Draga braćo i sestre!

Slavimo danas Bogojavljenje ili objavu Boga poganskim narodima po nadahnuću Duha Svetoga koji je potaknuo mudrace s istoka da se dođu pokloniti Spasitelju svega svijeta. To je jedna proročka gesta koju je Bog učinio, kao što je činio proročke znakove i u Starom zavjetu. Umjesto da samo riječima putem proroka objavi neku istinu ili zapovijed, Bog je često prorocima nalagao da naprave neke proročke znakove ili djela, kao što je na primjer prorok Jeremija morao kupiti novi pojas, smotati ga i sakriti na obali nekog potoka u vlažnom okruženju, a onda nakon mnogo vremena izvaditi pred Izraelcima i pokazati im istrunuo pojas te im istovremeno objaviti proroštvo da je Bog želio da oni, Izraelci prianjaju uz Boga kao što pojas prianja uz bedra čovjekova, ali oni su istrunuli u svojim grijesima, kao što je pojas istrunuo u vlazi te više nije ni za što. Kroz ovaj slikoviti znak trebali su shvatiti koliko grijeh izaziva duhovnu i tjelesnu trulež i propadanje, raspadanje i kakve posljedice ima.

Tako je i dolazak mudraca na poklon Spasitelju svega svijeta vanjski i proročki znak koji objavljuje da Bog želi da se svi ljudi spase i da dođu do spoznanja istine, a istina je da je Bog sve stvorio i da sa svim ljudima želi živjeti u savezu prijateljstva i ljubavi. Bog želi da ga svi ljudi prihvate slobodno za svojega prijatelja i saveznika, da ga poštuju i da prime od Boga ljubav i poštovanje koje im Bog želi podariti.

Znači, Božja je volja da s njim živimo u slobodnom prijateljstvu i ljubavi, u međusobno poštovanju i uvažavanju, te da živimo u istini: da razumijemo da je Bog oduvijek i zauvijek, da je on jedini koji nema početka ni kraja, da je on beskonačan i beskrajan, veći i bolji i pametniji i snažniji i uzvišeniji i savršeniji od nas, te da živimo u skladu s tim. Bog želi nas učiniti dionicima svojega postojanja, svojega života, svojega bogatstva i svojega savršenstva. Želi da slobodno primamo njegove darove i da to primanje traje zauvijek, da nikada ne prestane, te da nam nikada ne bude dosadno. Isto tako Bog želi da se osjećamo vrijedno i korisno, da i mi možemo njemu nešto uzvratiti i dati, pa nam je dao razne stvari da budu naše i da ih mi njemu možemo darovati ako želimo.

Tako je to u ovom današnjem proročkom znaku ili bogojavljenju i predstavljeno ili označeno kroz tri dara koje su mudraci prinijeli Spasitelju svega svijeta. Darovali su mu zlato, tamjan i smirnu. Najprije su mu nešto uopće darovali, dakle, nisu došli praznih ruku, nego su nešto od svojega žrtvovali ili dali Bogu. A onda, to što su darovali nije bilo nešto bez veze ili besmisleno ili bezvrijedno. Donijeli su dragocjene darove. Donijeli su nešto oko čega su se morali jako potruditi ili u što su uložili mnogo vremena, snage, truda, napora i vlastite žrtve da to steknu i da to donesu i daruju. Rekli bismo donijeli su skupe ili dragocjene darove.

Što su to donijeli? Donijeli su zlato, a to je rijedak i vrijedan metal koji simbolizira Božju rijetkost i njegovu vrijednost. Bog je jako rijedak, on je jedan jedini od svoje vrste. Dok imamo mnogo stvari, biljaka, cvijeća, životinja, ljudi ili anđela, raznih vrsta stvorenja, neživih i živih, materijalnih i duhovnih, dotle je Bog samo jedan. K tome, on je jedini koji nema početka. Ima on još karakteristika koje ga razlikuju od svih ostalih bića, ali i ovo je dovoljno da razumijemo, ako bolje o tome promislimo, koliko je on ne samo rijedak, nego i vrijedan. Bog je nama vrijedan ili dragocjen jer smo stvoreni za Boga i samo nas on može usrećiti i učiniti da nam bude dobro, da se osjećamo dobro i da nemamo nikakve patnje ili boli, već samo blaženstvo, zadovoljstvo, sreću i radost.

Tamjan označuje Božju uzvišenost i njegovu dobrohotnost. Kao što se dim tamjana uzdiše uvis, tako se naše molitve uzdižu Bogu da ih on usliši, a on će ih u svojoj dobrohotnosti i uslišati jer on nije ravnodušan ili bezosjećajan prema nama, nije mlak ili lijen ili površan, nego je blagohotno zainteresiran za nas i za naše potrebe i molitve. K tome, kao što je miris tamjana nevidljiv i neuhvatljiv, kao što je na neki način otajstven i tajanstven, prisutan, a opet neuhvatljiv našim rukama ili očima, tako je Bog uvijek tu negdje oko nas, u nama, s nama, ali nije nikada na našem raspolaganju, odnosno njime ne možemo gospodariti. Nikada ne smijemo zaboraviti da je on Bog, a mi njegova stvorenja i da je on nas stvorio, a ne mi njega, i da on nama može gospodariti, a mi njime ne. Od svih pet osjetila koja čovjek ima: vid, sluh, dodir, okus i miris, ovaj zadnji je nekako najtajanstveniji, najneuhvatljiviji, najteže ga je spremiti, pohraniti, čuvati, prenijeti, njime gospodariti. Slike, nepokretne ili pokretne snimke, vidljive stvari možemo pohraniti, čuvati, prenositi, trajno nekako sačuvati kroz vrijeme, a tako i zvukove; ono što dodirujemo je uvijek nešto materijalno, tvarno, opipljivo – kažemo: meko ili grubo, toplo ili hladno, kruto ili tekuće; pa čak i hranu i piće koje kušamo možemo nekako lakše vidjeti, doživjeti, spremiti, prenijeti… ali mirise, to je nešto najneuhvatljivije. Slike ili zvukove možete poslati na daljinu, ali za mirise vam treba neki dobro zatvoreni prostor, neka bočica ili spremnik, treba vam neki posrednik, neki tekući ili plinoviti parfem, neka čvrsta mirisna tvar koja nije sam miris, nego otpušta miris u zrak. Da bismo osjetili miris, mi moramo udahnuti i osjećamo miris samo dok zrak struji kroz naš nos. Ne možemo mirisati trajno ili neprekidno, kao što možemo trajno ili dugotrajno slušati neku glazbu ili ton ili nečiji govor ili dugu župnikovu propovijed. Možemo dugo gledati i neku sliku, onako statično, nepomično, možemo sjediti satima pred televizorom ili pred mobitelom i gledati tekstove, slike, filmove i slično, ali s mirisom je drugačije. On je dinamičan, gibljiv i pokretljiv, promjenjiv osjet. I on nam govori o Bogu na poseban način: naša spoznaja Boga ili naš odnos s Bogom je takav – dinamičan, pokretljiv, gibljiv, uvijek nov, nikada statičan, zasitan, monoton ili dosadan.

Zašto oni osvježivači prostora svakih 17 ili 20 minuta malo špricnu mirisa po kući? Zašto ne isprskamo svu bočicu odjednom? Jer bi nam se miris razišao i više ga ne bi bilo. K tome, ako stalno udišemo jedan te isti miris, mi se relativno brzo priviknemo na miris. Te ga više ne osjećamo. To nam govori o dinamici ili pokretljivosti, potrebi promjene, a Bog je dinamis, gibljivost, vječna novina, promjenjivost, uvijek nov, svjež, zanimljiv, pokretan i silan, snažan i sposoban za djelovanje, moćan. Tako nam miris tamjana na više načina govori o Bogu i o našem odnosu s Bogom u vremenu i u vječnosti.

Smirna je, napokon, bila biljka koja se koristila kod ukopa, pa simbolizira Isusovu žrtvu, smrt i ukop, dakle darivanje života za nas i njegov silazak u carstvo mrtvih kako bi sve ljude spasio, i one koji su živjeli prije njega i prije njega umrli, kao i one koji će živjeti nakon njegova uskrsnuća od mrtvih.

Što mi možemo darovati ili donijeti Bogu? Najdragocjeniji je dar naša slobodna volja. Kad nas Bog zatraži da poštujemo njegovu volju i da vršimo njegove zapovijedi, mi svoju volju usklađujemo ili podlažemo njegovoj volji. Ako on od nas zatraži da samo njega štujemo kao Boga i da nemamo drugih bogova uz njega, onda mi poštujući tu njegovu volju, žrtvujemo svoju volju da uz njega imamo i druge bogove. Ako on od nas traži da svaki dan s njim kratko popričamo, onda mi ili poštujemo ili ne poštujemo njegovu volju. Ili mu darujemo ili mu ne damo dvadeset ili trideset minuta našega vremena. Ako on od nas traži da ne psujemo, da ne proklinjemo, da ne uzimamo uzalud njegova imena ili ako on od nas traži da ne radimo na dan Gospodnji, ako on od nas traži da poštujemo roditelje, da ne ubijamo, da ne bludničimo, da ne krade i da ne lažemo, te da ne hlepimo za ičim što je bližnjega našega, onda mi njemu možemo darovati svoju poslušnost ili ne. Ako on od nas traži da primimo sve sakramente koje može i da ih primimo čim ih možemo primiti, onda mi njemu darujemo svoju poslušnosti i svoju slobodnu volju, ukoliko mu se pokoravamo. Eto, poput mudraca s istoka, i mi možemo svojem Spasitelju donijeti dragocjene darove koji će nas koštati mnogo našega truda i napora, a on će to znati cijeniti i uzvrati.

Amen.