Draga braćo i sestre,

Isus je u današnjem evanđelju napravio proročki znak ili znamenje, odnosno čudo ozdravljenja slijepca od rođenja. Rekli smo da je prosvjetljenje ili ozdravljenje od duhovne sljepoće plod krštenja, primanje Božje istine i njegovoga svjetla i shvaćanj svih stvari.

Osim što je ovo ozdravljenje slijepca slika krštenja na kojem svi mi od duhovnih slijepaca postajemo prosvjetljeni Božjom istinom, ovo današnje čudo ima još jednu dimenziju. Naime, Rimski car koji je, navodno, liječio pljuvanjem u oči slijepca i dodirivanjem hromog čovjeka petom bio je Vespazijan (vladao 69. – 79. godine), prema povjesničarima Svetoniju i Tacitu. Ta su se čuda dogodila u Aleksandriji, potvrđujući njegov navodni božanski autoritet kao cara.

Isus je to preduhitrio i prije Vespazijana svojom božanskom pljuvačkom ozdravio slijepca i vratio mu vid. Čudimo se, naime, na prvi pogled neobičnom postupku Isusovu: zašto nije samo rukama dodirnuo glavu ili oči slijepca? Zašto je pljunuo na zemlju i od pljuvačke načinio blato i onda tim blatom premazao oči slijepcu? Jer je proročki znao da će rimski carevi sebe proglašavati bogovima navodnim ozdravljanjem slijepila pljuvanjem u oči, pa je Isus ovim činom 40 godina unaprijed navijestio i objavio da je on jedini božanske naravi i da svojom božanskom moći, snagom Duha Svetoga donosi slijepima vid, istinu vječnu i božansku.

Kao što je u stvaranju od svoje pljuvačke i zemljinoga praha, tj, od blata stvorio čovjeka i udahnuo mu dušu i Duha Svetoga kao nestvorenu milost, tako je i ovim pljuvanjem na tlo i pravljenjem blata pokazao da je on stvoritelj, jedini Bog i Spasitelj svijeta. Uzalud su rimski carevi i zlodusi pokušavali poslije imitirati Isusa Krista. Naš je Spasitelj jedini izvorni, pravi, prvi i autentični Stvoritelj, koji je od svojih voda, od svoje pljuvačke nad kojom je lebdio Duh Sveti, kao što je u počecima stvaranja Duh Božji lebdio nad vodama, stvorio vid i svjetlo darovao slijepcu od rođenja, udahnuo mu je Duha Svetoga – pravo svjetlo da ga slijepac i duhovno vidi, prepozna i da ga slijedi.

Svakome od nas Isus daruje svoje svjetlo. Nekima dolazi zloduh i odnosi im to svjetlo jer to ti ljudi tako dozvoljavaju, ne poštuju Božji dar i ne štite ga, ne brinu se za taj dar Božji nego ga bacaju pred zloduhe kao biserje pred svinje; nekima to svjetlo padne u trnje životnih briga i strke za novcem, bogatstvom i uspjehom, pa se utrne, a nekome kratko zasine i brzo se ugasi jer nema odaziva i ustrajnosti kod čovjeka.

Napokon kod nekih se to svjetlo umnoži i zasine stostruko, šezdesetostruko ili tridesetostruko. Tko ima uši da čuje, neka čuje! Amen.