Petak, 8. 12. 2023., BEZGRJEŠNO ZAČEĆE BL. DJEVICE MARIJE, Svetkovina
ČITANJA: vl.: Post 3,9-15.20; Ps 98,1-4; Ef 1,3-6.11-12; Lk 1,26-38

Draga braćo i sestre! Ima ponekad važnih trenutaka u povijesti koje pokušavamo učiniti besmrtnima od samoga njihova početka. Pokušavamo ići unazad koliko god možemo dok ne dođemo do časa kada je i kako je sve to počelo. Kao što se, na primjer, originalni primjerak sveopće deklaracije o ljudskim pravima čuva u muzeju, pa čak i pero kojim je ta deklaracija napisana. Isto možemo reći i za naš hrvatski grb od 25 bijelih i crvenih kvadratičnih polja. Jako nam je važno kad se prvi put u povijesti pojavio, gdje je predstavljen, što u stvari predstavlja, koja mu je simbolika, kako se prenio do naših dana, koja mu je bila povijest i tako redom.

            I o bezgrešnom začeću BDM možemo nekako tako razmišljati. Današnja svetkovina je upravo to: prapočetak ili početna točka, u uskom smislu te riječi, našega spasenja. Naše spasenje, koje je ostvario utjelovljeni Sin Božji, Isus Krist i koji je kao Spasitelj došao u našem ljudskom tijelu kao pravi Bog i pravi čovjek, ostvareno je u Vazmenom otajstvu, u svetom trodnevlju: smrću Isusovom na Veliki petak, silaskom u podzemlje na Veliku subotu i uskrsnućem na Uskrs, a dovršeno je uzašašćem Isusovim na Spasovo i poslanjem Duha Svetoga na Duhove. Međutim, kad je počelo naše spasenje u užem smislu te riječi? Rekli bismo bez puno razmišljanja: na Božić! Ali čak ni Božićno otajstvo ne započinje Isusovim rođenjem. Ne započinje čak ni njegovim začećem koje slavimo u svetkovini Navještenja Marijina 25. ožujka svake godine. Božić započinje sa Blaženom Djevicom Marijom koja je rodila Isusa i zato moramo početke našega spasenja gledati u životu Blažene Djevice Marije i to ne u navještenju koje je primila od arkanđela Gabrijela, pa čak ni u njezinom rođenju nego čak u njezinom začeću! Budući da nastojimo ovjekovječiti važne trenutke u povijesti svojega spasenja, vraćamo se na prapočetak svega, na stvarni i pravi početak, a to nije Marijino posvećenje Bogu, Gabrijelovo navještenje Isusovoga začeća ili Marijino rođenje, nego njezino bezgrešno začeće!

            Začeće se na latinskom kaže conceptio, a odatle dolazi i riječ koncept ili pojam. Pojmiti nešto znači začeti neku misao u svojem umu, u svojem duhu. I u našem poimanju se začinju naše odluke, naše misli, a onda i naše riječi i naša djela. Naš život, ono što govorimo i činimo, ono što trpimo i podnosimo, sve to počinje ili se začinje u našemu duhu i u duhovima onih ljudi, anđela i Boga koji svi utječu na nas. Stoga je to začinjanje ili početak jako važno.

            Pomislimo na trenutak na proroka Jeremiju kojemu je Bog na početku njegovoga proročkoga poslanja ovako rekao: „Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.“ Jeremija nam ovdje govori da njegovo proročko poslanje počinje daleko prije njegova rođenja, čak i prije njegova začeća u majčinoj utrobi! Prije početka Jeremijina stvarnog postojanja, Bog ga je poznavao. Bog ga znao, zamislio i ljubio! Bog ga je posvetio, ne samo učinio svetim, nego ga je posvetio, namijenio ili odredio za određenu svrhu, za neko poslanje i cilj. A na grčkom se svrha, razlog, cilj i smisao kažu – logos. Logos je ujedno riječ, Riječ Božja, Sin Božji, Isus Krist, koji je svrha i smisao svih stvorenih stvari i osoba jer Otac Stvoritelj je sve stvorio za svojega Sina, sve je stvorio poradi Sina, da bi Sinu darovao cijeli stvoreni svijet, sve ljude i sve anđele, svako stvorenje! Svi mi imamo svoj cilj, svoju svrhu i razlog postojanja i života na ovome svijetu. Nitko od nas nije ovdje slučajno ili besmisleno. U Božjem promislu svatko od nas ima svoje jedinstveno i neponovljivo mjesto. Mi smo jedni drugima možda nevažni ili nebitni. Svi smo nekako u ovom svijetu zamjenjivi: nitko nije toliko bitan da se bez njega ne bi moglo. I u obitelji, i na radnom mjestu, i u susjedstvu, u raznim okolnostima: svatko dobro dođe, ali bez svakoga se može i svakome se može naći zamjena. No, postoji jedno mjesto gdje smo nezamjenjivi, gdje smo jedinstveni, gdje smo predragocjeni, gdje smo stvarno vrijedni i gdje jedino počiva naša stvarna vrijednost: to je u Božjem srcu, u njegovom promislu, u njegovoj Providnosti, u njegovoj knjizi života: pred Bogom smo jedinstveni, neponovljivi, predragocjeni, cijenjeni, vrijedni i nezamjenjivi. To je mjesto u vječnosti, a ne u vremenu. I zato moramo Boga posebno ljubiti i cijeniti jer jedino smo kod njega ljubljeni i cijenjeni kao jedinstvene osobe, kao ono što jesmo, a ne ono što drugi mogu od nas dobiti kao neku korist ili užitak.

            Početak našega spasenja je početak postojanja Blažene Djevice Marije po kojoj je Bog htio doći na ovaj svijet i pomiriti sa sobom sve, na nebesima i na zemlji. Tako nam je objavljeno u Svetom pismu Novoga zavjeta. Dakle, i anđeli na nebesima ovise o Isusu Kristu, drugoj božanskoj osobi, o Sinu Božjemu po kojemu je sve stvoreno i poradi kojega je sve stvoreno. Spasenje svega stvorenja, pa i spasenje anđela, sastoji se u prijateljskom i ljubavnom zajedništvu s Bogom, a to se ostvaruje isključivo po Sinu Božjemu, po drugoj božanskoj osobi po kojoj svi dolaze k Ocu, prvoj božanskoj osobi. A onaj koji nas suobličuje Sinu Božjemu, drugoj božanskoj osobi, jest Duh Sveti, treća božanska osoba. Što znači biti sličan Sinu Božjemu, što znači biti suoblikovan Isusu Kristu? To znači imati istu vrsta života koja je u Isusu Kristu, a božanski i vječni život daje nam jedino Duh Životvorac, Duh Sveti. On nas nadahnjuje na savršenu vjeru i povjerenje u Boga, da se u Boga pouzdajemo kao mala djeca u Oca, bez ikakve zadrške ili trunka nepovjerenja ili sumnje.

            Početak postojanja BDM, njezino začeće je bezgrešno, bez istočnoga grijeha i bez ikakvog osobnoga grijeha. Što to znači? Adam i Eva su počinili izvorni grijeh iz kojeg istječu ili izviru svi drugi grijesi, a to je njihov osobni grijeh u kojem su pokušali spasiti sami sebe grabeći život vječni od Boga jer nisu vjerovali u ljubav koju Bog ima prema njima, nisu vjerovali da će im Bog vječno i trajno darivati život vječni, pa su se htjeli osigurati, htjeli su ukrasti život vječni umjesto da ga u zahvalnosti i poštovanju primaju od Boga na dar. Umjesto da se dočepaju života vječnoga, oni su u stvari potjerali Duha Svetoga iz svojih duša i raskinuli prijateljstvo s Bogom. Posljedica njihovog osobnog izvornog grijeha koji se zove proizvodeći istočni grijeh jest nedostatak Duha Svetoga u ljudskoj duši, praznina ili odsutnost Duha Svetoga. Upravo ta praznina ili odsutnost, taj nedostatak Duha Svetoga u ljudskoj duši naziva se proizvedeni istočni grijeh i to je ono s čime se svaki čovjek rađa, začinjemo se i rađamo bez prisutnosti Duha Svetoga. On nam se daruje naknadno na krštenju u kojem se, po ulijevanju Duha Svetoga u dušu krštenika, briše ili oprašta krštenikov istočni grijeh. To je kao da posolite rižu koju ste prije toga skuhali u neslanoj vodi. Bit će riža slana, ali joj je okus puno lošiji i drugačiji od riže koja se od početka kuhala u slanoj vodi i u koju je sol prodrla za vrijeme kuhanja.

            Marija je bila od svojega začeća bila puna Duha Svetoga i zato je njeno začeće bilo izuzeto od istočnoga grijeha, bilo je to bezgrešno začeće. Po unaprijed predviđenim zaslugama Isusa Krista, po spasenju koje je Bog predvidio da će se dogoditi u Vazmenom trodnevlju i dovršiti Uzašašćem Isusovim i poslanjem Duha Svetoga, Bog Otac je toga Duha Svetoga poslao u Marijinu dušu u trenutku kad je Mariju stvarao u njenom začeću. Ona je bila prožeta i ispunjena Duhom Svetim, Božjom prisutnošću i svetošću od svojega početka. Bila je sveta i posvećena. Posvećena ili predodređena za Majku Božju, za posrednicu po kojoj će druga božanska osoba postati čovjekom i po kojoj će uzeti tijelo koje će prikazati kao žrtvu, tijelo koje uskrsnuti i koje će dati svijetu za život vječni, kao izvor života vječnoga, tijelo po kojem će zaslužiti milost ili dar poslanja Duha Svetoga ljudima.

            Budući da je Isusovo tijelo moralo biti sveto i posvećeno od početka, od njegova začeća i rođenja do smrti, uskrsnuća i uzašašća, Marijino tijelo je jednako tako moralo biti sveto i posvećeno od početka njegovoga postojanja, a to znači od začeća. I to je razlika između Marije i svakog drugog čovjeka. Svi smo mi kao neke vaze koje su se u nekom trenutku i u nekim okolnostima oštetile, razbile, napuknule, otkrhnule, pa smo popravljeni u sakramentu krštenja, ispovijedi i pričesti, ponovno smo slijepljeni i obnovljeni. Ma kako nas vješto božanski majstor obnovio, uvijek ostajemo popravljene oštećene vaze. Marija je posve neoštećena i savršena vaza ili posuda Božja, uzvišena ne samo nad sve ljude, nego i nad sve zborove anđeoske. A to je otajstvo koje daleko nadilazi naše shvaćanje i ima važnost daleko veću od površnog razumijevanja koje na prvi pogled možemo o tome imati. To Marijino savršenstvo je bilo kamen spoticanja za pobunjene i pale anđele koji su se pobunili protiv Boga i njegove rasporedbe. Nisu mogli prihvatiti da jedno ljudsko biće, utjelovljeni, a ne čisti duh, bude najsavršenije i najuzvišenije Božje stvorenje. Nisu mogli prihvatiti da će Marija jednog dana biti ljepša, svetija, uzvišenija i savršenija od njih. I odbacili su i zamrzili Boga zbog toga. Nije tu Marija osobno ništa kriva, nego se radi o oholosti jednog dijela anđela koji nisu htjeli prihvatiti Božju volju, njegov raspored, njegovu odredbu. A Bog sa svojim može činiti što hoće. Anđele je stvorio na svoju sliku, sličnima sebi, kao čiste duhove obdarene razumom, voljom, sjećanjem i drugim duhovnim moćima. A onda je stvorio i ljude na svoju sliku, na drugačiji način. I, premda su anđeli nadređeni ljudima jer su čisti duhovi, Bog je odlučio da jedna božanska osoba uzme ljudsku, a ne anđeosku narav i da jedna od ljudi bude najuzvišenije stvorenje. To ništa ne umanjuje anđeosku ljepotu, uzvišenost, njihova savršenstva i darove Božje kojim su obdareni, ali to nekima od anđela nije bilo dovoljno i pobunili su se i završili u paklu postavši zli duhovi ili đavli.

            A Bog ih je pobijedio ne samo izravno u duhovnom ratu, nego upravo po Mariji, po onoj koja je od svoga bezgrešnog začeća bila sva sveta i puna Boga, puna Duha Svetoga. Ta pobjeda Božja ne bi bila moguća da Marija nije bila sva Božja i sveta i puna Duha Svetoga od samoga svojega početka, od svojega bezgrešnog začeća. I zato je ovaj blagdan jako važan, zato je ovo svetkovina, ima najviši liturgijski stupanj, veći čak i od Male Gospe, od rođendana Blažene Djevice Marije. Jer Marijino bezgrešno začeće ima usku vezu s Božjom pobjedom nad đavlom, nad grijehom i nad zlom.

Amen.