Nedjelja, 28. 1. 2024., ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA: Pnz 18,15-20; Ps 95,1-2.6-9; 1Kor 7,32-35; Mk 1,21-28

Draga braćo i sestre! Isus nam je danas predstavljen kao Božji Sin koji je došao naučavati ljude kako bi ljudi povjerovali u ljubav koju Bog ima prema njima i kako bi toj ljubavi povjerovali. Jer to je sržni odnos čovjeka i Boga: Bog je stvorio ljude za sebe i on nama želi dati sebe samoga. A kako je on beskonačan, onda nam se nikada ne može dati do kraja, nego nam se može samo davati i davati u svu vječnost. To od njega zahtijeva vjernost i vjerodostojnost, a od ljudi vjeru i povjerenje.

            Nikad ne možemo imati sigurnost pred Bogom, nikada ga ne možemo posjedovati, imati, gospodariti njime, odnositi se prema njemu s pohlepom, posesivnošću, požudom, gramzljivošću i sličnim stavovima. A tako niti prema stvarima ovoga svijeta. Zato od svega i od svakoga moramo biti slobodni, nenavezani, ne smijemo biti ovisni ni o posjedima ni o užicima, ni o osobama ni o događajima. Samo o Bogu možemo i moramo biti ovisni, tj. imati povjerenje u ljubav koju on ima prema nama, vjerovati da će nam vječno darivati  sve što nam je potrebno za sreću, blaženstvo, radost, zadovoljstvo i život.

            Đavao ili vrag, zli duh od početka čovječanstva napastuje ljude tim temeljnim, izvornim i istočnim napastima: Ne vjerujte u ljubav koju Bog ima prema vama! Osigurajte si sami svojim pravima, svojim zaslugama i svojim djelima vlastitu sreću, užitak, posjed, slavu i život. Ugrabite moć i vlast, nemojte nikoga slušati i poštivati, radite što hoćete!

            Isus se pojavio, kako to kaže sintetički Prva poslanici svetog Ivana apostola „da uništi djela đavolska“, a njegovo osnovno djelo je napastovati ljudi i nagovarati ih: „Spasi sam sebe!“. Tako smo i danas u evanđelju čuli kako nečisti ili zao duh govori iz opsjednutog čovjeka: „Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš?“

            Ovo su retorička pitanja, a to znači da se radi o tvrdnjama koje nešto izriču putem pitanja. Prvo tvrdnja, dakle, glasi: Isus Nazarećanin nema ništa zajedničko sa zlim duhovima. On je došao da navijesti, da utjelovi i da ostvari sve uvjete kako bi ljudi upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i kako bi toj ljubavi povjerovali. On je  zato ostao na križu do kraja, do smrti, da se doslovno preda ljudima u ruke do kraja, potpuno, da se uvjerimo da Bog ništa ne skriva od nas i da će nam sve davati što nam je potrebno za sreću, zdravlje i vječni život, radost i blaženstvo. Ne moramo sami sebe spašavati, ne moramo i ne smijemo grabiti za sebe stvari i užitke na račun ili na štetu svojih bližnjih, ne moramo krasti, lagati, ubijati, bludničiti, opijati se, drogirati, psovati, spletkariti, vračati, gatati, magijati, proklinjati, škrtariti, nadimati se, oholiti i slično. Ne moramo i ne smijemo griješiti, nego Bogu možemo i moramo prepustiti da nas on usreći i spasava, da on bude naš Spasitelj i naše Spasenje.

            I zato će sveti Pavao napisati: „Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom? Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: Prebivat ću u njima i hoditi među njima; i bit ću Bog njihov, a oni narod moj. Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa nečisto ne dotičite i ja ću vas primiti. I bit ću vam otac i vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogući. Dakle, budući da imamo ta obećanja, očistimo se, ljubljeni, od svake ljage tijela i duha te dovršimo posvećenje u strahu Božjemu.“ (2Kor 6,14-7,1) Dakle, nemoguć je bilo kakav sporazum ili kompromis između Isusa i zloduha. Nije moguće blagoslivljati u Crkvi parove koji žive u homoseksualnoj vezi ili u javnom i teškom grijehu, a to znači na primjer heteroseksualne parove koji nisu crkveno vjenčani, a mogu se vjenčati, kao što ih nije moguće ispovjediti ili pričestiti jer se mogu pokajati i obrati, a oni to uporno ne čine i ustraju u svojem grijehu i protivljenju Bogu i njegovoj volji.

            Između Krista i đavla postoji rat i postoji pobjeda dobra nad zlom, a ne postoji miroljubiva koegzistencija ili tolerancija i neko lažno i isprazno milosrđe. Zato je nečisti duh bio prisiljen izgovoriti drugo retoričko pitanje: „Došao si da nas uništiš?“ što je u stvari tvrdnja da je Sin Božji, Isus Krist, Spasitelj ljudskog roda, došao na ovaj svijet da uništi sva đavolska zavođenja i da donese istinu, jasnu i čistu, posve razumljivu i jednostavnu. A jednostavna i jasna istina je da Bog ne blagoslivlja, ne štiti i ne promiče zlo, ne podržava ga i ne opravdava ga. Isto je tako istina da nas je Isus došao osloboditi od svake pokvarenosti i grijeha, došao je pobijediti đavla i spasiti nas od pakla i od vječne muke i osude. Mi znamo iz evanđelja da postoje osobe koje su bile toliko obuzete zlim duhom da se zovu opsjednute osobe. U njima se zli duh nastanio trajno dok ga Isus nije istjerao. To je izvanredni utjecaj zloga duha na čovjeka, a redoviti utjecaj je napast ili nagovaranje zloga duha da učinimo nešto loše, neki grijeh, da sebi pokušamo priskrbiti neki užitak ili neki posjed za koji vjerujemo da će nas spasiti, da će nam donijeti vječnu sreću, život, moć, blaženstvo i slično. Na mnogim mjestima u evanđeljima se govori o opsjednutima i osobama koje su trajno pod utjecajem zloga duha, a općenito u svetom Pismu se govori o napastima i napasniku. Oba načina komunikacije između nevidljivog i vidljivog svijeta su moguća. Moramo paziti da nam se po upornom popuštanju zlom duhu i njegovim napastima ne dogodi da zao duh uđe u naš život tako da se više ne da istjerati i da ga ne pozovemo u svoju dušu i u svoj život tako da ga više ne možemo sami potjerati ili ga se osloboditi. Opsjednutost nije česta, ali je moguća i to nije neka mitološka izmišljotina srednjega vijeka ili praznovjernih ljudi, nego tragična mogućnost koja na mnoge vreba. Pa i ovisnost ili navezanost na drogu, alkohol, pornografiju, kocku, novac, karijeru, vlast ili bilo koje drugo stanje, predmet, događanje, osobu… svaka grešna navika koje se ne možemo sami ili lako riješiti, predstavlja veliki teret za onoga koji u takvom žalosnom stanju živi. Pročišćenje od toga i oslobođenje čovjeka ide polako i naporno. Sve ono od čega se ne oslobodimo i ne pročistimo na ovome svijetu, morat ćemo u čistilištu nakon smrti. A i ovdje i ondje, to ide teško, naporno, zahtjevno i uz mnogo boli i trpljenja. Nije ugodno ni jednostavno. Zato je bolje da se ne isprobadamo bespotrebnim zlima, ovisnostima, lošim navikama i ovisnostima.

            Odvikavanje od droge ili alkohola je i duševno i tjelesno jako bolno, a tako je i odvikavanje od cigarete, neuredne spolne požude ili kockanja, pretjerivanja od interneta, buljenja u mobitel, kompjuter ili bilo kakve druge ovisnosti. Oslobođenje od utjecaja ili opsjednuća zloga duha je isto tako naporno i dugotrajno: samo je Isus osobno mogao trenutno i trajno istjerati zloga duha, kao što smo čuli danas u evanđelju. Već njegovi učenici, apostoli, i nakon njih njihovi nasljednici, biskupi, nisu to mogli tako brzo i lako jer Bog nas sluša po mjeri po kojoj mi slušamo Boga, a znamo da nema, osim BD MARIJE nijednog čovjeka bez grijeha koji bi Boga u svemu i uvijek slušao, pa je potrebno da Boga više puta i na više načina molimo i prosimo da nas usliši i istjera zle duhove iz naših duša ili duša naših bližnjih. Danas mnogi biskupi nerado imenuju svećenike egzorcistima, tko zna iz kakvih razloga, pa mnogi koji bi trebali pomoć, ne mogu je naći jer se biskupi osobno ne upuštaju u egzorcizme, a ne nalaze ni pogodne svećenike koji bi ovlastili za egzorcizam. Nije lako naći ni svećenika za duhovno vodstvo ili duhovni razgovor, a sve je teže doći i do svećenika za ispovijed. Vjerujte mi, ja to znam najbolje jer se ja osobno ispovijedam često, po nekoliko puta mjesečno. Čak ni u Zagrebu, gdje živi mnogo svećenika, nije lako naći mjesta gdje se redovito ispovijeda svaki dan u određeno vrijeme. Nekada su postojale crkve u kojima se redovito moglo naći svećenika za ispovijed. Na primjer u zagrebačkoj katedrali ili u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici. Ali, nakon korone i potresa u Zagrebu i to se promijenilo. Neki samostani u Zagrebu imaju na raspolaganju svećenike za ispovijed, ali ni to nije lako naći jer treba znati točne adrese, a i točno vrijeme. K tome, ima dana kad jednostavno nema nikoga jer su svećenici na nekom izletu, bolesni ili imaju neke druge obveze. Stoga je potreban napor i strpljivost, upornost i neki put čak i inzistiranje ili navaljivanje da se dođe do ispovijedi ili duhovnog razgovora. Kao što nije lako doći ni do nekog liječničkog pregleda ili terapije, operacije i slično. A ipak, kao što nam trebaju zdravstvene pomoći za tijelo, tako nam treba i pomoć za dušu. Stoga, pazimo na sebe, vodimo uredan duhovni život, molimo, primajmo sakramente, postimo, hodočastimo, primjenjujmo redovita sredstva kršćanskog duhovnog života da nam ona izvanredna ne bi ni zatrebala i da bi nam jednog dana, kad pođemo s ovoga svijeta, bilo lakše pročistiti se do kraja i u duhovnom savršenstvu i svetosti ući u raj.

Amen.