus nije imao biološkog, fizičkog, tjelesnog oca od kojeg bi potekao nego je došao od Oca nebeskog, a kako je želio doći kao pravi čovjek, odlučio se utjeloviti i roditi od jedne žene.

            Svako ljudsko dijete nakon rođenja mora rasti i razvijati se, mora se odgajati i oblikovati i materijalno i duhovno. Potrebno je zato imati prirodno okruženje koje se zove obitelj. Stoga je Bog predvidio da Isus živi u obitelji ili u bračnoj zajednici Josipa i Marije. Sveti Josip nije služio samo zato da bi dao Isusu izgled zakonitog djeteta, nije služio za fasadu i prividni dobar glas pred ljudima, nego je služio kao Marijin suprug i glava ljudske obitelji u kojoj se razvijao i odgajao Isus kao čovjek.

            Čovjek je ponajprije ljudsko biće rođeno od žene, a onda mora biti i odgojeno i oblikovano od obitelji. Nitko se ne rodi u stanju da već hoda, govori, radi i zarađuje samostalno za život, da ima potpunu razumsku i osjećajnu zrelost, da je sposoban više davati nego primati, da je pun životne mudrosti i iskustva, nego se treba naučiti i govoriti i hodati i samostalno jesti, oblačiti se, raditi i djelovati na način zrelog čovjeka. Stoga obiteljski odgoj predstavlja stvarni dio svakog ljudskog života. Da dijete raste u šumi među zvijerima, nikada ne bi naučilo govoriti, pisati, čitati, razmišljati i shvaćati duhovno, nikada ne bi steklo ljudske osjećaje, a kamo li ispravno moralno ponašanje, tj. sućut, suosjećanje s drugima, požrtvovnost, odgovornost, blagost, popustljivost, istinoljubivost, dobrotu, velikodušnost, darežljivost, razboritost, strpljivost, pravednost, poštenje, dosljednost i druge vrline.

            Kakvu nam obitelj predlaže Božja objava? Žene, pokoravajte se svojim muževima kao što dolikuje u Gospodinu! Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima. Djeco, slušajte roditelje u svemu, tâ to je milo u Gospodinu! Očevi, ne ogorčujte svoje djece da ne klonu duhom! Zašto ova prva rečenica o pokoravanju žena svojim muževima? Kako to dolikuje u Gospodinu? Zato što je Bog uspostavio poredak ili strukturu vlasti kad je stvarao svijet i čovjeka. Muškarac je poglavar obitelj, on je poglavar u braku. Takvu mu je ulogu ili mjesto dodijelio Bog. Zato ima i takve tjelesne i duševne karakteristike. Muško i žensko tijelo se u nekoj mjeri razlikuju, a tako i muška i ženska duša, način razmišljanja, odlučivanja, osjećanja, maštanja i sjećanja. Nije jedno bolje ili savršenije, a drugo lošije i nesavršenije. Jednostavno je različito, drugačije. I stvoreno je da se nadopunjuje. Zato nakon prve rečenice o tome da se žene moraju pokoravati muževima, tj. prihvatiti zbog istočnog grijeha zaboravljenu zakonitost da je žena pod muževom odgovornošću, slijedi druga rečenica: Muževi, ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima. Na drugom mjestu u Novom zavjetu imamo objavu da muževi moraju ljubiti svoje žene kao i Krist Crkvu. Kako to Krist ljubi Crkvu? Tako da je hrani i njeguje, da se žrtvuje za nju i da je brani, štiti, poštuje, ljubi i u ljubavi izjednačuje sa sobom. Postoje dva oblika ili dva lika, dva načina ljubavi: jedan je aktivan, požrtvovan, prvenstven; muškarac mora imati prvenstvo odlučivanja, ali koliko prava toliko i odgovornosti, koliko para, toliko i muzike. Cijena odlučivanja i zadnje riječi je odgovornost, požrtvovnost, dužnost da se o drugome brine i da se, na kraju krajeva, drugome služi. Muškarac kao kavalir neće samo ženi otvoriti vrata i pustiti je da prva uđe u prostoriju ili auto, neće joj samo pridržati kaput kad se u gostima ili kazalištu skine, neće joj privući stolac kad ide sjesti za stol, nego se mora stvarno i pobrinuti za ženu, za njenu čast, njezino zdravlje, život i tako redom. Pod muževom ili očevom vlašću i odgovornošću su i njegova djeca. Zato i rečenica: Očevi, ne ogorčujte svoje djece da ne klonu duhom! Očevi imaju vlast odgajanja i oblikovanja djece, a to znači i suzbijanja negativnosti kod djece, kažnjavanja, strogosti i pravog odgoja koji sad zbog posljedica istočnog grijeha i osobnih grijeha ljudi, lošeg utjecaja okoline, vršnjaka djece i slično, uključuje i strogost, dosljednost, pravednost, kaznu, kao i nagradu, dobrotu, skrb, osiguravanje hrane, odjeće, zdravlja, zabave i tako redom. Roditelji, i otac i majka, imaju dužnost za svoju djecu moliti, blagoslivljati ih, duhovno ih štititi i pratiti da budu pod posebnom Božjom zaštitom, tj. u milosti, da primaju sakramente, da komuniciraju s Bogom, da budu zaštićeni od utjecaja zlih duhova i zlih nadahnuća, napasti koje dolaze ili izravno od zloduha ili posredno preko savjeta ili nagovaranja vršnjaka ili zlih odraslih stranih ljudi. Nije odgoj samo vidljiva i govorna i materijalna stvar, nego i duhovna, kroz Boga i uz pomoć Boga.

            Djeco, slušajte roditelje u svemu, tâ to je milo u Gospodinu! Ova rečenica je uravnoteženje roditeljske vlasti i odgovornosti, prvenstva i odlučivanja. Djeca nisu na istoj razini kao i roditelji i nemaju ono životno iskustvo, znanje i zrelost koju imaju odrasli, njihovi roditelji. I zato je pogrešan odgoj u kojem roditelji demokratski suodlučuju sa svojom djecom. Roditelj mora spriječiti dijete od štetnih odluka, od krivog odlučivanja koje proizlazi iz nemogućnosti djeteta da predvidi posljedice svojih postupaka. Stoga, ukoliko se roditelji moraju brinuti za svoju djecu i proviđati im hranu i odjeću, liječenje i obrazovanje, onda roditelji imaju i vlast odlučivanja o odgoju, postupanju i djelovanju svoje djece, a djeca imaju obvezu poslušnosti, zahvalnosti i poštovanja prema roditeljima.

            Svetoj Obitelji Isusa, Marije i Josipa se možemo i moramo moliti da ljubav muža i žene u braku bude uravnotežena. Muž ima prvenstvo odlučivanja i pravo da bude uvažen, a ima i obvezu da se brine i poštuje i cijeni i brani svoju ženu, kao što Krist njeguje Crkvu. Žena ima pravo na muževu brigu, skrb i njegovo služenje, ali ima i obvezu poštovanja i zahvalnosti, onaj pasivni ili primateljski oblik ljubavi. Roditelji imaju vlast nad svojom djecom, imaju čast i položaj da ih se sluša i poštuje, ali imaju zato i obavezu da se brinu za djecu i da ih ne zlostavljaju, odnosno ogorčuju ili nepravedno tretiraju. Djeca imaju pravo na život, hranu, liječenje, odjeću, obuću, obrazovanje, zabavu, igru i primanje dobročinstava, ali imaju i obavezu da poštuju i slušaju roditelje, da pokazuju zahvalnosti i da se odgajaju za sve veću nesebičnost, darežljivost, odgovornost, velikodušnost, strpljivost, popustljivost, uvažavanje drugih, razvijanje svijesti da su i drugi ljudi oko njih jednakoga prava i dostojanstva i da je vlastita sloboda ograničena jednostavnom činjenicom da postoje i drugi ljudi i njihova prava i interesi u okolini samoga djeteta koje raste. Dijete ima obavezu rasti u zrelosti, tj. napredovati do stanja u kojem će biti sposobno više davati nego li što prima u životu. A to nije lako, to zahtjeva napor i žrtvu. I zato nam treba Božja pomoć i njegova snaga i svjetlost. Zato se moramo moliti svetoj Obitelji da pomogne našim obiteljima da svatko izvrši svoje poslanje.

Amen.